Razum i empatija u Hrvatskoj
Meni je u cijeloj priči ipak najstrašnija činjenica da zaista postoji toliki broj ljudi koji doslovno osjećaju nekakvu satisfakciju zbog toga što brojčano zanemariva skupina neće imati određeno pravo. To čak nema toliko veze s aktualnom temom referenduma jer sam slične stavove viđao i kad su u pitanju bili abortus i mpo. Šta točno onaj koji nema potrebu za navedenim dobiva time što neka random osoba nema pravo na sve to, a potrebno joj je za sreću? Koliko moralno i duhovno siromašan moraš biti da te vesele takve stvari? Kakav to svjetonazor mora biti? Stvarno mi nije jasno.