METAL

[W1k1n6]

Jedan moj prijatelj često priča da mu je Slipknot spasio život. Kad smo se vraćali nas 4 s njim u autu nakon čitave noći divljanja, skoro je zaspao za volanom i onda je rekao da mu stavimo neku mjuzu od koje neće zaspati. Pustili smo mu Slipknot koji sam slučajno imao na sticku i sigurno nas je dovezao doma. Čitavo vrijeme je vrištao od smijeha i naleta adrenalina, jer nije vjerovao da takva glazba uopće postoji. Poslije smo mu morali nabaviti sve što je od njih ikada izdano.
Inače čovjek prije nije slušao ništa žešće od rock'n'rolla pedesetih

[baldrick_]

haha

moj prijatelj, preko kojeg sam poceo da slusam slipknot, inace slusa joy division, the national, white lies i takve bendove, a od metala samo slipknot. mozda moras da imas otvoren um, tacnije da nisi true metalac, da bi ti se svideo slipknot

super je kad naidjes na takve ljude i ukljucis ih u sektu. pre nekoliko godina, kad sam se jos igrao, mojoj mami je u posetu dosao kum, koji je doktor od 45 godina i koji maltene do tada nije imao dodir sa video igrama. dok su oni pili kafu, ja sam u susednoj sobi igrao arkham asylum. imam 5.1 sistem, i u to vreme sam voleo da ga bas pojacam dok se igram. prilikom jedne bas glasne eksplozije, kum je morao da ostavi kafu i dodje da vidi o cemu je rec. toliko se odusevio da mi je trazio da mu narezem to. posle su ga moja mama i njegova zena zezale celo vece kako je to uzeo da se igra uz mlekce pre spavkanja

[mortician]

kori tejlor iz slipknota gleda u svoju mracnu unutrasnjost, koju verovatno svi imamo, i prenosi je na papir. opcinjujuce je bolesno zato sto je uverljivo. naravno, ima mnogo bolesnijih bendova, ali slipknot je jedini koji je "inteligentan"

Slipknot: It's like Nietzsche, only better.

[StormCr0w]

[MasaKrisT]

Slayer is devastated to inform that their bandmate and brother, Jeff Hanneman, passed away at about 11AM this morning near his Southern California home. Hanneman was in an area hospital when he suffered liver failure. He is survived by his wife Kathy, his sister Kathy and his brothers Michael and Larry, and will be sorely missed.

Our Brother Jeff Hanneman, May He Rest In Peace (1964 - 2013)

[The Great Duck]

Aukurac. Ovo vjerojatno znači otkazivanje koncerta u Zagrebu (između ostalih), ako ne i sam kraj Slayera.
RIP. ://

[GDra]

Šteta, RIP
Možda se i ne raspadne Slayer, nakon ovog bi se mogao Lombardo vratiti.

[StormCr0w]

Tužna vijest za sve fanove. Meni je slejer oduvijek bio dosadan pa mi je svejedno.

[vukopas]

Kak ti slejer može biti dosadan?

U svakom slučaju, RIP iako fakat se nadam da će koncert svjedno biti održan i da se neće raspasti.

[GDra]

Pa za koncert u Zagrebu se ništa ne mijenja, Gary Holt već neko vrijeme mijenja Hannemana.

[Maloki]

Ne znači to ništa, Kerry oće pare.

Btw Mastodon je najbolji bend "nove generacije".

[System]

Definisi novu generaciju. Mislis moderno?

Ovaj bend.

[W1k1n6]

Zanimljivo ali mrvicu prekonfuzno za moj ukus, možda sjedne nakon par slušanja i ako imaju kakvu melodičniju stvar.

[Herr Schnitzel]

Zanimljiva mi je ta pojava da ti neka pjesma ne sjedne na prvo slušanje, a zatim iz nekog razloga ideš opet poslušat pa postane okej, a nakon još par slušanja može i postati najbolja stvar koju si čuo u zadnjih šest mjeseci. To mi se dogodilo s cijelim Screaming for Vengeance, primjerice. Jel ima to neku znanstvenu podlogu? Neko privikavanje na nepoznato ili nešto?

[Dreamer Deceiver]

acquired taste?

[Duke of Earl]

Definisi novu generaciju. Mislis moderno?

Ovaj bend.

Presmiješni su mi ovi melodični vokali, dosta jeftino sve zvuči.

[Maloki]

Da, loš je ovaj Sybreed.

