Nisam gledao 3D inače, priča mi je skroz bila nebitna (npr. kao da je u nekim akcijskim i sličnim igrama priča bila ikad bitna, ona je tu samo da drži vodu) , kad sam vidio onu predivnu prirodu, navi'e te ono malo akcije bio sam sretan. Ne zamaram se nimalo dubokoumnim raspravljačkim trivijalnim glupostima poput toga dal je priča nekakav kliše, dal smo razmaženi kaj se tiće neznam čega ili ne, film je lijep, filmovi su za zabavu, filmovi su da se gledaju, kome se ne gleda nek ne gleda, kome se pljuje nek pljuje, ko hvali nek hvali. Ljudi pljuju i po transformerima1/2 ali i i oni su ko avatar; dođi u kino, sjedni, pogledaj, ako je moguće izađi s blesavim osmjehom na licu i to je to.
Ak očekuješ nekakvu priču ili neki topli osječaj u srcu odi gledat drame, možda poneki triler itd, avatar i slični su tu da te dobiju ostalim "vrijednostima" i njih netreba preispitivati, film je sam po sebi svjestan svojih mana i to dobro maskira, u nakani je uspio, pridobio je brdo gledatelja koji su bili zaslijepljeni njegovom vizualnom savršenošću. I to je super. Sad dolazi vrijeme bitchanja, pljuvanja, preispitivanja i sl, kao i sa svim stvarima koje dobro uspiju ^^
Summary svega, ja sam lijepo uživao u filmeku sa ženom, svjestan svega na čem se on bazira, predrasude sam odmah izbacio na startu iz glave i samo se prepustio doživljaju i zabavi. I gle vraga, uspjelo je