Razgovarao sam s nekom "klincima" (za mene) koji kažu da ne mogu gledati stare crno-bijele filmove, pa čak ni stare u boji ako kvaliteta slike nije dobra, te da takve filmove ne mogu gledati bez obzira na kvalitetu radnje i glume, Oskare, glumce, režisere itd...
Uglavnom, ne znam jel to kod novih generacija postao neki trend da neće gledati Građanina Kanea, Psiha, Puteve slave, Casablancu, Rashomona, Dr. Strangelovea itd, samo zato jer audiovizualno ne odgovaraju njihovim kriterijima, pa me zanima kako vi to doživljavate.
Neznam, meni su crno-bijeli filmovi ljepši od onih u boji. Ne da preferiram stare filmove, nego mi jednostavno više paše nedostatak boje, pogotovo u filmovima gdje su izraženi kontrasti između svijetla i sjena, to se puno bolje može prikazati kod c-b filmova nego onih u boji. Night of the Hunter primjerice.
968full-the-night-of-the-hunter-screenshot.jpg.jpg
Night-of-the-Hunter.jpg
NIGHT-OF-THE-HUNTER_new-film-still_original.jpg
Ili Bergman, ovakva sranja nemreš postić sa kolorom:
936full-the-seventh-seal-screenshot.jpg
seventh-seal-1-copy.jpg
Mislim ima bezbroj primjera.
Kakvo pitanje. Naravno da mogu.
Svi smo mi Mirko.
Meni nije problem što su stari filmovi crno-bijeli, nego ona prenapuhana gluma koja mi danas izgleda smiješno.
Al pogledat mogu. 12 Angry Man, Psycho i još pokoji su dobri.
No najviše me živciraju stari američki westerni (pogotovo s John Waynom). Smislit ih ne mogu kolko su iritantni.
meni je kane nepodnosljiv
i opcenito filmovi iz pedesetih, pretiha ili nepostojeca muzika, tih zvuk opcenito, i taj nedostatak boje. tjera me na spavanje.
s druge strane jedan japan mi je po tom pitanju fantastican
i chaplin, naravno
mogu bez problema gledato crno-bijele filmove...
kod mene doma ti je obrnuta situacija, moj stari izbjegava crno-bijele filmove...a buraz preferira da su u boji no može i crno-bijeli ako je stvarno dobar...
makar ako hoćeš generalizirati onda da, veći dio mlađe generacije ne voli crno-bijele filmove
Filmove ne gledam radi eye-candyja, stoga naravno da mogu gledat c/b. Dapače obožavam stare klasike, ponajprije zbog tempa kojim se priča odvija i koliko novih informacija ti baca. Jednostavno su lakši za pratiti.
Ne znam kakva to fina guzica moraš biti da ti više nije dosta ni bilo kakav film. Znam da postoje majmuni koji čekaju da izađe film po nekoj dobroj knjizi jer ih ne bi puškom natjerao da čitaju nešto duže od članka na ind(r)exu, ali ako si baš toliko poseban da ti taj film još mora imati boju ili mora biti u najmanje 1080p (što će se i dogoditi ako danas ljudi već ne podnose c/b), onda stvarno nisi za ikakvo uživanje u bilo kakvoj umjetnosti.
pa upravo to, zasto bi netko morao drkat na filmove kao umjetnost ako mu to dodje samo da si skrati vrijeme?
kako se ja ne bih mucio satima gledajuci kanea, tako netko tko obozava kanea nebi prismrdio picassu jer mu je debilan, ili slusao wagnera jer ne podnosi takvu glazbu. sve je subjektivno.
Legenda filma koja se gleda bez obzira na boju
Kurosawa
Puno je tu presudnih faktora, recimo percepcija filma kao medija - ako ti sluzi tek kao no-brainer bljestava akcija za ubiti vrijeme, kao sto mrazomor kaze, naravno da ces preferirati modernije filmove koji bolje ispunjavaju te kriterije. Tu je naravno i cinjenica da razlicita razdoblja i zanrovi u povijesti filma imaju razlicitu poetiku koja ne mora odgovarati svakome, isto kao sto nema svatko interes za klasicnu glazbu, grcke tragedije ili sta ti ga ja znam. Navedeni faktori su opet uvjetovani nekim drugima, kao sto su sociokulturni kontekst pojedinca, generacijska obiljezja, okolina, otvorenost prema novome, inteligencija itd.
