Danas je na FER-u održana konferencija o razvoju igara u Hrvatskoj, na kojoj su se pojavili domaći game developeri Nikola Jokić (Machina), Alan Sumina (Nanobit), Krešimir Špes (Cateia Games), Marko Banjac (Dreamatrix) i Alen Ladavac (Croteam), u društvu profesorice računalne grafike Željke Mihajlović sa Zavoda za elektroniku, mikroelektroniku, računalne i inteligentne sustave FER-a i Kristijana Mršića, specijalista za vizualne efekte iz Momentum studia.
Što se developera tiče, oni su bili podijeljeni na one koji proizvode takozvane casual igre, koje su duhovito nazvali "igrama za kućanice s mačkama" (Cateia Games i Nanobit), te one koji su svojim naslovima posvećivali godine i godine rada, u nastojanju da se nađu u najvišoj kategoriji takozvanih "AAA igara" (Croteam i Dreamatrix).
Na GDF-u smo otkrili da postoji i treća kategorija kojoj pripada tvrtka Machina, koja radi "igre po narudžbi", odnosno naslove koji se koriste u marketinškim kampanjama njihovih klijenata. Pored toga, Machina je zanimljiva i po tome što posjeduje vlastiti edukativni program, koji bi im uskoro trebao omogućiti da budu priznati kao "službena" srednjoškolska ustanova.
Moram naglasiti da su developeri odgovorili i na forumsko pitanje našeg Chuxa koji je pitao Croteam zašto nakon SS TFE-a druge igre nisu bile sinkronizirane na hrvatski, pa je Ladavac izjavio da postoji nekoliko razloga. Prvi je taj što se uz sinkronizaciju treba raditi i kompletan hrvatski prijevod, a kada to dođe na red u završnoj fazi izrade igre, svi su preumorni za to, dok je drugi razlog taj što se u Hrvatskoj igre piratiziraju, pa lokalizacija ne bi bila opravdana tržišnim uspjehom.
Što se edukacije tiče, profesorica računalne grafike Željka Mihajlović, stvorila je na FER-u svojevrsni "rasadnik kadrova", pa mnogi studiji, poput Cateia Gamesa i Croteama često vrbuju njezine studente za rad na svojim projektima.
Marko Banjac i Alen Ladavac vide VR sustave kao jedan od najvećih izazova iduće generacije video igara, pa su stoga već i sami naručili Oculus Rift naočale, kako bi istražili potencijal novih tehnologija u razvoju virtualnih svjetova. Marko Banjac navodi kako iz vlastitog i iskustva kolega, sustavi poput Oculus Rift VR HMD-a još imaju nekih tehničkih poteškoća, među kojima je najveći problem što vas nakon sat vremena nošenja VR "šljema" počne boljeti glava, pa tek kada se takve stvari riješe, možemo govoriti o VR sustavima kao nečem što će zamijeniti monitore i televizore.
Kristijan Mršić, koji nije direktno vezan uz industriju igara, naglasio je kako postoji zabluda da su tehnologija i alati koji se nalaze na raspolaganju proizvođačima igara i filmskoj industriji ono što je najvažnije u radu developera, jer su priča i emocije koje izazivaju filmovi i igre kod ljudi, i dalje ono esencijalno što će omogućiti da nešto kod publike prođe dobro ili propadne.
Alan Sumina je svima koji razmišljaju o izradi svoje igre savjetovao da se ne trude izraditi nešto što još ne postoji, jer to što netko još nije izmislio, najćešće (uz neke iznimke), u današnje doba znači da takva igra neće biti uspješna, a Alen Ladavac kaže kako su oni i nakon početnog uspjeha (Serious Sam TFE), nastojali nuditi ono što se potvrdilo kao uspješno, pa su tako nastali nastavci njihove pucačke uspješnice, za koje se uvijek nadaju da će dostići tržišne rezultate prethodnika.
Što se alata za izradu igara tiče, svi developeri su rekli kako su razvijali vlastite "engine", jer u doba kada su započinjali, na raspolaganju nije bilo isplativih alternativa, no u današnje vrijeme se situacija uvelike promijenila, pa su, najviše zahvaljujući Unityu, novi enginei koji se mogu dobiti za malo novaca, ili čak besplatno, sposobni za izradu izvrsnih igara.
Krešimir Spes je na pitanje iz publike o tome hoće li naši developeri izvorne kodove svojih enginea ponuditi kao open source, izjavio da se veći dio izvornog koda Cateia Gamesa već nalazi javno dostupan, a Alen Ladavac je najavio da će uskoro objaviti izvorni kod prvog Serious sama kao open source. Ipak, svi su svjesni da njihovi enginei ne mogu po svemu parirati tehnički najsavršenijim engineima današnjice poput Cryenginea ili Unreal Enginea koje godinama razvijaju stotine ljudi, pa ozbiljno razmatraju mogućnost da njihove buduće igre koriste upravo neki od njih.
Svi domaći studiji pozivaju sve zainteresirane da im se jave ako misle da posjeduju znanje, vještinu, iskustvo i ljubav prema razvoju igara i gamingu općenito, no kao što navodi Alen Ladavac, nije dovoljno doći i reći "ja bih želio raditi igre kod vas", već je potrebno pokazati i neki primjer svojeg rada.
Odgovori uz citat