Da ne bude preružni veliki post biće dabl.
Enslaved: Odyssey to the West
Ugodno iznenađen s jednim dijelom i totalno razočaran drugim. Loše strane su nažalost one najbitnije, platforming i combat. Očajno oboje. Platforming je toliko jednostavan da sam samo pritiskao A i držao gljivu bilo gdje dok se Monkey ne uhvati za nešto. Tu i tamo je potrebno tajmat neke stvari, ali to je opet prejednostavno i prerijetko. Ne možeš umrijet od platforminga osim u možda 2-3 dijela na samom kraju ako stojiš na vatri 5 sekundi.
Druga stvar je combat. Ne mogu vjerovat da lik ima praktički 2 napada cijelu igru, koja odmah na početku zna koristit. Dodaj u to da prosječnog mecha treba dobrih 7-8 puta opalit brzim napadom da umre i još onaj ogavni *thump* zvuk pri svakom udarcu i dobiješ mnogo loš combat. Da su barem comboe nekakve uveli stvar bi bila puno dinamičnija. Također me užasno nervira što je razbijanje obrane na šemu da chargeaš štap par sekundi i onda otpustiš. To totalno ubija flow igre, neprijatelji su često brži puno od toga i primiš nepotrebnih udaraca. Normalan heavy attack za rušenje obrane je po meni puno logičniji izbor. Roll je također više manje beskoristan jer pokrije kurac terena. Kamera je naravno očajna u fightu i čim je više mechova oko mene zabije se Monkeyu u leđa i onda ga mogu sisat. Prenaporan je baš combat i s takvom sam ga patnjom rješavao, pogotovo jer ima par dijelova koji su pretrpani predosadnim mechovima koji spamaju 5-6 napada u 2 sekunde i jednom kad te udru si jebao ježa u leđa.
Port je ok na momente, a onda opet na momente kriminalan. Nisu to samo fps dropovi, nego mi se igra zamrzavala po 5-6 sekundi prije/poslije cutscena ovisi kako kad. Nekad sam te sreće pa sa slikom stane i zvuk, ali nekad zvuk nastavi po svome i onda gledam njih dvoje kako otvaraju usta kao retardi još par sekundi.
Što se tiče pozitivnih stvari, likovi i donekle priča prednjače. Likovi su odlično karakterizirani. Odnos Monkey i Trip je skroz prirodan i neforsiran. Baš su oboje simpatični, odličnog voice actinga (Andy Serkis posuđuje glavnom liku glas) i unatoč Jersey Shore izgledu Monkeya uopće nema ljigave, ofucane one linere koje sam mislio da neće stati ispaljivat kad sam ga vidio. I pohvale na ekspresijama lica, jebačke su. I trip izgleda prelijepo. I odnos im evoluira kroz igru, ima glavu i rep, red pošalica, red emocija i sve to skupa proizvede jedne od najprirodnijih likova koje sam susreo u igrama. I to u ovakvoj random igri.
Priča je za početak postojeća. Lijepo je složena, taman rastegnuta na duljinu igre da nema praznog hoda, kad misliš da će dosaditi ubace novog lika i ima onako klišejni, ali donekle smislen kraj. Sve u svemu za jednu igru, ja i više nego zadovoljan.
Nakon 4-5 chaptera sam mislio čak u par navrata odustat od igre jer me par puta snervala i likovi su bili jedino, ali baš jedino što me tjeralo.
6/10
P.S: Zadnji boss je umirao 20 minuti i ne očekujte Hamleta od likova, ali samo nisu totalna plastika kakve inače srećete. Ili kad se previše trude prikazat da nisu totalna plastika pa samo ispadaju još smiješniji.
Odgovori uz citat