Splinter Cell: Blacklist

Solidna stealth igra, loš Splinter Cell.

U svakom slučaju pomak na bolje u odnosu na Conviction, no opet je napravljeno previše ustupaka kako bi se podržao još uvijek previše naglašen akcijski gameplay.

Najiritantnija stvar je definitivno rascjepkanost levela. Kao u Hitman: Absolutionu, svaka misija je podijeljena na nekoliko dijelova koji su odvojeni video sekvencama. To je posljedica pretvaranja igre u što vjerodostojnije filmsko iskustvo pa je između ostalog izletio dugogodišnji Samov voice actor Michael Ironside, samo kako bi taj dio izgledao što bolje. Načelno me to ne bi toliko smetalo da mutavi Ubisoft nije pretvorio Sama iz 50-godišnjaka u 20-godišnjaka.

Protagonist gotovo trči po liticama, vere se po zidu bolje od Ezia i zvuči poput pubertetlije dok razgovara sa svojom 20-godišnjom kćerkom. Bolje da su onda u serijal uveli novog lika, a Sama s Ironsideom ostavili u ulozi nekakvog "mentora". Ovo je izgledalo i zvučalo presmiješno. No da se vratim na problem rascjepkanosti.

Osim što su checkpointovi prerijetki (ponavljanje dionica često je trajalo predugo uz sustav napredovanja "pokušaj-pogreška), u mnogo situacija prekidi gameplaya bili su toliko ekstremni da su ubijali imerziju do kraja. Npr., šuljaš se do entry pointa bitnog za tijek radnje, blizu njega okineš alarm, navali na tebe vojska stražara, ti uspiješ uletiti u taj entry point, okine se animacija, odvrti se predviđen film, nastavlja se igra kao da se ništa nije dogodilo. Ili recimo odradiš čitav level kao ghost, no onda zbog tijeka radnje ti ubace skriptiranu situaciju gdje se nešto iznenadno dogodi pa imaš 5 minuta napucavanja kao da igraš Max Payne.

Hurr durr, ajmo složit Jack Bauer iskustvo.

Gameplay je načelno solidan. Vratili su gomilu gadgeta koji fino posluže svrsi, no često su bili beskorisni zbog promašene konstrukcije levela koja treba podržati 3 različita gameplay stila. To je ono da ne možeš imati ovce i novce. Najbolje da objasnim na mark & execute sustavu.

Opcionalna stvar kao, al' bilo je brdo situacija gdje se kroz određeni hodnik moglo jedino proći koristeći tu mogućnost. Barem ako si htio ostati neprimijećen. Jer ono, igraš po danu pa je bilo kakvo skrivanje tijela beskorisno. U prijevodu, ako staviš 4. stupanj težine, isključe ti tu mogućnost i onda majstori kažu da je to izazov. Pa umjesto stealth igre imaš Gears of War.

Al ajd, većina misija bilo je po noći, našlo se par dobro koncipiranih levela, posebice zadnji i misija u Londonu koji su bili poslastice.

Al nezz, Chaos Theory je Bog Isus Krist za ovo.

7