
Izvorno postao
W3DR4N
U zadnje vrijeme ima sve više Blu-ray reizdanja i odlučio sam pogledati prvi Star Wars u visokoj rezoluciji.
Star Wars IV 1/10
Na stranu priča koja je zbilja smeće, glumci tako loše glume da ih je zbilja neugodno gledati, predvođeni antitalentiranim Babićem.
Dok je cijela stvar u VHS u izgledala ok, već je DVD pokazao hrpu propusta u snimanju, kostimografiji, svemu, a Blu-ray rezolucija stavlja u prvi plan očajan step-motion, igračke kao svemirske brodove i druge rekvizite, drvenu glumu i lowbudget efekte.
Za usporedbu, nedavno sam u visokoj rezoluciji gledao i prvi Alien i to je i danas remekdjelo SF-a. Je da Mother izgleda smiješno s DOS-om na 15-inčnim ekranom kao superračunalom i brodskim AI-em na međugalaktičkom tegljaču, no sve je ostalo apsolutno savršeno.
Postoje dva smjera u kojem može krenuti reizdanje. Kod vrhunskih redatelja, sitni detalji dolaze do izražaja koji su bili nevidljivi u VHS-u kad je film sniman i užitak je vidjeti sve sitnice u novom formatu. Film dobije sasvim novu dimenziju.
Druga vrsta je film poput Star Warsa, gdje visoka rezolucija potencira smećost koja je oduvijek tu. Loš redatelj koji je mislio da će tadašnji formati niskom rezolucijom sakriti propuste i površno odrađene elemente s kojima se nisu zamarali.
Uglavnom, Star Wars je pojelo vrijeme. Današnji smeće SF, npr. u potpunosti negledljivi District 9 ili Elysium imaju više smisla i probavljiviji su. Sjećat ću se Star Warsa kao nečeg dobrog, ali neću gledati epizode V i VI i više nikad neću u životu pogledati ovaj.