Kovceg bez zlata i tude duše trazim svaki dan
Putovanje bez granica i prevelikog obima
Rijeka, okean, polje, dolina, krš i šuma
Tajna beskonacnosti nedokuciva i kroz sam san
Kopam staklenog lica, zamazanog crnom zemljom
Nokti ispucali, a moje ruke odvec oronule
Krvav umornih ociju trazeci lade potonule
Sve samo da dodjem do svog putovanja oblakom
Otkljucavam ta daleka vrata nevidljivim kljucem
Bescujno koracam prostorijom ogoljelih zidova
Podijum svih drama, opera, bitaka pa i ratova
Od slijepog vremena pokusat cu tajnu da izvucem
Nijemog odgovora zahrdali i teški prozor otvaram
Svijet sazdan od niti, svakakvih stranih misli
Zrak kiselog mirisa, pokreti sada su nevidljivi
Sada sam tu, penjem se i skacem, više i ne padam