[DPSGR] 15. tjedan: Equations of Eternity - Vevè

[beba nema zvečku]

kolaboracija između Mick Harrisa, Bill Laswella i Eraldo Bernocchia izašla 1998. na Wordsound etiketi. za ponoćno klimanje glavama, vani ili unutra.

[SharpDressedChevap]

Dosta zamoran album.

Počelo mi je skroz dobro. Bas mi se svidio, ritam, noćna šema.
Međutim, repetitivno do boga. Čuješ dvije pjesme, čuo si sve.
Prvi put sam preslušao na silu do kraja, drugi put sam odustao na drugoj pjesmi.
Udaraljke su mi počele ići na živce jer je ritam uvijek isti s varijacijama na temu. Nije to nužno loše, ali ovdje je preistaknuto.
Isto tako, valjda svaka pjesma počinje sa šumovima/nečim i onda krene full-ritam. Nikakvog iznenađenja.


Međutim, kad bih promatrao pjesme kao pjesme, rekao bih da je dobro.
Album kao cjelina mi je beskrajno megamnogo zamoran i stvarno ga ne bih opet upalio, eventualno pjesmu-dvije.
Istaknute pjesme su mi Baron Samedi, Set Rising i zadnja.

[Rad R4C3R]

Ovaj album mi nikako nije sjeo. Možda nisam raspoložen za nešto takvo trenutno, ali jednostavno sve pjesme su mi se činile na isti kalup tako da nemam uopće nijednu za izdvojiti. Pjesme odaju neku mračnu atmosferu (zato si predložio slušanje ponoći preptostavljam), ali sve skupa mi nije bilo toliko zanimljivo da bi pokušao ponovo preslušavati.

Rekao bih da nije album koji bi mogao slušat aktivno, ali možda bi mogao funkcionirat da se sluša pasivno, npr kao neki background music u kafiću navečer ili nešto.

[Čux]

Ništa za čime bi posegnuo, not my thing really. Ali, pustio sad dok neobavezno drkam po kompu, paše i to strašno. Treba slušat u pravoj prilici, baš odgovara za ponoćno rondanje ili pasivno pustit da udara lagano, u takvim mi ulogama baš odgovara. Trackovi su mi nekak slični i jednolični, al to zapravo i nije tolko bitno, nije naporno ni napasno, taman da neku atmosferu stvori i ima presence. Noćna laganica, nije mi za neš više od toga, al u toj konfiguraciji funkcionira dobro.

=> Spoiler Alert: OCJENA <=

[Maloki]

Ufff, dugo nisam Laswella slušao.
Standardno dobar i kvalitetan dub, ništa drugo ni ne očekujem od Billa.
U pojedinim trenucima me, zbog atmosfere, podsjeća na Ben Waov Devil Dub.
Savršena glazba za večernje čillanje.

[p0ky12]

Nisam previše očekivao, čekao sam da poslušam album pa što bude.
I moram reći, stvarno mi nije sjeo. Ova glazba mi čak nije niti ugodna za slušanje u pozadini, zato što se osjećam neugodno dok je slušam.
Jedostavno mi ne sjedi nikako, koliko god se potrudio.

Stvarno nemam puno toga za reći pošto nemam što previše pljuvati niti hvaliti pjesme, jednostavno mi nisu sjele.

3/10

[Sonik]

Ok album za pozadinu, zanimljivi beatovi i ima tu neku atmosferu, ali je možda previše repetitivno. Podsjećaju me neke trake dosta na onu kolaboraciju sa Kondom koju je, koliko se sjećam, Beba također otkrio. Ali tamo je uz dobre beatove bila i ugodna svirka na trubi, tako da mi ovo dođe kao osiromašena verzija tog albuma.

Album ima funkciju, ali nije mi baš za neko predano slušanje. Moglo je više varijacije i zanimljivosti.
6/10

[System]

Joj smora od albuma. Na pocetku mi je bas linija bia totalno phat i dobra. Ali onda sam skontao da je cijeli album takav. Dobro bi mu doslo malo sarenolikosti. Ovaj album je kao kad slusam OST neke serije, samo treba da bude u pozadini i da nema nikakvog karaktera. Mada ima nekih interesantnih zvukova.


Ajd recimo 5/10.