Evo, danas sam išao po nekoj listi 100 filmova koje se treba pogledati prije nego šta se odapnu papci i naiđem ja na toj listi svoj najgori film svih vremena. FIlm koji mi je toliko dignuo tlak da sam htio izvadit dvd i zapalit ga. Riječ je o Elephantu, tobože art filmu Gus Van Santa ili kako već o pokolju u srednjim školama. FIlm je čisti primjer art preseravanja. Posereš govno, zaljepiš svoje cijenjeno ime na njega i ljudi će to proglasit remek djelom. Ovo govno je pokupilo nagradu zlatnu palmu u Cannessu i s ovim je taj festival totalno izgubio kredibilitet kod mene.

Šta se tiče kritičara, to su uvijek oni koji će reć: ne razumiješ poantu i drkat film toliko dok ne nađu nekakav smisao u njemu da dokažu da je dobar. Npr. kao ovaj kreten:

Gus Van Sant's sometimes dreamy, sometimes nightmarish, but always suspenseful meditation on a Columbine-like school massacre offers no glib moralizing on the subject. Instead, Van Sant's meandering camera captures his characters and their interactions in such an offhand, improvised manner that they feel real. And when the violence does hit -- it's shocking, gut-wrenching, and horribly raw. “Elephant” might just be the most terrifying movie on this list.