He, he, ova ti je dobra....razmišljanju o ljubavi i sličnim spolno prenosivim bolestima...
anketa pwnaIzvorno postao McPingvin_v2.0
He, he, ova ti je dobra....razmišljanju o ljubavi i sličnim spolno prenosivim bolestima...
there is no god to punish us
inače sad pišem uvodni post... onda jednom dnevno ili u dva dana ću stavljat stare pjesme+ redovite raporte iz mog života. globalno selo ftw.
[center:chmelrcv][/center:chmelrcv]
[center:chmelrcv]BITCH, IT IS 5:30![/center:chmelrcv]
-kazem ti, nisu sredeni.
bar nisam procit globalno sijelo, ono wt?
Added: 2 months 13 days 21 hours 21 mins ago
Updated: 37 years 8 months 17 days 19 hours 31 mins ago - može
Code:Draga Anne, pišem ti ovo pismo iako ne postoje šanse da će ga Tvoje ruke ikada primiti i Tvoje oči pročitati. Već sam mjesecima zatočen na ovom pustom otoku usred oceana te mi društvo prave razne ptice. Hrane i vode ima u izobilju pošto je otok nastanjen s mnogo životinja, a i brodske zalihe se još dobro drže. Priroda je zaista lijepa no muči me to što sam sam. Nedostaje mi društvo koje će mi pomoći brojati dane i gledati zaista prekrasne zalaske sunca na ovom otoku. Oh, Bože, kako mi nedostaješ Anne. Ne prođe niti minuta a da te se ne sjetim, ne prođe niti jedna noć da te ne sanjam. Grize me ova naša razdvojenost. Sjećam se, i to kao da se jučer dogodilo, našeg rastanka u luci. Sjećam se u što si bila odjevena, sjećam se zadnjih riječi koje si mi uputila... Suza mi krene čim pomislim na naš rastanak. Život mi je nekako izgubio smisao od kada sam tu. Kada sam bio u Londonu, svako jutro sam se budio samo iz razloga što sam znao da ću ugledati Tvoje prekrasno lice barem jednom taj dan. A tu, kada se probudim, znam da ću samo moći gledati tragove svojih stopala u bijelom pijesku. Anne, meni se više neda disati. Htio bih zaspati te se probuditi kraj Tebe, kraj tvoje prekrasne plave kose i još ti barem jednom reći... «Volim te.». No to očito više nije moguće. Svakog dana proklinjem svoju odluku o odlasku iz Londona radi posla. Istina, biti dopisnik za New York Times nije mala stvar, no da me netko pitao što bih izabrao, između tog posla i Tvoje ljubavi, ne bih dvojio niti trenutka. Razmišljao sam o tome da si oduzmem život, no neka suluda nada me spriječava u tome naumu. Svaku večer liježem uz misao «Ma ovo je samo ružan san.». I svako jutro se budim shvaćajući da sam ja u nekom drugom svijetu, daleko, daleko od tebe...
[center:chmelrcv][/center:chmelrcv]
[center:chmelrcv]BITCH, IT IS 5:30![/center:chmelrcv]
-kazem ti, nisu sredeni.
Izvorno postao McPingvin_v2.0
khm,svjedno,veoma zanimnjivo pismo pingvin
ima toga još na http://mcpingvin.bloger.hrS, samo ne pejstam to tu jer bi dobio komentare tipa "samo nabijaš postcount"
[center:chmelrcv][/center:chmelrcv]
[center:chmelrcv]BITCH, IT IS 5:30![/center:chmelrcv]
-kazem ti, nisu sredeni.
Pozdrav kolegi prije nego sto mi ne dodje zvonit neka groznicava mama na vrata sto im nabijam megabajte.
Inace ako si jos u ku*cu gledaj O.C i One Tree Hill
Added: 2 months 13 days 21 hours 21 mins ago
Updated: 37 years 8 months 17 days 19 hours 31 mins ago - može
http://mcpingvin.bloger.hr/post/veliko- ... 06445.aspx
samo da uputim sve prisutne :cheer
[center:chmelrcv][/center:chmelrcv]
[center:chmelrcv]BITCH, IT IS 5:30![/center:chmelrcv]
-kazem ti, nisu sredeni.