Najbolji bend '00-ih je Mastodon, '90-ih Death, a '80-ih mi je teško odlučit se.


Najbolji ikad je Mr. Bungle.

[beba nema zvečku]

u 80im nema dobrog metala.

[StormCr0w]

^koji proljev, ne vjerujem.

Zanemariti kompletni NWOBHM, speed, power i trash, uz bendove poput Metallice, Megadetha,Running Wild i sličnih...
Also, rani black metal.

[Aerial]

Plesno, plesno, dečki.
To je budućnost.

[W1k1n6]

Zanimljiva mi je ta pojava da ti neka pjesma ne sjedne na prvo slušanje, a zatim iz nekog razloga ideš opet poslušat pa postane okej, a nakon još par slušanja može i postati najbolja stvar koju si čuo u zadnjih šest mjeseci. To mi se dogodilo s cijelim Screaming for Vengeance, primjerice. Jel ima to neku znanstvenu podlogu? Neko privikavanje na nepoznato ili nešto?

Postoji znanstvena podloga u tome da te na prvu odbija ono što ti je nepoznato ili drugačije. A neznanstveno dosta ovisi što si čuo prvo s tog albuma. Dobar primjer je meni jedan od najdražih albuma Judasa British Steel. Imaš na njemu jednu od meni najdražih njihovih stvari Breaking The Law i vjerojatno najgoru u njihovoj povijesti Living After Midnight. Ako si slučajno prvu čuo Living After Midnight [ša-la-la ruke gore ajmo svi], trebat će ti vremena da probaviš album koji je zapravo izvanredan
Inače, Screaming for Vengeance je bio prvi njihov album koji je malo krenuo u dodvoravanje Amerima isto kao i nekoliko albuma kasnije Turbo, pa ima specifičan zvuk u odnosu na njihov stil. Meni je dosta teško Judase komentirati iz današnje perspektive jer sam slušao svaki njihov album kako je dolazio pa su sline curile po defaultu. To je malo teško skužiti onima koji su se rodili iza Painkillera ili još kasnije čak, jer se stilski promijenilo bar jedno "stoljeće metala" u međuvremenu. Jebga ja sam iz generacije koja se smijala u početku prvom albumu Metallice pa smo komentirali da su to neka američka deca koja pobacaju 20 riffova u jednu stvar jer nemaju ideja, a danas mi je Seek And Destroy jedna od Top 50 stvari metala svih vremena

[beba nema zvečku]

Plesno, plesno, dečki.
To je budućnost.

to bude na ovogodišnjem Eurosongu?

[Maloki]

Brijem da mi je Metallica najdraži bend '80-ih.

[The Great Duck]

Meni su oni uvijek bili nekako precijenjeni. Što ne znači da nisu odlični, dapače.
I ta "lololol metallica je pozerski bend koji nije valjao ni 80-ih" ekipa koju danas viđam po netu ide na kurac čak i daleko više od onih kojima je Metallica alfa i omega metala.

Zanimljiva mi je ta pojava da ti neka pjesma ne sjedne na prvo slušanje, a zatim iz nekog razloga ideš opet poslušat pa postane okej, a nakon još par slušanja može i postati najbolja stvar koju si čuo u zadnjih šest mjeseci. To mi se dogodilo s cijelim Screaming for Vengeance, primjerice. Jel ima to neku znanstvenu podlogu? Neko privikavanje na nepoznato ili nešto?

Postoji znanstvena podloga u tome da te na prvu odbija ono što ti je nepoznato ili drugačije. A neznanstveno dosta ovisi što si čuo prvo s tog albuma. Dobar primjer je meni jedan od najdražih albuma Judasa British Steel. Imaš na njemu jednu od meni najdražih njihovih stvari Breaking The Law i vjerojatno najgoru u njihovoj povijesti Living After Midnight. Ako si slučajno prvu čuo Living After Midnight [ša-la-la ruke gore ajmo svi], trebat će ti vremena da probaviš album koji je zapravo izvanredan
Inače, Screaming for Vengeance je bio prvi njihov album koji je malo krenuo u dodvoravanje Amerima isto kao i nekoliko albuma kasnije Turbo, pa ima specifičan zvuk u odnosu na njihov stil. Meni je dosta teško Judase komentirati iz današnje perspektive jer sam slušao svaki njihov album kako je dolazio pa su sline curile po defaultu. To je malo teško skužiti onima koji su se rodili iza Painkillera ili još kasnije čak, jer se stilski promijenilo bar jedno "stoljeće metala" u međuvremenu. Jebga ja sam iz generacije koja se smijala u početku prvom albumu Metallice pa smo komentirali da su to neka američka deca koja pobacaju 20 riffova u jednu stvar jer nemaju ideja, a danas mi je Seek And Destroy jedna od Top 50 stvari metala svih vremena

