Huh, ovo odabiranje albuma je išlo teže nego što sam očekivao.
Izabrao sam ovaj album prvenstveno jer je neuobičajen i mislm da će pokupiti interesantne recenzije.
Eksperimentalni mathcore u najekstremnijem obliku. Svojom sirovošću, guranjem svega u estreman oblik i komplesknošću pomjera granice onoga što nazivamo muzika. Ne bih dodavao ništa više, osim da ne očekujete predah na albumu.
Ovo je ok, ali daleko od nečega što bih nazvao neuobičajenim.
Samu glazbu bih mogao opisati kao proizvod nastao spajanjem Gojire i Meshugge, začinjen sa malo agresivnsti Origina.
Nažalost ne uspjeva dobiti moju pozornost kao bilo koji od ta tri navedena sastava.
Meshuggah ima daleko morbidniju i nelagodniju atmosferu, a Gojira mi osobno ima zabavnije riffove i zanimljivije, kako bi Kenan rekao, strukture.
Car Bomb nastoji bit malo agresivniji nego što je to uobičajeno ali daleko je to od čiste brutalnosti jednog Origina. Origin ipak emitira bijes Vishnua.
Malom pretragom na internetu sam primjetio da na jednoj pjesmi gostuje Joe Duplantier tako da je poveznica sa Gojirom još dublja.
Također, užasno loše ime albuma ali odličan cover.
Nisam znao što je mathcore do sada, a po coveru sam očekivao sve samo ne ovo. Bez obzira na to, početak albuma mi je čak i okej - nisam ogroman fan ovoliko agresivne muzike, iako mi i za to dođe moment.
Dakle, to je početak... i tako sve dalje do kraja.
To mi nije to. Ima nekih interesantnih dijelova, riffova, ritmova, čega god hoćeš, ali to je tako strašno zbrčkano da nemam pojma gdje je što i koja bi pjesma trebala predstavljati samu sebe. Uglavnom počne s nekim zanimljivijim dijelom, i samo nastavi pičit dalje. Ma ne znam. Nije mi to drago. Vrlo dosadno postane, pa čak i rafali bubnjeva nisu toliko zanimljivi.
4/10, to što nema predaha nije uvijek pozitivna stvar
[justifyequpaes]Nakon drugog preslušavanja sam odustal na početku desete pjesme. Mislil sam da je kraj jedanaeste i da cu prezivjeti jos jednu, ali nije islo. Album počinje s najgorom pjesmom kojom album moze poceti. Ali uspjeva mi pročitati misli, watafakdisizbulšitindid. Cijela stvar se bazira na najgeneričnijim mallcore šemama, mislim da bi ovaj album mogli rekreirati ko kolaž rezuckajući pjesme iz žanra i ljepiti ih na traku. E, a onda se počne frajer derati rajzegentsvivilrajzegents, da barem igram NFS... Super mi je kak na kraju dost pjesmi imaju nekakve šumove i onda im u pravilu pjesma počinje s najbrutalnijim riffovom koji su mogli smislit. FAKAT ORIGINALNO,EEEJ. Bubnjevi zvuče najgore ikad, dobra indikacija da dečki znaju kaj rade.
Nego malo me ovo podsjetilo na Candiriu, koja je kao osnovu i većini riffova koristila iste ritmove, pa sam odlučil njih čekirati da vidim dal sam bil u zabludi kad su mi oni bili dobri. Meni se čini da nisam, Candiria mi je ko da idem po nekoj ludoj prirodi,a Car Bomb mi je ko da sam zapel u đrzišoru,al ne lokaciji već u teve programu istog imena.
I e LOL da, experimental LOL, uniquie style LOL, pucat ću si u glavu LOL.
