Evo, za dva dana završio Call of Duty: Ghosts

Koliko god Call of Duty serijal slovi za najkraće igre ikad, kampanja je svejedno uspjela biti triput duža od onog kapitalnog smeća Battlefield 4.

Novi Call of Duty je savršen. To je igra koja je u meni po prvi put od kad igram, a to je dugo, izazvala jedan posve novi osjećaj.
Meni je bilo toliko žao ubijati protivničke vojnike i završavati misije da sam to nerado radio.
Iako je Infinity Ward imao skroz drugu ideju, odnosno prikazati kako je američka vojska napredna, cool i jaka, izazvali su suprotan efekt.
Naime, u igri ima milijardu oružja i vojnog naoružanja, i sve na tvojoj strani.

Protivnici te napadaju nekakvim običnim primitivnim puškama i pištoljima, a glavni likovi imaju u arsenalu: nevidljive zračne dronove, orbitalne projektile, samonavodeće rakete, protuoklopni snajper s daljinskim upravljanjem, puške s termalnim nišanjenjem.
Onak u misiji protivnici imaju bazuke, a ti imaš bataljon protuoklopnih tenkova.
I kako da ti onda tih ljudi ne bude žao? Doslovno u jednom projektilu brišeš cijele zgrade. Možda ti ljudi imaju obitelji koje ih čekaju da se vrate doma iz rata, a nisu ni vidjeli što ih je ubilo jer je došlo iz svemira.