žao mi je gledati topic na dnu stranice, pa evo pokušaja dočaravanja noir atmosfere kroz priču... ovo je prvi nastavak.
Ilica u kišno popodne. Hodajući u svome crnom kišnom kaputu gledam odraz izloga u vratima tramvaja. Rijeka ljudi ulazi i izlazi na tramvajskim stanicama. Nitko me ne prepoznaje, što je ugodna promjena. Život opet teče nizvodno. Prije desetak godina zapao sam u vječnu apatiju koju ni sva sila psihologa nije uspjela ni ublažiti, a kamo li ukloniti ju u potpunosti. Zahvaljujući toj apatiji krenulo mi je pisanje poezije i sviranje. No, život relativno poznatog pjesnika i muzičara me nije zanimao. Prije tjedan dana sam izbačen iz benda. Kažu, previše ljudi dolazi slušati samo mene, a oni ne žele biti prateći elementi.
Kiša ne prestaje padati. Kapi polako klize niz izloge dućana dizajnerskom odjećom. Prilazi mi neka cura. Obožavateljica, kaže. Više manje standardna priča; želi autogram, kako sam počeo s pisanjem i sviranjem, bi li se htio naći s njom na kavi... Uljudno obijam poziv na druženje. Od kad sam postao gospodin tajnoviti, svi se zanimaju za mene. Novinske kuće su išle tako daleko da su i slali novinarke da me zavedu i otkriju fragmente moje prošlosti. Nastavljam svoju šetnju prema Mažurancu*.
Kazalište i dalje motri okolne ulice svojom vječno žuto bojom. Pali se javna rasvijeta. Kao i što se palila one večeri kada mi je Ljubav umrla na rukama...
*Trg Antuna, Ivana i Vladimira Mažuranića
[center:chmelrcv][/center:chmelrcv]
[center:chmelrcv]BITCH, IT IS 5:30![/center:chmelrcv]
-kazem ti, nisu sredeni.
Stvarno nemam pojma
Crkve. Fascinantne građevine koje podižu ljudi u uvjerenju da ih neko odozgo gleda. Spomenici, zapravo. Kao što sam i ja dizao spomenike ljubavi. Ne od granita i bronce, već od riječiju i djela. No, time što nisu veliki, ne znači da su i manje vrijedni. Zadnjim zrakama sunca obasjana katedrala meni kao pasivnom promatraču djeluje kao fascinantna građevina. Kao što i pasivnom promatraču iz publike fascinantno djeluje moje sviranje. Samo je pitanje kada će se svi slijepo uvjereni ljudi razočarati u nečemu.
More lica u Savskoj ulici se pjeni kao i svakog dana. U tom moru lica nailazim na jedno poznato. Na osobu koju sam nekada zvao prijateljem. I sada bih to mogao, ali on me se boji. Doduše, i ja bi se bojao osobe koja je zbog mene odležala dvije godine u zatvoru. Bilo je to tjedan dana nakon Njene smrti. Prišao mi je i rekao da ima pjesmu za mene, te s mobitela pustio „Died in your arms tonight“. Bez isuviše razmišljanja, uzeo sam nož s kuhinjskog stola i prerezao mu vrat. Pozvao sam hitnu te ga gledao kako se grca u vlastitoj krvi. Ožiljak na vratu ga je još uvjek, svakog dana, podsjećao na to. Ja nemam ništa protiv njega, barem ne više. Što je bilo, bilo je. Ljudska smo bića, i praštanje bi nam trebalo biti u prirodi.
Danas sam trebao imati seansu s psihologom. Nazvao sam ga i rekao mu da sam zauzet. A zapravo cijeli dan hodam gradom i fotografiram. U crno bijeloj tehnici. Kako i vidim ovaj svijet. Nema živosti, nema boja. Samo nijanse sive. Sive kao asfalt na kojemu je poginula...
[center:chmelrcv][/center:chmelrcv]
[center:chmelrcv]BITCH, IT IS 5:30![/center:chmelrcv]
-kazem ti, nisu sredeni.
