Mislim da su to naknadno dodali kroz DLC ili nešt. Nezz, nisam još isprobao.
The Last of Us
Budući da sam jučer završio Left Behind DLC, mogu sada napisati svoj nekakav zaokruženi dojam. Prva stvar koju treba uzeti u obzir je ovo - uopće nisam ljubitelj akcijskih avantura. Obično je to za mene žanr koji nudi igrivost koja je preskriptirana, prelagana, limitirajuća, previdljiva, zamorna, drži te za rukav kao da si najveći debil. Čak i posljednji Tomb Raider koji je mi je bio i više nego solidan, imao je dosta stvari koje su ulazile u neki od ovih opisa.
The Last of Us ne radi ništa od svega toga.
Očekivao sam nekakav Uncharted stil gameplaya, dobio skriptirano iskustvo za koje nikad nemaš dojam da je skriptirano (prije igranja nisam apsolutno ništa znao o igri, osim da navodno rula tak da sam "punim plućima" otkrivao što TLoU nudi). Znači leveli koliko god bili limitirani, nude igraču dosta slobode da ih istražuje kako mu volja (najbolja stvar - nema objective pointera, nego je fino suptilno naglašeno gdje bi trebao ići), s time da se zahvaljujući njihovoj odličnoj strukturi, sukobi s neprijateljima uvijek mogu odraditi na više načina. Kada igraš na survivor težini to je vrlo bitno, budući da je dio encountera nerijetko dobro u potpunosi izbjeći. Što je najbolje, igra to dopušta.
Kada stalno imaš manjak streljiva, a health ti je redovito u crvenoj zoni, baš nekako taj dio pojačava survivor element. Da ne spominjem prolaske kroz infected zone i trčanje prema vratima bez streljiva jer si upalio generator za struju i stvorio dovoljno buke da privučeš na sebe cijelu zgradu. I onda onaj trenutak na kraju kada se uspiješ izvući sa znojnim rukama na kontroleru. Bolji osjećaj postignuća od ubijanja nekakve grdosije u Dark Soulsu. Što je najbolje, te situacije nisu iscenirane (na easyju vjerojatno imaš streljiva u izobilju pa sve laganini poubijaš i propustiš u potpunosti survivor element), nego su uglavnom posljedica onoga što si do tog trenutka radio (tako da je svaki encounter bitan jer ne znaš kada ćeš pronaći idućih 5 shellova za sačmaricu). Na višim stupnjevima težine baš jebeno iskustvo. Vrlo jednostavno na papiru, a tako genijalno izvedeno. Nešto što većina devova redovito fejla kada pokušava stvoriti dobar survivor element.
Što se tiče priče, da, može se reći da su ispucali sve moguće apokaliptične klišeje koji "garantiraju" ave komentare kritike i igrača (ipak je ovo proizvod AAA kategorije rađen za široke mase), no mnogo je bitniji način na koji je to odrađeno. Likovi su prije svega nevjerojatno prirodni. Nema preglumljavanja, onih BioWare razgovora koje kao da ih je pisao 10-godišnjak. Jedino je Obsidian bio još sposoban napisati i osmisliti normalne zanimljive likove (i ajd, CD Projekt RED još), no ovdje zahvaljujući odličnom engineu, emocije se mogu mnogo bolje vizualizirati i time prenijeti igraču. I taj odnos između Joela i Ellie - baš se step by step gradi kroz cijelu igru i definitivno je razlika vidjeti key moments na Youtubeu ili igrati igru 20 sati. Ono, dobar dio razgovora je opcionalan i ako igrač ne juri kroz levele, može mnogo toga dodatnog upiti od likova kroz ne znam, razgovore o tome kako je nekad bilo ići u kino jer si došao do dijela levela gdje je neki stari poster na zidu. Puno puno sitnih detalja koji polako kroz igru grade taj njihov odnos do samog kraja, koji je baš onakav kakav je jedini mogao biti i vrlo dobro oslikava prirodu ljudskog ponašanja. Opet nešto što nije forsirano, preglumljavano, klišejarizirano. Mogu bez beda reći kako TLoU ima fantastično napisan scenarij kojem se prilagodila cijela igra. Vidi se iz aviona razlika kada priču koristiš kao sredstvo s kojim zalijepiš levele (što većina devova radi danas), ili kada levele lijepiš na priču. Budući da mi je priča jedan od bitnijih dijelova igre, ovo je mi sjelo kao budali šamar.
U konačnici, nije igra bez mana. Pathfinding AI-a je očekivano imao svoje trzavice, hit detekcija je znala biti problematična u melee borbi, AI u potpunosi ignorira tvoje suputnike pa se na momenete dosta kvari imerzija (ako se igra stealth pristupom - no imalo je to svoje razloge zašto je to tako napravljeno) ili recimo health packovi koje Ellie izvuče iz zraka baš kada igra vidi da ćeš se napatiti u idućoj zoni. Uzevši sve skupa u obzir, zbilja sitnice.
Što se tiče DLC-a, odlična nadopuna cijele priče prije njezinog vrhunca, s backgroundom koji dosta otkriva motive Joelove suputnice. Bolje od Rockstar DLC-ova koji su ionako fantastični.
Summa-sumarum, može netko hejtati Sony koliko želi, reći da je ovo još jedan komercijalno prenapuhana ekskluziva koja ne vrijedi te novce, al' se iskreno ne sjećam igre zadnjih 5 godina nakon čijeg bi završetka odmah išao na new game.
9.5
Ali Xero je gledao lets play na jutubu i zna da si potpuno u krivu. Dobra recenzija, baš bi sad volio probat igru, šteta što nemogu![]()
Strpljivost je vrlina, mudrost. Uvijek se isplati![]()
Nisi niš krivo napisao u svojem osvrtu, ali si svejedno iritantan Dead.
Preobjektivan osvrt.
Ne igram još Destiny pa mora nekako izraziti svoje emocije.
Trebao bi.
Novi CoD
Bezze. Kakve kampanje imaju ovi prije? Zadnje šta san odigra je MW 1 i bija je ok, jel valja šta posli toga?
COD sp? Sve lošije sa koje god strane kreneš
spoiler: ak si bar malo igrao mp
tako je meni barem
edit Igraj Portal
Za što nema kontra argumente? Da je najbolja igra ikada? To je baš joooooj.
Baš, svi znamo da najbolja igra mora bit iz <2000. godine, mora bit izometrični rpg, mora trajat minimalno 50 sati i mora bit neigriva za današnje standarde. Meni je najdraža Baldur's Gate 2, vama?
Meni je smiješno proglašavati jednokratno igrače iskustvo u trajanju od dvadesetak sati najboljom igrom ikada. Aj čak da ju odigraš i dvaput ali ne vidim tko takvu igru može igrati stotinjak i više sati, pa ne igrate valjda taj multi za "ozbiljno". Jedino ako ju igraš na platformi na kojoj nema dobrih igara, jedino to tada mogu shvatiti.
Možeš ju proglasiti najboljom akcijskom avanturom ikada, eventualno.
Joooooooooj
he he
Bitna je kvaliteta.
Čel xero, al si ti pogleda svih 15-20 sati igre na youtubu?