Ja igram, info pošaljem sutra ujutro.
Dakle, RP smješten u sadašnjem settingu, područje Dublina (ili Londona, što više želite). NEĆU vam reći o čemu se radi, samo da će se radnja odvijati s vremenom. Princip je 'brz' kao i onaj najstariji Deliriumov zombi rp.
Tražim dobrovoljce, najmanje 4 igrača. I na PM mi pošaljite info o svojem liku (ime, starost, završena škola/još uvijek učenik, posao/nema posla, socijalan status, ugl sve sve sve).
Ovo će biti interesantno
Липе цвату и у Србији!
Ja igram, info pošaljem sutra ujutro.
Igram, danas pošaljem info.
"Snow falls. Why worry where it goes. M'aiq thinks the snowflakes are pretty."
Dakle:
Chupa (GM)
Hrčak
GDra
Stips
Липе цвату и у Србији!
I ja!
Dobiš info sad
Vidim. Da nešto razjasnimo, samo malo: Lika izradite po ovom predlošku:
Ime:
Ime oca:
Starost: (točan datum rođenja lika, s tim da se radnja odvija 18. ožujka 2011.)
Povijest: (ovo napišite opširno, najmanje 8 redaka teksta)
Završena škola: (ako se školujete, koja škola?)
Posao: (ako se školujete, ovo prazno ostaviti)
Status: (bogati? siromašni?)
Ovisnosti (pušite? pijete? droga?)
Socijalni status (imate li mnogo prijatelja? možda veza u vladi? neki poznati gangster vam duguje uslugu?)
Slike poželjne ali nisu obavezne.
ispričavam se onima koji su mi već poslali, no ovo je bitno, sorry
Липе цвату и у Србији!
Napisao.
"Snow falls. Why worry where it goes. M'aiq thinks the snowflakes are pretty."
Sick, što prije to bolje.
Липе цвату и у Србији!
Može još jedan, pwetty pwease?
[center:gz2o94qw]"Čovjek bez brkova je kao žena sa njima."[/center:gz2o94qw]
Može može, daj mi info na PM po onom predlošku gore.
Липе цвату и у Србији!
DOUBLE POST NYAA
Chupa (GM)
Hrčak
GDra
Stips
Sickpetey (možda)
Azer
Липе цвату и у Србији!
Samo tebe čekamo, svi su mi poslali podatke.
Липе цвату и у Србији!
Ok, vidim, to ću lektorirati malo poslije, a sad ću samo reći da ste svi prokleto generični.
Липе цвату и у Србији!
Uh da nemora ovoliko redova teksta,prijavio bih se
My life for Aiur!
Hoćeš staviti sve priče ovdje?
"Snow falls. Why worry where it goes. M'aiq thinks the snowflakes are pretty."
Aha.
Липе цвату и у Србији!
Su svi poslali?
Znate šta, sad ću sve biografije staviti tu pa da usporedite i vidite generičnost. Dajem vam svima šansu do prekosutra da ispravite ako želite, ako ostavite ok, ali opet...
HRCAK:
Moje je ime Charles Whitney, sin Johna Whitneya. Rodio sam se 18.3.1993. u obitelji srednje klase kao jedinac. Odmalena sam pokazivao veliku snalažljivost, inteligentnost i smireni um u kriticnim situacija no ipak sam imao neku auru zbog koje sam stalno upadao u nevolje. Osnovnu školu sam uspješno završio, no iz srednje su me izbacili zbog tucnjave. Prebacili su me u popravni dom, gdje sam upoznao svog jedinog prijatelja Toma Johnsona koji je imao veze sa kriminalnim velikanima. Tamo sam odrastao bez roditelja i samo sa Tomom da mi cuva leda, radeci škakljive poslove poput prodavanja cigara i cuge te prenošenja poruka. Sutra (18.3.) izlazim iz doma kao punoljetna osoba bez obrazovanja, obitelji, novca i posla u nadi da cu barem nešto od toga pronaci. Bar sam završio osnovnu školu Williama Shakespeara, ako ništa drugo. Nemam ni kinte kod sebe, pobogu. Samo ovu kutiju cigareta koja mi nece dugo trajati, no bolje i to nego ništa.