Super tekst, al "riječiju"???
Pa valjda riječi i djela...
Svijeća
Kada bi utrnula
Moja svijeća,
S njom utrnuo
Bih i ja.
Kada bi uvenula
Moja ruža,
S njom uvenuo
Bih i ja.
Kada bi potonula
Moja lađa,
S njom potonuo
Bih i ja.
No ti si voda
Po kojoj plovi lađa,
Ti si voda
Koja pupoljke rađa.
Ti si plam
Moje svijeće,
Ti si izvor
Svake mi sreće.
Ti si inspiracija,
Ti si nada.
Ti si magla
Na ulicama grada.
Oko Tebe
Svijet mi se vrti.
Bez tebe nema
Života ni smrti.
[center:chmelrcv][/center:chmelrcv]
[center:chmelrcv]BITCH, IT IS 5:30![/center:chmelrcv]
-kazem ti, nisu sredeni.
Na rubu
Na rubu stojim sam
Na ivici zivota i smrti
Samo me jedan korak
Samo jedan, dijeli me od smrti.
Na rubu stojim sam
Nitko me ne gleda
Mogu potonuti u mrak zaborava
Bez da itko primjeti
Na rubu stojim sam
Hoce li se iko sjecati?
Hoce li ikoga biti briga?
Da li ce se smijati ili plakati?
Na rubu stojim sam
Odbacen od sviju ,
Od moje ljubavi
Zbog nje stojim na rubu.
Na rubu stojim sam
Bez tvoje ljubavi ne mogu postojati
Bez tvoje ljubavi,
ja sam na rubu.
Zbog tebe
Zbog tebe sam pronasao sebe,
Davala si mi snagu
Volio sam te
Volio cak i vise od zivota.
Zbog tebe sam zivio
Volio sam te do smrti
Za tvoju ljubav sam umirao
Zbog tebe......
Smrt ili Zivot
Sjecanja me stizu
Dani,sati provedeni sa tobom.
Svaki trenutak je trajao kao vjecnost,
Bila si tu, uz mene.
Sada te nema
Nema te da me spasis,
Sva patnja i bol nestali bi
U samo jednom trenutku.
Sunce vise ne sija
Oblaci su se nadvili nad moju glavu,
Nema te da uneses tracak svjetlosti.
Nisi vise sunce sto na nebu sja.
Sve je tako tamno
Tuzno je sve ovo,
Sada nje nema
A nema ni mene.
Ti
U tvojim rukama sve je ne bitno
Kao da vrijeme stane kada me dodirnes,
Nista me od tebe
Nikada ne bi moglo odvojiti.
U tvojem poljubcu
Sam umirao i ponovo se radao,
Bilo je tako lijepo osjetiti
Vreli ukus sa tvojih usana.
Sa svakim tvojim dodirem
Bio sam blize raju.
Tvoj dodir pun ljubavi
Ispunjavao je prazninu u dusi.
Tvoja ljubav
Ona mi je davala snagu
Bila si moja duga poslije kise
Bila si moj zivot.
Ne necu se ubiti ali me veceeras puklo da opet pisem pjesme.ocekujem lijepe komentare.
i još ti popušim i platim.Izvorno postao Black Knight
[center:chmelrcv][/center:chmelrcv]
[center:chmelrcv]BITCH, IT IS 5:30![/center:chmelrcv]
-kazem ti, nisu sredeni.
kenane
ne slusat him
tarmi rićmi
Kenyi brate murate ona zadnja ti je odlicna
skoči ))))))Izvorno postao Kenyi
Bux.to referrer
HIM - Homosexual Imitating MetalIzvorno postao Kenyi
Daj pišite nešto morbidno i brutalno, već mi je zlo od ovih ljubavnih crapova.
Mislio sam da sam lud, ali glasovi u glavi su mi rekli da nisam!
joooj ti Pingvin & mp3 imate stvarno viska vremena ili talenta za te pjesme stvarno su vam dobre
vas dva ste carevi sto se tice pisanja pjesama