Imaju Priesti i gorih stvari od LAM. Uglavnom se radi o nekim nu metal elementima u Ripper eri (mada i tu ima genijalnih momenata, al Priest i nu mi nikako ne pašu skupa), a i imaju oni solidnu količinu fillera razasutu po albumima, al dobro, ništa prestrašno sad. Al da, zbog te stvari mi je British Steel jedan od manje dragih albuma iz njihove klasične ere. Screaming for Vengeance mi i nije baš toliko komercijalan kao prethodni album, Point of Entry. Jest da ima dosta LAM momenata, ali ima i jednaku količinu klasičnih metal stvari. Ni blizu po komercijaliziranosti Turbu, koji se već lagano bližio Bon Joviju na nekim stvarima - mada opet ne toliko ispoliran kao npr. Def Leppardova Hysteria koja je izišla godinu kasnije. Tu se već pitaš da li je moguće da je to isti onaj NWOBHM bend s početka 80-ih.

[W1k1n6]

Ripperovu eru ne računam, nije čovjek loš i bilo je tu dobrih stvari ali Judasi su za mene Halford, Tipton, Downing i stara hipijevčina Hill, a kulminacija benda je bio naravno Painkiller, mada nekim ljubiteljima starog Judas zvuka nije sjeo jer im je Scott Travis sa svojim bubnjanjem užasno ubrzao glazbu i agresivno ju prenio u devedesete. Šteta što je tad nakon Painkillera otišao Halford jer su mogli imati desetljeće u kojem bi suvereno vladali metalom, a njegov povratak je bio prekasno, jer je metal evoluirao bar 5 puta.
Ipak svejedno su mi Angel of Retribution i Nostradamus odlični albumi, a Death je još jedna stvar koju stavljam na svoju top listu metala svih vremena.

[The Great Duck]

Nostradamusa nisam još preslušao, al Angel mi je, onako, osrednji album. Ima odličnih stvari na tragu Painkillera, poput Hellridera, Demonizera i Judas Rising, ali opet, ostatak albuma mi i nije baš sjeo, nekako mi je imao previše modernih elemenata...Premda, nisam ga slušao već dulje vrijeme, pa bi bio red da malo osvježim pamćenje.

[Herr Schnitzel]

British Steel mi je općenito meh album. Ima mi nekakav slabašan i neuvjerljiv zvuk (osim The Rage). S druge strane, live izvedba istog 2009. mi je jedan od najboljih koncerata ikad.



VS



Zvuk je puniji, KK i Glenn su nabrijaniji, a Rob daleko opakiji.
A The Rage su doveli na novu razinu epskosti.
Vjerujem da je tu puno do Travisa i iskustva skupljenog tokom godina.

[W1k1n6]

Naravno, Travis je bubnjar "nove generacije" kakvog nikad prije nisu imali. Do tada im je najbolji bio pedofil Holland koji je BTW izašao nedavno iz zatvora i piše biografiju o sebi i Judasima
No teško je gledati British Steel iz sadašnje perspektive. U vrijeme kad je izašao bio je možda najžešći metal koji je postojao

[GDra]

E ovo je pravi Megadeth.

[The Great Duck]

Naravno, Travis je bubnjar "nove generacije" kakvog nikad prije nisu imali. Do tada im je najbolji bio pedofil Holland koji je BTW izašao nedavno iz zatvora i piše biografiju o sebi i Judasima
No teško je gledati British Steel iz sadašnje perspektive. U vrijeme kad je izašao bio je možda najžešći metal koji je postojao

No, te godine su ipak izišli i jedan Iron Maiden, Angel Witch, Heaven & Hell, Blizzard of Ozz, On Through The Night, Wheels of Steel, Strong Arm of The Law, Lightning to the Nations, Wild Cat...Uglavnom jednako žestoki, a u nekim slučajevima i žešći albumi.

Što se bubnjara tiče, Simon Phillips im je bio najbolji, ali on je ipak bio samo gostujući bubnjar na Sin After Sin, pa ne znam jel se računa.