Beyond: Two Souls
Čisti krš od igre, rekao bih da je definicija trasha.

Gameplay je takav da dobiješ kontrolu nad ženskom i njenim nekakvim entitetom koji može prolazit kroz zidove ali samo kroz neke i samo u određenim trenutcima.
Pretpostavljam da se vanjski zidovi drvene kolibe u pustinji po noći tako jako stisnu pri nekakvim kemijskim i fizičkim reakcijama da ni duhovi ne mogu proći kroz njih.

Također, ovo



E a priča je takav trash da je to nešto pregenijalno.
Činjenica kako je Quantic Dream tako jako ozbiljan u vezi likova, dijaloga, priče i njene prezentacije samo dodatno podiže dojam na novi nivo.
Da nisu toliko pretenciozni to ne bi bilo to.

Najdraži momenti su mi

Tinejđer si i dođeš na tulum u 16 popodne na kojem te nitko ne poznaje, cugate i ti se skoro ugušiš u pivi ali tvrdiš da si već pila pivu jer želiš bit kul.
Svi su ok prema tebi dok slavljenica ne počne otvarat poklone i skuži da si joj poklonila prastaru knjigu Edgara Allana Poea pa počne vrištat na tebe.
(Prije toga je slavljenica otvorila poklon u kojem su bile tange i bila je presretna jer više neće morat uzimat mamine.)
Najednom te svi opkole i počnu ti govorit da si vještica iako im apsolutno ništa nisi rekla u vezi Aidena i gase čikove na tvojoj ruci pa te strpaju u ormar.
U prvoklasnom foreshadowingu kakvog svijet nije do sada vidio, izlaziš iz ormara i možeš birat da samo nasputiš žurku ili se osvetiš.




Klinka si i ideš se grudat sa susjedima.
Prijatelj (sedmogodišnjak) te zaskoči i počne te šopat snijegom.
Aiden ga počne gušit i popusti kada se mali makne.
Mali počne vikat da si vještica i prati ga ostatak ekipe.




Agent iz CIA te dođe regrutirat, prvo priča sa Willemom Dafoem i onda te pozovu da ti prenesu sretnu vijest.
Ti počneš cmizdrit i žalit se i nakon sveukupno 10 sekundi i 3 izmjenjene rečenice agent počne vikat da mu je dosta tvojih adoloscentnih sranja i da moraš radit što ti se kaže.




Ideš na posebnu misiju negdje u Afriku di moraš atentirati nekog zlog vođu pobunjenika.
Nakon atentanta shvatiš da je zli vođa pobunjenika ustvari demokratski izabrani predsjednik te afričke zemlje i da je atentant na njega stvorio još više nemira.
To shvatiš iz vijesti na televiziji.
Ubačen mali crnac klinac sa kalašem radi dodatne drame.




Kuhaš večeru za onog agenta kojemu je ranije bilo dosta adoloscentnih sranja.
Nakon večere se idete jebat ali najendom počneš plakati jer si u tinejđerskim danima skoro bila silovana pa te još uvijek muči ta situacija.
Govoriš agentu da nije on kriv i on te malo tiješi i onda shvati da će očito ostat suh pa se samo pokupi i ostavi te da plačeš do kraja života.




Nakon uspješne misije u Kirzistanu vratiš se u tajni CIA-ov laboratorij gdje ti svi čestitaju, daju ti ček od 500 tisuća dolara i obećaju ti da će te pustit na miru.
Nakon razgovora sa Willemom Dafoem gdje se šokiraš jer saznaš da je lud napustiš njegov ured i zaskoče te CIA agenti.
Pravi američki patriot, šef CIA-ja ti priča kako će te do kraja života drogirati nekakvim neurotoksinom zbog kojeg ćeš zauvijek ostati u vegetativnom stanju, baš kao i tvoja majka.
Točni razlog zašto je to tako nije iznešen.
Willem Dafoe napravi sranje





Mocap je dobar.