Trebalo mi je nekih 14h za igru + DLC. Već dugo nisam prošao neku igru "u jednom dahu" i bio sam siguran da sam barem duplo kraće igrao prije nego sam išao provjeriti game time. Zadnja igra koja me tako na prvu zaokupila je bila novi Tomb Raider, ali kod nje ta čarolija nestane nakon par sati. Pošto sam kripl većinom sam igrao na easy. Dalo bi se za silu na normal, ali nisam htio da mi nespretnost sa DS4 i općenito nenaviknutost na shootere na gamepadu unište doživljaj igre. Možda bi bilo pametnije da sam prije odigrao sve Unchartede pa se malo priviknuo na kontroler, ali nije mi dao vrag mira. Jednostavno je TLOU morala biti prva na redu.
O igri nisam ustvari znao puno osim da je zombie apokalipsa i da se vrti oko djevojčice i starijeg muškog lika. Podsjetilo me odmah onda na film The Road. Baš bih ga mogao opet pogledati...
Prva stvar koja me ugodno iznenadila je uvodnih 15-20 minuta. Baš vrhunski odrađen početak "apokalipse" bez nekakvog pretjeranog uvoda, bullshitanja nego jednostavno neko sranje se događa i bježi do prve karantene ako možeš. Kratko i slatko, a ima presudan utjecaj na razvoj Joela kao lika. Općenito mi se u igri sviđa što se jako malo fokusirala na same zombije, infekcije i činjenice povezane sa tim. To jest, igra ti ne gura takve stvari pred nos ako te baš briga za to. I to je skroz ok jer je glavni fokus igre na razvoju odnosa između Joela i Ellie. Igra ko igra bi funkcionirala čak i bez "zombija".
Druga stvar koja me iznenadila je nagli skok 20 godina u budućnost gdje se ustvari i odvija cijela igra. Znači društvo je već koliko toliko uređeno, zombiji su dio svakodnevice i likovi koje pratimo su već pomireni sa stvarima koje moraju raditi da bi preživjeli. Joel je sada krijumčar kojem spletom okolnosti u ruke upadne zadatak da tinejdžericu Ellie izvede van grada i dostavi grupi ljudi koji će probati otkriti zašto je ona imuna na infekciju i možda tim putem napraviti lijek i spasiti čovječanstvo, klasika.
Sam gameplay je ništa revolucionarno. Cover based napucavanje sa ljudskim protivnicima, korištenje stealtha kad god je moguće i rješavanje zombija/infecteda bacačem plamena. Oni su dosta gadni jer su brži i agresivniji od ljudi, pa je dobro izbjegavati ih kad god se može. A kad se ne može imate popriličan arsenal na raspolaganju da ih riješite muke.
Čak i na easy ovo nije klasičan run and gun shooter. Prvo, ne možete sami raditi municiju. Čak ni strelice za luk. A nikad ne nađete istoga u izobilju. Inventory je ograničen pa često morate ostaviti crafting materijale koje bi vam dobro došli kasnije jer jednostavno nemate kamo s njima. Kao drugo, čak i kad upgradeate oružja i "pojačate" Joelovu sposobnost ciljanja, ni u jednom trenu nemate osjećaj da ste puno nadmoćniji od protivnika. Health se puni packovima kojih nosite max 3 komada, lik je dosta ranjiv i ako vas pogode dok ste u čučnju, udarac vas baca na leđa pa treba par trenutaka da uopće možete uzvratiti paljbu ili pobjeći. Tu i tamo pronađete čokoladice kojima si napunite health, ali iste ne možete uzeti sa sobom nego samo pojesti ako vam health nije pun.
Igra izgleda baš fantastično. Vele da je čak izgledala bolje na PRO-u prije par dana, al su patchirali zbog Internet whineanja da nekad padne na 57 FPS. Lokacije su raznovrsne, a briga za detalje je jako velika.
