Ako je netko pročitao o mom snu kojeg sam imao pred par dana,evo napisao sam priču o njemu. Priča je temelajn na mom snu i svemu čega se sjećam iz tog sna Uživajte u čitanju
http://docs.google.com/Doc?id=dfdvch7w_9ctmgkp
Krvavi bal
Zbilja neznam kako da započnem ovu ispovijest, od sna od kojeg je prošlo samo pola dana, a za razliku od drugih snova ovaj mi se urezao u sjećanje svojom grotesknostću i bizarnošću. Nitijedan san me nije uplašio poput ovoga, niti jedan san nije bio stvaran poput ovog. Osjećaj da ste tamo, osjećaj da vi upravljate snom, taj osjećaj da vi živite, a ne da sanjate san koji cete ubrzo nakon buđenja zaboraviti je neopisiv. Nevjerojatno je kako zaboravite većinu važnih detalja nakon buđenja. U snu sam se sjećao svake riječi koje sam napisao, osjećao sam tu emociju jeze koja je vladala mojim tijelom dok je ono ispisivalu pripovjetku u mojem snu. Znam da sam napisao svaku riječ, bio sam svijestan svake riječi koju sam napisao da bi one nakon buđenja nestale, poput naslova te pripovjetke, a zamalo i tematike te pripovjetke.
Možda su događaji koji su se događali zadnjih dana utjecali na taj san i tu priču ? Ne bih vam znao to reći, ali mislim da bi to moglo imati prste u ispreletanju tog sna. Jeli on bio samo metafora za nešto što se događa ili nešto što bi se moglo dogoditi ? Možda nešto što bi se tek trebalo dogoditi. Već par puta sam imao slična iskustva i nakon što bi se dogodio taj nemili događaj ja bi se prisjetio tog dana, tog i tog datuma kad sam vidio, sanjao ili mislio na tu scenu neznajući da će se ona kasnije obistiniti i onog osjećaja koji ste imali kad ste ugledali scenu koju kasnije doživite. Pretskazanje ? Ne bih vam znao reći. Ako je ipak pretkazanje, onda ćemo shvatiti da moj san nije bio samo jedna obična bizarna noćna mora. Dugo vremena je pošlo od kad sam imao posljednju noćnu moru. Možda je čak godina prošla od posljednje more ? I to je prvi san koji mi je dao ideju za priču, ali najzanimljivije od svega je to što je taj san NAPISAO moju priču. Znam da zvuči ludo, ali toliko je i stvarno.
Malo prije sam spomenuo kako je tematika zamalo postala izgubljena, poput naslova i svih riječi koje sam napisao u snu. Riječi nisu izgubljene, samo ih se ne sjećam. Znam točno koliko je priča bila duga ( jedna velika stranica i par redaka druge stranice ), ali naslov mi je ostao u maglovitom sjećanju, znam da je prvo slovo bilo K te da je imalo veze s pričom Grotesquera i da je imao veze s nekakvom komorom, velikom prostorijom ili dvoranom ali da me ubijete ja se ne mogu sjetiti tog prokletog naslova priče. Što se tiče izgubljenih riječi za njih i ne marim previše jer lako ih mogu nadomjestiti, iako su one riječi savršeno opisivale tu hladnu jezu čiji biste dašak mogli osjetiti dok ste ih čitali.
