(fun fact: krovovi kuća podsjećaju na tri piramide, a žena na sfingu)
Drugi krug DPSGR-a. Počeli smo sa pankom, a kako pravila zdravog razuma nalažu da ne mogu stavljati samo Blondie albume, nadovezujem se na Čuxa sa malo rocka.
UFO je prvotno bio engleski hard rock sastav osnovan 1969. sa pokojim izletom u space rock-blues, no dolaskom gitarista Michaela Schenkera (iz Scorpionsa, 19 godina star tada!) malo "namještaju" zvuk prilagođavajući se njemu.
Rezultat toga je ovaj album. Dakle, hard rock iz sedamdesetih.
No, tako se oni klasificiraju. Žanr ovog albuma nije nužno jednak.
Moglo bi se reći da je album koncentriran oko Schenkerovog sviranja. Međutim, to nije nikakav problem. Ostatak benda se komplementira odlično s njim, vokal je ugodan za slušati (dovoljno za ovakvu vrstu glazbe, jel).
Album ima tipičnih rok stvari, ima i laganijih stvari. Laganije su nešto "sentimentalnije", nazovimo to tako, jer tekstovi nisu ništa posebno i govore o već prožvakanim stvarima. No to je dobro zapravo. Glatko ide s muzikom.
Izdvojio bih Doctor Doctor (valjda najpoznatija njihova, Iron Maiden ju obradio), Lipstick Traces (jednostavan, kratak, ali sladak instrumental kojeg je Schenker navodno odsvirao s nogama! Ali ne vjerujte mi na riječ, nigdje nisam našao potvrdu o tome) i Rock Bottom, najbolju rokenrol stvar na svijetu s tvrdim riffom i najboljim solom na planetu.
Zamjerka na albumu? Pa ne znam, osobno bih razmjestio redoslijed pjesama pinku, ali ništa puno. Album nije "rokenrol" u potpunosti, uz sve to.
Odgovori uz citat