a ako baš moram.
Code:
Znam da ovo mi je zadnji dah
I da polako tonem u mrak.
No niodkuda
Bijelo svijetlo se stvara.
Preko vode putujem
Slušajući muziku, skladnu, neopisivu.
Čovjek u bijelom reče mi
«Pa tvoje vrijeme još došlo nije,
Kako to da ovdje došao si?».
«Išao sam po nju,
Gužva u prometu,
Oduzeo mi prednost...
O što bih dao samo
Da je još jednom
Vidim
Pomirišim.»
«Premlad još jesi
vrati se
dug život pred tobom je.»
I odjednom, kao da sve jasno je.
U noćno nebo gledam
Dok kapi kiše po viziru udaraju
Dižem se dok me ludi gledaju.
«Pa on je ostao živ!»
«Da, znam da jesam.
A sad oprostite, moram se naći s njom.»
Nema te zapreke koja će me spriječiti,
Da te još jednom
Vidim.
Pomirišim.
pomalo je apstraktna... pomalo.
dosta za neko određeno vrijeme.