Završio jučer s Pittsburghom, nisam stigao nešto previše igrati tijekom vikenda, no dobro je rekao izgubljeni - dosta velik level.
Uglavnom, vjerojatno najbolje survival iskustvo do sada. Streljivo je na prezadnjoj težini česta pojava poput pametne izjave u našem Saboru tak da ga uglavnom ostavljam za situacije kada jače zaglibim. Držim se stealtha koji je mi je onako prosječan - očekivao sam ipak da su protivnici više svjesni toga što im se događa u neposrednoj okolini. Nezz, često ima situacija da uopće ne reagiraju na leševe na podu, dok s druge strane me znaju čuti s nevjerojatnih udaljenosti kada proizvedem slučajno neku manju buku u prostoriji do ulice. Isto su im preuska vidna polja tak da takve sitnice malo kvare inače odličnu imerziju.
S druge strane, sukobi s hodajućim leševima uvijek su jebeno napeta iskustva. Onaj level u Pittsburghu gdje sam nakon pada s lifta trebao se popeti van tako da uključim struju za vrata da mogu provući karticu je bilo doslovno prema ovom scenariju: "Upalio generator, sprint do vratiju, ubi s dva posljednja hica iz sačmarice clickera te s posljednja 2 motoljeva zapali onu veliku grdosiju koja te gađa projektilima, pobjegni vanka s 1% healtha dok čuješ hordu ostalih leševa u pozadini"
I zakon mi je kako u biti ne možeš znati što te čeka na idućem levelu (i gdje ćeš naći idući komad streljiva) tak da je uvijek masa kalkuliranja hoćeš li upotrebijeti nešto od vatrenog oružja ili ne.
Odgovori uz citat