Voiceacting u ovoj igri je vjerojatno nešto najbolje što sam čuo. I to ne samo dvoje glavnih glumaca nego nađeš neki random recorded tape i šokiraš se koliko uvjerljivo to zvuči. Često se voiceacting radi preko kurca, ali ovdje si nisu smjeli dopustiti grešku. Srećom nisu. I ruku pod ruku uz to ide i jako kvalitetno pisanje. Priča sama po sebi nije ništa posebno. Nekome će možda faliti velikih otkrivenja, obrata u priči, šokantnih trenutaka (iako ih ima), ali i ona je tu prvenstveno da upotpunjuje to razvijanje odnosa između dvoje glavnih likova. Rijetke igre uspiju postići da taj dio izgleda prirodno i neforsirano. Ustvari treba iznenađujuće dugo da Joel prestane gledati na Ellie kao na paket koji mora predati dalje pa do trenutka kad ju tretira kao vlastitu kćer. Nema tu klasike ko u mnogim igrama gdje u jednom ključnom trenutku dođe do ogromne promjene u odnosu dva lika nego se to ovdje gradi postepeno kroz cijelu igru praktički. Stvarno vrhunski odrađen cijeli posao vezan uz likove. Nema onog jednog lika koji je jebeno iritantan ili nikako ne paše u igru i baš iskače kao loše osmišljen. Naravno to je još uvijek igra, pa je ne moguće izbjeći da do kraja iste Joel i Ellie pobiju mase "nevinih" ljudi, ali to je nešto što se ne može izbjeći.
Također, igra ne dopušta igraču da ikako utječe na sam razvoj tog odnosa/priče. Želiš da se Joel ne ponaša ko seronja prema Ellie, e ne može. Hoćeš da kraj bude skroz drugačiji, e ne može ni to. Priča je takva kakva je, uzmi ili ostavi.
I kad u mix još ubaciš hrpu kratkih heart warming trenutka onda je jednostavno nemoguće biti ravnodušan prema likovima s kojima igraš. Btw, treće poprilično iznenađenje mi je bilo da se igra i sa Ellie. Čak i puno ako uzmem u obzir DLC.
Eh, DLC. Napravili su isti smećasti potez ko i Square Enix sa prvim Deus Exom. Izrezali van dosta bitan dio igre (ništa presudno, ali opet upoznaš Ellie puno bolje) i prodali ga kasnije ko DLC. Ustvari nisam sasvim siguran dal je onaj dio nakon ranjavanja Joela trebao biti izrezan u startu ili su to napravili kad su skužili da će DLC biti prekratak bez toga. Jer šta je da je, DLC je jeben. Onaj dio kad čita "puns" iz knjižice je baš bio poseban. Ajd da su ga barem uklopili u samu igru kad su napravili remaster, a ne ostavili ovako posebno. Ne vidim logiku da tako i nije. Ovako ostavlja pomalo gorak okus u ustima. Kad sam pročitao opis DLC-a da prati priču koja se događa usporedno sa glavnom igrom, definitivno nisam očekivao ovo.
I za kraj par onako random zapažanja.
Već sam spomenuo da AI ponekad vrluda, ali to je možda povezano i s težinom. Sve u svemu ne kvari puno dojam.
Cool su mi nail bombe. Nije ko u ostalim igrama kad baciš granatu pa netko vikne: pazi Mirko ide bomba i svi skoče u zaklon, nego baciš konzervu punu čavla pa lik još dođe provjeriti što je to proizvelo zvuk.
Da je bilo 50% manje pomakni kontejner, postavi dasku, ljestve, kutiju, paletu, pičku materinu puzzelova ne bih se bunio.
Da postoji opcija da ne prikazuje obje puške na leđima isto se ne bih bunio. Izgleda pomalo prenatrpano, pogotovo kad se igra s Ellie.
Kad sam već kod nje, ne bih se bunio da je gameplay s njom praktički skroz lišen vatrenog oružja. Ima razlike u odnosu na igranje s Joelom, ali mogla je biti i drastičnija.
Heartwarming trenuci: dio sa fučkanjem, žirafe, sve u DLC-u (puns, water gun, arkadna tabačina, maske), čuđenje na stvari koje više ne postoje: internet, facebook, icecream truck, pretvaranje da sat za poklon ne radi, šta još... trebao sam si zapisivati jbg.
Nemam volje više... Odite i odigrajte ovo.