Taj lik u kolicima doslovno živi za onih par datuma u godini, rat mu je prošlost, sadašnjost i budućnost i jednostavno je morao ispasti takav. Gadi mi se ono što je postao, ali razumijem zašto je takav. I sam poznajem jednu takvu osobu (udovicu) i zapravo je nevjerojatno koliko malo takvi znaju o životu. Mnogi od njih nisu svjesno i namjerno takvi kakvima ih doživljavamo putem tih članaka nego jednostavno ne znaju za onu drugu realnost, realnost koja ne uključuje desetak tisuća nikad zarađene mirovine koju dotična prima od svoje 30. godine. Stan i izravni upadi za sina u srednju školu i fakultet (mislim da je to kasnije ukinuto) da ne spominjem, kao ni razne druge beneficije. I sad su takvi žrtve rata, a ostali su sretnici kapitalizma koji rade za 3 do 5 tisuća i mogu samo sanjati o svemu tome. Rat je bio grozan kao i svaki drugi, ali nekima je stvarno vrijeme da začepe gubicu i okrenu se malo oko sebe jer nisu svjesni da žive u nekoj drugoj Hrvatskoj. Eto, ja nemam niti jednu osobu u bližoj i široj obitelji koja radi za taj iznos, kamoli da im je to mirovina. A pogotovo ne poznajem niti jednu osobu koja ima takvu mirovinu, a da ju je zaradila radom. Svaki teški invalid ima iste probleme, ali nitko nema takve invalidnine i beneficije kao ovi najglasniji branitelji i u tome je kvaka. Od koga oni točno traže solidarnost?