STIPS:
Moje ime je karem Abdul Jabbar, oca Mohammada Jabbara.
Rodio sam se 25.3.1987, imam 23 godine. Djetinjstvo sam proveo kako bubreg u loju, bez ikakve brige, jer mi je otac bogat k'o Salamon, zbog nafte. kad sam imao 7 godina preselili smo se u London, od tada živim ovdje i ovo nazivam svojim domom. trenutno pohadam St Georges University of London. Moj jedini porok su žene, no to mi nikad nije bio problem zbog mog elitnog socijalnog statusa. Zbog veza mog bogatog oca sam se uvijek izvlacio iz svih mogucih neprilika.
AZER:
Moje ime je Frank M. Tanner. Rodio sam se 14. sijecnja 1990, u (tada) prilicno imucnoj obitelji, za koju je slabo poznata cinjenica da je nekad davno bila dio kraljevske loze. Moja obitelj je oduvijek bila poznata po aroganciji, sve dok moj djed (Carl) nije prokockao svu imovinu. Srecom, moj otac Martin je uspio povratiti dio imovine i novca, te je pokrenuo novi biznis koji ih je polako poceo vracati na noge. Martin je otvorio kladionice, prvo u svome gradu, a zatim se i proširio cijelom regijom. Nažalost, nedugo nakon što su kladonice pocle pribavljati sve više i više novca, Martin je obolio od raka, tako da je sva odgovrnost za kladionice spala na mene i mog mladeg brata Andrewa. Više srecom nego pameti sam uspio stabilizirati posao, te sada moja obitelj pristojno živi, ali bez nekog velikog profita. Za osobni gušt sam otvorio i malu birtiju.
Tek pred smrt, otac mi je rekao pravu stranu bogatstva Tannerovih. Ilegalne tocionice. Martin je bio poznati švercer žestokih alkoholnih pica. Kladionice su bile samo paravan. Bio sam zacuden, ali sam se uspio pribrati, te sam odlucio, usprkos nacelima, nastaviti ocev pravi posao.
Završio sam gimnaziju, te krenuo na fakultet, no zbog oceve smrti sam pauzirao godinu te promišljam u vezi toga. Na kraju krajeva, ipak mi dobro ide i ovako. Sad cak imam i vecu mogucnost bogacenja. U zadnje vrijeme me je djevojka pocela gnjaviti u vezi moje ovisnosti o duhanu, no ne planiram odustati. Takoder se ona voli družiti, a ja ne. Doduše, imam mnogo "prijatelja", no samo nekoliko istinskih: Randy, Andrew i moja djevojka Nancy.
U legalnim krugovima nemam baš neke posebne veze, no otac mi je ocigledno imao reputaciju gangstera i švercera, i to vrlo uglednog, no to se još uvijek nije odrazilo na meni.
GDRA:
Moje je ime Alden Gray, otac Edwin. Roden sam 28. 02. 1981, u Londonu, u otmjenoj i bogatoj obitelji cijenjenih znanstvenika i spisatelja. Oduvijek sam bio odlican ucenik, cak imam IQ 163. Diplomirao sam na Oxfordu i posvetio se znanosti. Zbog upornosti i talenta sam dobio Nobelovu nagradu za znanost kad sam imao samo 20 godina, no nedugo nakon toga su mi roditelji oteti i ubijeni. Krivnja je samo na meni, jer otmicarima nisam htio dati otkupninu, što je moja najveca pogreška koju nikad necu prežaliti.
Poceo sam uzimati drogu i uništavati svoje probleme u njoj, napredovao sam odlicno dok me nisu uhapsili zbog posjedovanja iste. uspio sam pobjeci tijekom prijevoza i od tog dana živim na ulici, skrivam se od policije i živim od krade...
SICKPETEY:
Moje ime je John Meck, sin Marka. Roden sam 5. ožujka 1974 godine sa šansom za svijetlu buducnost. Nisam bio baš najbolji dak, no uspijevao sam izlaziti na kraj sa ispitima i bez prevelikih problema sam prolazio razrede srednje škole i bilo je samo pitanje vremena kada bih ušao u bankarski posao, baš kao i moji roditelji.