Tako da posve razumijem kad netko crno-bijele filmove dozivljava nezanimljivima ili odbojnima.
Mislim da to ljudima uopće nije bitno. Većina i dalje doživljava crno/bijeli film uzbudljivim i svježim ako je zanimljivo i kreativno snimljen. Dobri primjeri su Sin City koji je praktički crno bijeli film ili npr. Schundlerova lista koja ima tek jednu malu scenu u boji, što je bilo genijalno izvedeno u kompletno crno bijelom filmu. Fenomenalno hrabro i genijalno. Ne sjećam se da se itko bunio na crno bijelu sliku, dapače. Uostalom na sve to zaboraviš nakon desetak minuta filma, ako je dobar.
Schindlerova lista i Sin City su imali ogroman hype iza sebe, tako da se takve filmove već u startu doživljava kao kultne čak da im je slika skroz crna 90 minuta. Pogotovo Sin City koji je po meni eksperimentalni film s ogromnim budžetom, nešto drugačije od svega što smo gledali, dok je Schindlerova lista strašno pametno odrađen film o kojem nitko ne smije reći ni riječ negativnog da ga se ne proglasi antisemitom, mada je to po meni jedan od lošijih i preforsirano pretencioznih Spielbergovih uradaka s kojim je kupio ciljani lobi koji mu financira sve projekte.
Po meni je puno bolji film s tom tematikom Pijanist od Polanskog.
Jeste, Pijanist jede Schindlera za doručak.
Pijanist je isto odličan. Što se Shindlera tiče ne znam koja bi objektivna kritika uopće bila moguća na taj film. Po meni jedan od deset najboljih filmova svih vremena, jedini od Spilberga gotovo savršen bez one njegove naivnosti ili patetike. Eto možda ona jedna scena na kraju u tvornici kada plaće pred svima, ona je eventualno nepotrebna. A ona scena kada se u crno bijelom filmu zumira djevojčica u crvenom kaputiću, jednostavno fenomenalno kao i izvedba Fiennesa koja je valjda najbolja izvedba jednog negativca/zlotvora ikada.
edit
Pijanist je više crno bijeli film nego Shindlerova lista koj je doslovno crno bijeli film. Glavni lik je daleko kompleksnija i kontroverznija ličnost kao i sama radnja filma.
Spielbeg zna sve o filmu i ne prepušta ništa slučajnosti, no meni su Boja Purpura i Schindlerova lista malo previše pretenciozni filmovi napravljeni prvenstveno za dodvoravanje određenim grupacijama. Crveni kaputić me isto nije impresionirao jer je to samo efekt.
Inače, priča o Schindleru je jako loše istražena za potrebe scenarija za film, Spielberg je sve to ufrizirao za zlatni kipić, mada bi bilo bolje da su se bavili istraživačkim radom i da su malo bolje profilirali jednog od najčudnijih likova 2. svjetskog rata koji si je bil dober sa svim stranama kak pravi Zagorec
Osobno mislim da si je Schindler sa spašavanjem židova ostavio stražnja vrata spasa kada je skužio da nacizam neće dobro svršiti. Pa nije čovjek ušao ranih tridesetih u naci partiju zato jer je obožavao židove, već tada je bilo jasno da sve vodi ka logorima i plinskim komorama.
Umjetnička sloboda. Nikada igrani film ne treba miješati sa povijesnim dokumentarnim filmom koji opet može biti netočan. Povijesna istina je samo jedna strana medalje, tko zna što je prava istina. Igrani film ima pravu na umjetničku slobodu i vlastitu interpretaciju. Mene iskreno zaboli što je od toga bilo povijesno istinito, uživao sam u savršeno snimljenom filmu.
