= Citat = Izvorno postao Duke v2.0 Pregledaj post
Iako ovo sve što si rekao zapravo stoji, u praksi je neizvedivo jer jednostavno nisi evolucijski tako programiran. Možeš ti sebe sad dok si financijski osiguran od staraca, u nekom normalnom raspoloženju pred kompom uvjeravat da ništa nema smisla, ne valja se opterećivati, ako i napravim neku glupost ili dobru stvar nije bitno itd., ali prvi put kad te pogodi neka ozbiljna životna kriza, nebitno jel smrt prijatelja/člana obitelji, prekid veze, financijski problemi, bilo što u tom tonu, svo to racionalno razmišljanje ti pada u vodu i emocije preuzimaju ulogu. Kod nekih malo manje, kod nekih malo više, ali apsolutno nitko (osim naravno sociopata) ne reagira sa razmišljanjem "a to zapravo jednostavno nije ni bitno na kozmičkoj skali prostor-vremena" i onda dalje skulirano nastavi sa životom kao da se ništa nije desilo.
Slažem se s tim, mada mi je istovremeno i žao što tako stvari stoje. Čudno mi je biti 'osviješten' tjedan dana i onda natrag na staro. Mada ni ne mislim na to da treba dići ruke od svega i ne suočiti se s izazovima u životu jer nije bitno, već samo da se treba riješiti svih opterećenja koja nisu nužna. Naravno da ću si nastojati osigurati egzistenciju i sigurnost, ali volio bi da mi u pozadini uma uvijek bude ta smirujuća istina, a nije, iako bi daleko ljepše živjeli tako ne bojeći se ničega.

I nisam ateist, agnostik