Nažalost, sve je pošlo nizbrdo kad su mi roditelji umrli u automobilskoj nesreci. Pao sam u tešku depresiju, a skrbništvo je dodijeljeno mom konju od strica koji je spiskao sav novac koji su mi roditelji skupljali za faks na drogu, kurve i alkohol. Kad sam postao punoljetan, odlucio sam ne više trpiti sranja i napao svog strica, vracajuci mu za svu bol koju mi je nanio. Ovaj je završio u bolnici, jedva izvukavši živu glavu, a ja sam zbog napada bio uhapšen i proveo godinu dana u zatvoru. Nisam trebao provesti niti jedan dan u celiji; no moj odvjetnik je bio loš i neiskusan, a stric je nekako skupio novac za jednog od najboljih i na sudu sam bio prikazan kao delikvent, ovisnik i otpadnik, dok se stric pokazao u najboljem svjetlu.
Danas se ne trudim razmišljati o svojoj prošlosti. Radim bilo kakve poslove kako bih preživio i zaradio za kruh. Trudim se suzdržati se od razmišljanja jer znam da ako previše pocnem razmišljati, da cu se vratiti u rodnu kucu u završiti posao koji sam zapoceo prije par godina.
Липе цвату и у Србији!
Svi su bogati majket'
A jebate... Ajde, ja ću promijeniti.
ASHLEY! Zove se Ashley!
Edit a slike?
[center:gz2o94qw]"Čovjek bez brkova je kao žena sa njima."[/center:gz2o94qw]
TI si još dobar, bar imaš školu.
Azer, daj mi opet link na onu tvoju sliku, ali izreži samo svog lika.
Липе цвату и у Србији!
Mikhail Legernensky.
Rodjen sam 2. 3. 1958, u Irkutsku,penzioner sam,nemam previse para,a ni zuba,ostario sam naglo,posle raspada,nemam vise ovlascenja,nemam vise porodicu,nemam ni svoj stari posao,ni svoj stari auto,ni svoju...uniformu.
Pre rasprada saveza sam bio oficir,ugledan covek,ljudi su me pozdravljali a deca u meni videla heroja,izazivao sam veliku paznju svuda,bio sam pravi pravcati oficir Crvene Armije,visok i ponosan,uredne uniforme i bistrog pogleda,sada sam starac u pozutelom kaputu sa jedva dva,tri dugmeta,velike dioptrije i slabog sluha,zivim pristojno,ne mogu da se pozalim,ali opet,jedan mali dvosobni stancic u predgradju Moskve tesko da je nesto cime se moze hvaliti.Barem je cist.
Godine su proletele,stare trube vojni poj,odlazio sam,daleko,jako daleko,a zasto?Niko ne zna.To je ipak bila moja duznost.
Secam se starih dana,vojnih parada i skupova,raznih godisnjica i proslava,cas ovo cas ono,secam se Berlina i mog odusevljenja,posetio sam taj grad kao vojnik,naucio sam jezik,zaradio pare i pronasao barem malo srece. Ali nema ni tih para,ni granice koju sam posmatrao,ni ljudi koje sam zvao 'drugovi'. Svi su oni nestali.
Pisem ovo pismo u nadi da ce ga neko procitati,da ce se neko setit,bilo sta..
Nemam previse inspiracije.Davno sam prestao da pisem,a ranije sam pohadjao Vojnu skolu,isao na literarne sekcije,pevao igrao i svirao,a danas dani prolaze bez ikakvih aktivnosti.
U stanju sam da napisem hiljadu i jednu rec koje bi poput teskih artiljerijskih punjenja unistile svaku sumnju da covek koji pise ove redove nije zasluzio normalan zivot.Ali necu.
Secam se zore 72,veceri 81,kraja 91.Secam se svega.
Secanja blede a tanke niti zaborava postaju debeli kablovi tmine i nepoznatog.
E Forengner, nismo u Moskvi, u Londonu smo.
Липе цвату и у Србији!