Probudio sam se u sedam sati ujutro i spremio se za u školu, bez ikakvog znanja o čemu sam sanjao da bi me par minuta kasnije poput groma iz vedrog neba osvjetlilo sjećanje na moj san. Tog trenutka sjetio sam se samo tematike jedne scene, scene koja mi je i zadala toliko muke. Neznam ako je samo ta scena bila centralni događaj priče ili sam možda još nešto napisao u snu, nešto što se događalo prije završetka te scene i završetka tog sna koji je postao drugi san o kojem nemam nikakvo pamćenje. Također počeo sam se prisjećivati sam sebe kako pišem tu priču, te stižem do njezina kraja a pri pisanje kraja ja odlažem olovku, dižem se s stolice te odlazim iz svoje sobe kako bi se vratio malokasnije i posvetio tu priču mojoj prijateljici. Nakon posvećivanja priče, neznam što se više događalo u tom snu. Svi ti događaji su mi postali izmiješani, samo su mi dvije stvari kristalno jasne o tom snu, da sam tu priču napisao u snu te da je nisam dovršio do kraja te da sam je posvetio svojoj prijateljici ( koja začuda ima rođendan na dan pisanje ove priče ) i tematika scene. Dok sam u školi tupo gleao u ploču hipnotiziran snom pokušavao sam se sjetiti što više događaja iz tog sna kako bi kasnije pokušao napisati tu priču. Umjesto da zapisujem bilješke s sata, ja sam zapisivao bilješke od sna koje su mi dolazilo polako tokom dugih školskih sati. Od svega čega sam se sjetio vezano za san napisao sam jednu natuknicu, od buđenja pa do pisanje tih natuknica. Upravo te natuknice pretvorio sam u ovu priču, ali još jedna je natuknica ostala koju nisam napisao i to ona najvažnija, a to je priča koju sam napisao u snu. Mislim da bi bilo i vrijeme da ju zapišem prije nego što se možda izgubi u onoj magli koja je već obavila i pojela poveći dio te pripovjetke.
Neznam točno gdje se radnja događala, ali znam daje bilo nešto slično dvorcu, palači ili možda malo luksuzniji hotel u kojem se održavao bal. Ljupke dame u preljepim večernjim haljinama plesale su s svojim muškarcima praćeno uz zvuk klasične glazbe koja je razbijala tišinu. Sav taj događaj podsjećao je na stare balove pod maskama. Muškarci i žene nosili su maske koji su prekrivale dio lica. Veliki Sat je otkucao tri sata poslije ponoći, ali ples ni dalje nije prestajao. Plesali su i dalje, potpuno hipnotizirajući, neznajući za vrijeme i živeći u svom vlastitom svijetu kojeg su djelili s njihovim plesnim partnerom. Ples je bio graciozan i zadivljujuć. Ostali biste bez riječi kad biste vidjeli taj ples i u kojem skladu plešu plesači. Očaravajuća scena koja je oduzimala riječi iz ustiju i natjerala vas da ostanete gledati otvorenih ustiju. Ponekad bi koji par pogriješio u koraku svog plesa ili poneki bi se posvađali pa pobjegli jedan od drugoga, ali ostali plesni parovi to nisu primjećivali jer su bili u svojoj iluziji koju je stvarala začaravajuća klasična glazba orkestra pod strogom rukom staroga dirigenta. Dvorana je bila ogromna te građena i uređana u viktorijanskom stilu. Dekoracija sobe također je ostavljala bez riječi zbog svih tih predivnih detalja koju su ukrašavali plesnu sobu. Pored plesne sobe nalazio se jedan veliki izlaz koji je vodio van iz ove preljepe građevine,a također pored te velike prostorije bilo je stubište koje je vodilo na drugi kat ovog hotela ili palače. S drugog kata ste savršeno mogli vidjeti taj graciozni ples koji se odvijao kat niže dok ste stajali naslonjeni na ogradu i divili se tom umijeću plesa. Drugi kat se sastoja samo od uskog hodnika punog vratiju koja su vodile u sobe te stubišta koje je vodilo na treći kat. Odjednom vrata jedna sobe naglo se otvore i tresnu u zid, a iz njih istrči mlada dama od jedno dvadesetak godine, smeđih očiju i brkaste duge crne kose. Lice mlade dame bilo je uplakano i puno modrica, niz njeno slakto lice padale su krupne suze, uništavajući njezinu