Složio bih se s tobom da se ne radi o liku koji je u Izraelu proglašen Pravednikom među narodima, dok je s druge strane bio jedan od utemeljitelja i financijera nacista. To je tema koja je mogla stvoriti kultno remekdjelo da je Spielberg imao malo muda, ali njemu nikada dosta slave i dodvoravanja masama. Meni je to zanimljiv i relativno dobar film ali opet ne toliko koliko ga se hvali. Ima puno izvrsnih malih filmova takve tematike koje recimo promovira Lustig svake godine u Zagrebu koji nemaju takav hype iza sebe ali te natjeraju na razmišljanje puno više nego crveni kaputić u masi sivog užasa.
Charlie Chaplin Legenda. Case Closed!
Ne treba ti brate ni zvuk, ni boja, samo on i 20 pari pelena da se ne upišaš od smijeha....
Uopće nisam film doživio pravocrtno. Imam sasvim dovoljno mjesta za vlastitu interpretaciju. Ali pretpostavljam da je onim preživljelima, onima koji su mu na došli na grob, više manje svejedno iz kojeg ih je razloga spasio.
Sta ima ljudima bit bitno ili ne bit bitno lol, kao da su to svjesni procesi.Izvorno postao dugi
Uglavnom, mislim da nisi bas shvatio bit teme, mislim da shvacas termin "crno-bijelo" predoslovno. Mislim da je autor teme (Viking ispravi me ako grijesim, nemoj da baljezgam) ciljao na filmove koji zauzimaju vazno, stovise neprocjenjivo mjesto u kinematografskoj povijesti, ali bi se zbog svoje tehnicke/poeticke zastarjelosti mogli dozivjeti nepristupacnima kod određenih mlađih skupina.
Naravno da postoji i danas crno-bijelih filmova, ali oni tu komponentu koriste iskljucivo kao esteticko sredstvo, dok su ostale filmske komponente istih prilicno moderne i poznate prosjecnom gledatelju, ukoliko bas nije rijec o nekom zesce eksperimentalnom filmu. Također, moderna crno-bijela tehnika uz danasnju tehnologiju i opremu ima mnogo vise izrazajnih mogucnosti i daleko je profinjenija te bliža prosjecnom gledatelju. Evo banalan primjer, dosta frendova obozava film American History X, a ni prismrdilo ne bi starim filmovima, koliko god kultni i umjetnicki vrijedni oni bili.
Kad sam pisao svoj post odgovarao sam najviše na ovaj dio.
Nije neki problem skužiti što je mislio Viking, jedino ne kužim kako si ti mogao pomisliti da JA to nisam dobro skužio, LOL.
Ma nisi skuzio. Prvo si naveo film Schindlerova lista, koji je najogledniji primjer Oscar baita U POVIJESTI FILMA, i sad da ne ponavljam sve sto je vec Viking napisao.
Ali ok, Schindlerova lista je svojevrsni nasljednik tradicije film noira i Spielstein je to iznimno vjesto osuvremenio. Tako da ti ovaj primjer stoji premda, budimo iskreni, Schindlerova lista nije ni mogla dozivjeti komercijalan neuspjeh.
MEĐUTIM, ti kao iduci primjer navodis JEBENI SIN CITY, koji je uz 300 valjda estetski najmoderniji film danasnjice, a ali nimalo ti nije problem uspoređivati ga s filmovima poput Rashomona, Građanina Canea, itd. samo zato jer, eto, i Sin City je "crno-bijel".
Ok shvatio sam da imas neke komplekse koji ti ne dopustaju da priznas vlastitu gresku, ali onda bar ignoriraj post, ucini se da nisi vidio ili nesto.
OK, jako sam pogriješio i ispričavam se. Žao mi je.
Mozda, ali Schindler vise drzi do realizma nego Pijanist (drugi svjetski rat nije se odvijao u boji i slicni propusti).
Ja gledam samo 3D filmove. 2D film ko 2D igra.
Pravila postanja
Odgovori uz citat
