Iako je prva runda svakako imala zanimljivih albuma, moram ustvrditi da je ovo tek drugi koji mi se doista jako svidio. I p0ky i Ćevap su doduše pogodili moj trenutno omiljeni žanr - (hard) rock 70-ih.
Phenomenon je prije svega dobro glazbeno potkovan - ima pregršt izvrsnih solaža, dosta prepoznatljivih riffova, i UFO dosta dobro žongliraju hard sa konvencionalnijim i blažim rockom. Par pjesama je žestoko, druge su pak sentimentalne, no glazba leži kako god okrenete, bio to nabrijani "rock bottom" ili pak sanjarski "crystal lights" (koji mi ima ponajbolji solo na albumu, i to uz toliku konkurenciju), ugođaj je izvrsnoo pogođen.
Kao slabiju stranu albuma bih možda napomenuo ne pretjerano inspirirane tekstove te vokalista koji nije loš, ali nije niti nešto posebno. Osobno mi to nije neki veliki bed pošto uvijek instrumentalnu izvedbu stavljam ispred vokala, a UFO tu ne razočarava. Par pjesama definitivno dodajem na playlistu.
Lijepih, okruglih 8/10.
PS., originalni doctor doctor je bolji, ali intro u maiden verziji jede ovaj za doručak.