šminku. Njezina bijela haljina bila je potrgana, a njeno tijelo je bilo puno modrica. Trčala je prema stubištu suždržavajuci da ne brizne u plač. Odjednom se spotakne te padne na pod. Svojim rukama sakri lice te tiho brizne u plač. Tisuću glasova prolazili su njezinim mislima. Kunuli su je, prijetili joj, ismijavali je te govorili raznorazne gadosti, od kojih je djevojka briznula u plač. Nakon nekog vremena smogne snage, te se lakim korakom došeće do ograde te pogleda prema plesnom podiju. Njezini osjećaji su utihnuli, kao da ih nije bilo. Htijela je osjećati ljubomoru, bijes, mržnju, ali nije mogla osjećati. Bila je poput prazne ljušture. Jedna po jedna, suze su joj ponovno počele padati niz očiju, a poneke su pale dolje na plesni podij. Bosonoga se spustila niz stepenice čvrsto se držeći za ogradu. Njezine su se ruke počelo tresti. Sporim je korakom ušla među plesae koji nisu zamijećivali jadnu djevojku s rastrgnutom haljinom i svu umrljanu krvlju. Plesači su i dalje plesali graciozno i skladno, potpuno ignorirajući mladu damu. U svojoj rastrgnutoj haljini umrlajnoj krvlju i bosom nogom, dama lica punih suzija i tijela punih modrica došla je do središta prostorije te gledale parove kako plešu u svoj toj ljepoti. Jedino što je oosjećala je bilo divljenje prema njima. Raširi ruke te zaklopi oči. U trenutku kad je zaklopila oči sva te ljepota pretvorila se u nešto izobličeno. Držala je oči zaklopljenimai vidjela svu grozotu i grotesktnost tog plesa i te pozornice. Svi ti plesači bacili su svoja lijepa ruha i maske te pokazali svoja prava đavolja lica. Na licu im je bio porugljivi osmijeh a lica isušena kao da je netko isisao život iz njih ostavljajući ih ovako nakazne. Smijali su se mladoj dami koja je blijedo gledala oko sebe. Ponovno je zaklopila i otvorila oči, i sve je nestalo. Nije bilo nikoga u prostoriji. Velika svjetiljka na stropu bila je ugašena a dvoranom je vladala jeziva tišina i mrak. Svi plesači, cijeli orkestar, sva glazba, nestalo je. Niz ruku mlade djevojke počela se slijevati krv, a ona se počela smiajti histeričnim smijehom koji je svojom jezivitošću istjerao tišinu iz te prostorije. Djevojka je pala na pod, a pod oko nje bio je pun njene krvi dok se ona i dalje smijala.
To je zadnje čega se sjećam od te priče. Sjećam se da u snu nisam zapisao dio kad ona silazi niz stepenice i par trenutaka kasnije svi nestaju. Znam da sma došao do rečenice kad sam to trebao napisati ali iz nekog nepoznatog razloga jednostavno nismato napisao već odložio olovku i napustio sobu, te se vratio par trenutka kasnije i posvetio priču svojoj prijateljici. Neznam tko je ta djevojka. Nikad je nisam u svom životu vidio, pa čak ni u snovima. Njezino lice mi je ostalo malgovite te je nisma mogao potpuno opisati. Neznam tko su bili oni plesači, neznam gdje su to plesali a najviše od svega me muči šta se dogodilo s tom djevojkom i tim plesačima. Možda je to pretskazanje ? Možda me san upozorava na nešto što bi se moglo dogoditi ? Jučer sam započeo pisati tekst i zbog određenog razloga sam ga prestao pisati te sam ga danas dovršio ? To me najviše zaprepastilo pošto sam i u snu prestao pisati zbog nekog nepoznatog razloga. Tokom jučerasnjeg dana dobivao sam komadiće koji su nešto govorili o tom snu te kojim sam mogao složiti ovu slagalicu strave. Danas nisam dobio nitijednu puzzlu kojim bi možda mogao dovršiti ovu stravičnu sliku. Možda jednog dana ili tokom jednog sna dobijem posljednji dio ove slagalice koja će mi razotkriti šta ona predstavlja. Možda će osoba kojoj je ova priča posvećena znati konačni odgovor ? Možda jedan dio mog uma koji je kriv za ovaj čudan san već ima posljedni komadić koji nedostaje da upotpuni slku ali mi ga iz nekog razloga ne želi odgonetnuti ? Možda jer nisam spreman da znam odgovor ? Možda je ipak bolje da neke stvari ostanu misterij...