...Brokeback Mountain...
...konacno se odvazih i na taj korak...i moram priznati da sam iz kina izasla pomalo razocarana...i to unatoc cinjenici da sam otisla pogledati film bez ikakvih ocekivanja, spremna da me ponese bilo kakvo ludilo koje Ang Lee ima za ponuditi...ocito je, ipak, da smo on i ja dvije dijametralno suprotne osobe...
...Lee je zasigurno talentiran redatelj, no jedan je od problema filma, barem za ovu specificnu kriticarku, cinjenica da on svoj talent usmjerava "na krivi put"-odlucivsi se film rezirati kao "klasicnu love story", odmah je odustao od pridobivanja moje pune naklonosti, jer mi taj tip prica naprosto "ne lezi" - iako to ocito radi svjesno, s namjerom da gledateljima bolje pojasni polozaj u kojem su se nasli glavni junaci, Lee svoj film svjesno pretvara u ljubavnu dramu u kojoj nedostaje josh samo...hmmmmm, Clint Eastwood to, medjutim (djelomicno i zbog niza predivnih kadrova same planine, zbog kojih sam bila voljna mnogo toga oprostiti), ne bi bio problem da sve ostalo odlicno funkcionira - ali nije tako...
...jedan od kljucnih problema je casting glumaca za pojedine uloge...Ennisova supruga, Alma, je izrazito lose odabrana, bolja nije ni Jackova zena, a Jake Gyllenhall kao Jack naprosto ne funkcionira...bez sumnje je rijec o talentiranom mladom glumcu, ali on mi je naprosto previse neizrazajan (malo govori licem, josh manje tijelom) da bi dao primjeren portret svog lika - a cinjenica da treba biti "juznjak" nimalo mu ne olaksava stvar...kao da je Lee birao glumce nekom meni nedokucivom logikom...posebna prica je jedino Ledger, ali doci cu i do toga...
...da je problem samo u glumcima, josh bi i islo, ali likovi nekih od tih glumaca krajnje su mi stereotipno portretirani, i iako je to, cini se, djelomicno uradjeno namjerno, ne pomaze filmu bash puno...citav je niz manjih propusta zasmetao mome oku - tako likovi stare pomalo "neravnomjerno", nemaju nikakvih masnica nakon tucnjava (hvala bogu, kosulje su im prljave!!! i oni sami su cak prljavi!!! Bravo Lee!) i tako neke bedastoce, ali ne budimo sitnicavi ...a kao slag na torti - glazba je grozna (a zaista nije morala biti - soundtrack je bash za ovakav film mogao biti bozanstven...country and all...)
...ipak, unatoc svemu navedenom, nije rijec o losem filmu, a najvise zasluge za to ima mr. Heath himself, sto je meni doista bilo iznenadjenje...njegov je "uspjeh", medjutim, sretan spoj dvaju okolnosti - zaista izvrsne glume i krasne razrade lika...Ennis je, ukratko, sve ono sto ja volim u filmovima - intrigantan, ocaravajuc i naprosto (da ukradem jedan lijepi novohrvatski izraz) zavoljiv na prvi pogled...ali ne u onom megalomanskom, junackom smislu, vec posve suprotno - na stidljivi, drazesni nacin, sakriven iza u najmanju ruku kamenog zida...ne postoji nista tako "razoruzavajuce" poput iznutra rastrganog covjeka koji zeli i ima toliko za reci, ali nije u stanju to uciniti, artikulirati sve te neuhvatljive misli i osjecaje - a Ang Lee i Ledger to ocito znaju, i tako vjesto koriste (za sto je, uostalom, film kao medij savrsen, jer nam daje da vidimo i ono nevidljivo u "stvarnom zivotu")...Ledgerov Ennis, nasrecu, nema govornu manu (*ja ih inace obozavam, da ne bude nasporazuma *), ali je njegov hendikep u komunikaciji sa okolinom i mnogo tezi, a samim time je meni bio bolniji za gledanje, ali i uspjeliji - iako u nekim trenutcima malo gubi na uvjerljivosti (bash u sceni koja je mozda i sredisnja u filmu), Ledger je generalno u stanju natjerati vas ne da cujete, vec da vidite i dozivite osobu kao sto je Ennis, osjetite kako se "lomi", sto je doista tezak zadatak...na trenutke me sjecao na Gourmetovog Oliviera, ali je gledati potonjeg ipak bio daleko bolnije i stresnije iskustvo-ali svejedno mu je to veeeeliki kompliment on je taj koji film izdize iznad prosjecne nesretne ljubavne price (homoseksualnost glavnih likove tek je otegotna okolnost, ali ne i sredisnje mjesto), i nadam se da je P.S. Hoffman zaista majstorski odradio svog Capotea, jer bi se moglo dogoditi da ostane bez Oscara pored ovakve predstave
...sve u svemu - zanimljiv, nelos film, sa nekoliko prekrasnih scena i dosjetki (kraj koji je pretuzan, prekrasno ponavljanje slike Ennisa koji je dva puta prisiljen sve sto ima i sto mu je vrijedno doslovno staviti u - papirnatu vrecicu koje je heartbreaking...), koji svakako treba vidjeti, ali koji po meni nema sve ono sto bi najbolji film godine trebao imati - dodir laganog ludila i genijalnosti...u Oscare, ipak, ne sumnjam ni na tren...