Nosferatua sam jedva pogledao u dva-tri sjedenja i svaki put skoro zaspao.
Za Metropolis ili išta slično nema više te sile koja bi me natjerala tako nešto gledati.
Ma lako što ljudi ne gledaju crno-bijele filmove, nego znam i dosta njih kojima je općenito činjenica da je film stariji od određenog broja godina automatski znak da se to ne gleda.
Tipa, dođem na neke forume, threadovi za filmske preporuke, svaki drugi post je " dajte neki xy film a da nije stariji od 2-5-10 godina"
Ili pričam jednom s jednom velikom obožavateljicom LOTR-a i spomenem Hobbit crtani iz 70-ih, reakcija na to "Ah...a to mi je prestaro onda da bi gledala...Iz 70-ih..."
Ili jednom s rođacima idem gledat film na kompu, idem upalit Hammerovog Drakulu "Hej, jesi ti normalan!!?? Pa nećemo to gledat, jel vidiš ti da to ima preko 50 godina!!"
A najbolji su mi fanovi Tarantina kad odbijaju gledati stvari po kojima je napravio svoje plag...homagee. Tako jednom pričamo ja i frend o Django Unchained, ja preporučim Corbuccijevog Djanga, dobijem odgovor u stilu "Prestaro mi je to, ne mogu gledati filmove prije 70-ih".
Da, Tarantino i Rodriguez, to su genijalci i majstori filma, al jebeš ti ove spaghetti westerne, gialloe, blaxplo, kung fu i hong kong akciju, to su neki tamo bezvezni prastari smeće trash b-filmovi, tko vidio to gledati danas.
Da ne spomenem da je nekima također izgleda negledljivo i sve što nije američko, ili bar iz engleskog govornog područja. Tipa spomenem rođaku talijanske horore i kako su oni poslužili kao inspiracija nekim američkim horor redateljima, ovaj odmah odgovara: "Aha, to je ono kad nekoga inspirira nešto što pogleda pa poslije nadmaši to i napravi bolje."