Jos otkako sam nabavio dvojku i gledajuci razne liste najboljih PS2 igara, Ōkami je uvijek nekako bio uvrsten u top ten ali mi se nije dalo provjeriti, vecinom zbog standardne averzije prema japanskim fegetlucima. Posto sam u mjesec dana manje vise isprobao sve sto valja krenuo sam istrazivao ne toliko poznate i potcijenjene naslove pa sam se izmedju ostalog vratio i na ovo.
O boj hev aj bin vrong!
Mogla bi se opisati kao nekakav mix platformera i rpg-a iako je dosta udaljena od standardne rpg skole. Igra je radjena u cell shading tehnici i to je tako fenomenalno realizirano da vam se ponekad cini kako igra vizuelno visestruko premasuje hardverske kapacitete PS2

Igrate kao Amaterasu, drevna shinto boginja sunca iz japanske mitologije, koja je preuzela oblicje vuka i oslobodila zemlju od vladavine tame i sad se budi nakon 100 godina sna jer je nova prijetnja na pomolu. Jedna od zanimljivih stvari stvari u igri je upotreba "celestial brusha" iliti bozanskog kista kojim znatno mozete utjecati na igru i promjenu okolisa. Dovoljno je npr da napravite kruzni pokret s kistom i nacrtali ste sunce i tako pretvorili noc u dan. Osim sto kao vuk mozete klasicnim putem ostetiti protivnika, isto tako mozete u toku borbe pauzirati igri, povuci pravu liniju preko protivnika i izbiti mu energiju
Ne mozete preskociti sruseni most - docrtajte ga.
Zelite noc - nacrtajte mjesec na nebu i voila!
Ne mozete preci preko rijeke - nacrtajte par lokvanja i eto vas na drugoj strani obale.

Igra je ogromna i obiluje mnostvom sidequestova, meni je trebalo cak 50 sati cistog storylinea da je zavrsim (imao sam nekih 72h na kraju). Soundtrack je fenomenalan i opustajuci, onako u maniru najboljih djela iz Chrono Crossa
Ne znam sta vise da pricam, bila bi prava steta da ne odigrate ovo. I Fanovi Spyra i Final Fantasya, koliko god to cudno zvucalo, ce doci na svoje. Meni osobna jedna od najboljih/najljepsih PS2 igara ikad. Svidja mi se sto nema onaj debilni japanski humor nit su likovi odvec infantilni, kako to cesto zna biti slucaj za ovakve igre. Cak ima i interesantan replay value, gdje nakon zavrsene igre otkljucavate nova vucja oblicja a neke abilitye ne mozete kupiti prvim prelaskom (nenormalno su skupi) pa vam i to daje dodatnu motivaciju za ponovni prelazak. Da ne spominjem kako je prvim igranjem nemoguce obaviti sve sidequestove osim ako detaljno ne pratite nekakav walkthrough
Igra slobodno moze ici rame uz rame sa Shadow of the Colossus po ljepoti okolisa gdje cete nebrojeno puta stati i diviti se epskim scenama zalaska sunca
Mogao bih ovako pisati hvalospjeve do sutra, najbolje da sami vidite. Osposobite nekako emulatore, posudite PS2 i odigrajte ovo kako god znate.