Romeo i Julija na bosanski
ROMEO: (polupijan ispod njenog prozora)
Hajd', bona silazi, ne prav' se luda!
JULIJA: (pospana, bezvoljna, nikakva)
Ako ti moj stari siđe, ostaćeš bez muda.
ROMEO: Nešto mi se, o, prohtjelo baš,
ove prekrasne noći da mi je daš.
JULIJA: Tvoj mač bih žarko osjetiti htjela,
al' večeras, oca mi, ne bih smjela.
ROMEO: Skratiću za glavu svakog', nek' se zna,
ko te bude im'o prije nego ja.
JULIJA : Romeo, Romeo daj jednom shvati,
samo sam je tebi spremna dati.
ROMEO: Dobro, da ne bi' mor'o tuđe glave sjeć'
ovog puta vjerovaću ti na riječ.
JULIJA: Hajd' sad kući, jebo ti sve,
joj, vid' kolko je sati! Hajd', čuvaj se!
ROMEO: De barem tol'ko se odvaži,
pa mi je na minut pokaži!
JULIJA: (taman krenu da skine gaće)
Joj, bježi, eto mi ćaće.
OTAC JULIJIN: Uhljupe jedan, opet si doš'o,
kako si samo kroz mine proš'o?!
ROMEO: Nemojte, čika Mato,
Julija je moje zlato.
JULIJA (ocu): Ma ja ga uopšte ne znam,
nisam ga zvala, doš'o je sam.
ROMEO: M'rššš, ne lazi, kujo mala!
Znam ja sve kome si dala.
JULIJIN OTAC: Odlazi odavde, bijedni psu,
dok nisi pao mrtav tu!
JULIJA: Ma ti si, Romeo, u seksu amater.
Udri ga babo, jebeš mu mater!
ROMEO: (dade se u paničan bijeg,
brzo k'o metak pobježe uz brijeg)
JULIJA (prasnu u smijeh): A vid mangupa, al' bježi,
a htio bi kraj mene da leži.
JULIJIN OTAC : Babo će tebi momka da nađe,
a ovoga će uhljupa neko zlo da snađe.
ROMEO (viče s brijega): E, mangupe, dođi u čaršiju ako smiješ,
da vidim jesi l' spreman da se biješ.
JULIJA (cerekajući se): Romeo, Romeo, odjebi, ba,
ako nastaviš tako, raniću se ja.
JULIJIN OTAC: Idi kući, bolan, Romeo,
dok nisam s tobom asfalt pomeo.
ROMEO: Ako zovnem Hamleta, mog jarana,
neš izać' iz bolnice mjesec dana.
JULIJA: E, dobar ti jaran, dobro ga znam,
neki dan je tražio da mu je dam.
ROMEO: Opet lažeš, on Ofeliju voli,
šta ima tebe za seks da moli.
JULIJIN OTAC: (Ode u kuću vode da pije)
JULIJA: ( K'o fol ozbiljna, a u sebi se smije.)
ROMEO : Odoh sada kući, 'ko te jebe,
idem da nađem trebu za sebe.
JULIJA: Nemoj, bolan, Romeo, strpi se do jutra,
ako ne dobijem, daću ti sjutra.
ROMEO: Ma daji kome hoćeš, sad mi je svejedno,
ne želim više da živim ovako bijedno..
JULIJA : Ma šteta da nestane taki ševac..
Ne želiš valjda da umreš k'o djevac?
(Zadignu majicu, pokaza mu grudi,
u Romeu poče želja da se budi)
ROMEO (sav ushićen): O, Julija, oko moje crno,
ma neka me pogodi puščano zrno.
Eto me k tebi, ne mogu više,
iako znam da crno mi se piše.
JULIJA : Dođi dođi, dilbere moj,
da vidim taj buzdovan tvoj.
ROMEO: (Trči, sa sebe odjeću skida,
draganu svoju ne gubi iz vida)
(Ulazi kroz prozor, na trosjed sjeda)
JULIJA: Požuri dok babo utakmicu gleda!
ROMEO: Hajde, hajde, brže se skidaj!
Ako naiđe, ti vikni 'Kidaj!'
JULIJA: (Dohvati nekakvu polupraznu bocu,
više i ne razmišljajući o svome ocu)
Hajd' da popijemo pa šta god da je,
čula sam da onda duže traje.
ROMEO: Ne traži čaše, pićemo iz flaše.
JULIJA: Hajd', ja ću prva, prinče moj.
Uh, mašala, mašalla, kol'ki je taj tvoj!
ROMEO: (Uze iz Julijinih ruku flašu)
Hajd' da pijemo za ljubav našu.
Isprazniše bocu za par minuta,
Julija postade k'o nešto ljuta.
JULIJA : Znaš da moje srce tebe voli,
al' sad nešto poče stomak da me boli.
ROMEO: A joj meni, djevojko, bludna,
nećeš valjda reći da si trudna!
JULIJA: Marš, gluho bilo, stoko jedna,
tvoja su nagađanja tako bijedna.
ROMEO: (Odjednom pade na tlo)
Uh, jebote, šta sam ovo popio?!?
JULIJA: 'Otrov za pacove', evo baš čitam,
nisam prije stigla starog da pitam.
ROMEO : O, Julija, Julija ti nas sjeba.
E, Romeo ludi, tako ti i treba.
JULIJA : Izvini, Romeo, mislila sam da je vino,
baš mi je izgledalo onako fino.
ROMEO: (Faca mu je totalno bijesna)
Sad će ti 'mala' ostat' tijesna.
JULIJA: Ti umireš ne saznavši šta prava je ljepota,
ne 'umoči' ništa za svoga života.
ROMEO : (dopuza do Julije bliže)
Na tebe će vječno da mi se diže.
To izusti i dušicu pusti,
i a samo je htio da joj ga spusti.
JULIJA: (nestaje joj iz očiju plamen)
Kakva šteta, a tvrd mu je k'o kamen.
(Zatvara oči posljednji put)
Znam, babo će biti na mene ljut.
---------------------------------------
3 dana poslije:
OFELIJA: Jes' čuo za ono dvoje?
Baš šteta, onako mladi.
HAMLET: Ma čuo sam, bona, neg' se skidaj
dok nema nikog da se nešto radi.*
*dati ili ne dati pitanje je sad