Je bilo prvo što sam pomislio kad sam pročitao systemov opis albuma. Budući da baš i ne pratim suvremene metalne niše nisam se sa tim izrazom do sada susretao. Opis samog žanra me zaintrigirao - miješanje takta, tempa, brza izmjena ugođaja i dionica... zvuči zanimljivo, barem na papiru, rekoh prije nego što sam počeo slušati album, a kad ono...
Prije svega glavna i presudna zamjerka - "vokali". To je albumu trenutačno srozalo ocjenu na maksimalnih 5/10 jer ako išta ne podnosim onda je to growlanje, screamanje ili kako se već način na koji "pjevaju" zove. Još da je album nekakav melodiozni death metal recimo, mogao bih donekle zažmiriti na to i barem uživati u glazbi.
No, kao što opis žanra obećava, glazba je diskordantna i naoko besmislena. Ako i postoji nekakva logika u nasumičnom bućkurišu rifova, breakdowna i tu i tamo koje melodije moram priznati da ju nisam uspio, a pred kraj zbog zamora niti htio razlučiti. Jednostavno mi cijela stvar ima feel skupine ljudi koja je došla u studio i snimila pvo što im je palo na pamet, iz zajebancije.
Jeli to duboko ili originalno? Ne znam. Sviđa li mi se? Baš i ne.
3.5/10
Then a gypsy woman comes, says "There's one thing you should know;
I've just read your fortune, and you died five years ago. "
Hm... neznam baš kaj reć previše, ukratko nije mi se baš dopalo. Cover je missleading, očekivo sam neš totalno drugačije. Nekak mi je jednolično i nezanimljivo, sve skupa kaotično tak da mi ne sjeda nikak. Ne privuče mi pažnju opće pa mi jednostavno dosadi jako brzo. Čak nebi ni reko da je tolko neobično, ima i obskurnijih stvari koje prolaze kao muzika.
Zanimljiva kombinacija, al ja jednostavno nisam neki mileage iz toga uspio izvuć. Nije da sam aktivo išta sličnog baš vrtion pa nemrem usporedit sa ničim.
Nisam očekivao niti se nadao da bi mi se ovo moglo svidjeti.
I moja očekivanja su se ispunila, te mi se ovo baš i nije svidjelo.
Daleko od toga da je loše, naravno da nije. Ali niti nije nešto što bih ikada slušao.
Cijenim različitost, tj. dok slušam taj album jednostavno osjetim neki dašak jedinstvenosti ove grupe, te je to naravno pozitivna strana.
Negativna je što mi ta glazba jednostavno nije sjela. Niti prije, niti sada.
Stoga objektivno jedino mogu reći da je bend vjerojatno uspio u svome naumu, a to je da napravi slušljivi album fanovima ovoga žanra.
S obzirom da je meni taj žanr relativno nepoznat a nije mi niti posebno drag, cilj i misija ovoga albuma do mene nisu dospjeli.
"Expand your mind, elevate your consciousness and seek enlightenment, look to kill your ego, love each other, don't fear success, play guitar, make music, create art."
Odgovori uz citat
equpaes]Nakon drugog preslušavanja sam odustal na početku desete pjesme. Mislil sam da je kraj jedanaeste i da cu prezivjeti jos jednu, ali nije islo. Album počinje s najgorom pjesmom kojom album moze poceti. Ali uspjeva mi pročitati misli, watafakdisizbulšitindid. Cijela stvar se bazira na najgeneričnijim mallcore šemama, mislim da bi ovaj album mogli rekreirati ko kolaž rezuckajući pjesme iz žanra i ljepiti ih na traku. E, a onda se počne frajer derati rajzegentsvivilrajzegents, da barem igram NFS... Super mi je kak na kraju dost pjesmi imaju nekakve šumove i onda im u pravilu pjesma počinje s najbrutalnijim riffovom koji su mogli smislit. FAKAT ORIGINALNO,EEEJ. Bubnjevi zvuče najgore ikad, dobra indikacija da dečki znaju kaj rade.
Izvorno postao beba nema zvečku
