(da, cover je tipična slika-benda-koji-pozira, schhh)
Prije svega, ovaj tjedan je na repertoaru najobičniji pop (ili pop-rock, kako vam drago). Nisam htio ništa ludo ni eksperimentalno, ni nešto što nitko dosada nije otkrio, već najobičniju, zabavnu i veselu glazbu. A i obožavam Blondie. Uz to, promjena raspoloženja. Svaki album dosad je imao svoju atmosferu, hladnu, toplu, sumornu, bla bla. Ovaj put idemo najjednostavnije - glazba je i oblik zabave. Neka bude i jedan zabavan, no-brainer albumčić, pa se slobodno vratimo na ekstra-alternativnu-predubokozatebe glazbu.
Blondie je bend osnovan '74. godine, i osnovu benda čine/činili su vokal Debbie Harry (ujedno i najljepša žena na svijetu, ali eto, o tome se ne priča sada), gitarist Chris Stein (ujedno i osnivač benda) te bubnjar Clem Burke. Highlightovi od Blondie, praktički - Stein je mastermind benda, Burke je prejeben bubnjar (kratko svirao i za Ramonese), uživo manijak pa sve i da svira girly pop, a DH je u biti postala "simbol" benda, seks-simbol, ovo ono. Najjednostavnije rečeno, ima stoput spominjano "ono nešto". Ostatak benda je isto tako bio solidan, ponajprije Jimmy Destri na klavijaturama, ali neću davit imenima, to nikog ne zanima. Bend kao bend je dosta svestran, imaju ono što ameri kažu "diversity" - pokrivali su apsolutno svašta, kvazijazz/blues, pop, rock, punk, tu je i prva rap pjesma koja je došla na prvo mjesto neke ljestvice... i tako dalje.
Parallel Lines je njihov treći i komercijalno najuspješniji album(iako ne i najraznolikiji), 6 singlova od ukupno 12 pjesama, svi su bili vrlo visoko na ljestvicama... uglavnom nebitno. Najveći hit je bio Heart of Glass, najbolja pjesma u svemiru i šire. Tema albuma? Ništa. Blondie je bend koji od najvećih klišeja napravi nešto kvalitetno. Kao što je neki nebitni kritičar napisao negdje: Blondie je bend koji glorificira sve što je "flashy" i kul, a prolazno i privremeno. Ono što je u ta vremena (sedamdesete, osamdesete) prolazilo pod trendove, to su bili oni. A što je naj... gluplje od svega - to su obični "pankeri", oni što su svirali po CBGBu i sličnim njujorkškim klubovima. Međutim, osjeti se dašak sarkazma, ironije u njihovim pjesmama. Svim temama pristupaju ozbiljno i profesionalno, ali je i njima teško ostati ozbiljan sa svim tim. Ono što ameri kažu tounge-in-cheek. Što bi danas rekli za nekog da je "sellout", to su oni napravili - ogromni komercijalni uspjeh uzimajući već postojeće teme i pretvarajući ih u nešto zabavno, parodirajući pri tom sami sebe, što u tekstovima, što u samom nastupu Debbie Harry.
Na kraju, što očekivati od albuma? Ljigave klišeje prošlih vremena, bubblegum girly pop, kratki izlet u disko, malo pop-roka? Tako nekako.
Link na download albuma ide za kojih sat-dva-tri-četiri.
Svi smo mi Mirko.
Jedan od bendova koji nikad nisam aktivno slušao, nikad nisam išao sa namjerom da nabavim album i poslušam, ali sam svejedno znao hrpu stvari.
Nezaobilazan bend na skoro svakoj fešti, barem će se jedna osoba sjetit One Way or Another (ili pak Heart of Glass) i to pustit, a nekim čudom svi imaju to na hardu
Podjeljen sam kad je ovaj album u pitanje - s jedne strane imam zabavne pjesme, s druge živu dosadu. Ništa između.
Hanging on the Telephone, One Way or Another, I Know But I Don'T Care, Will Anything Happen?, Heart of Glass i I'm Gonna Love You Too su pjesme koje spadaju u taj prvi koš zabavnih pop stvari, ove ostale sam jedva čekao da završe.Uvodna Hanging on the Telephone mi je možda i najbolja pjesma na albumu, stvarno mi je odlično sjela.
Album ok, mlada Debbie komad.
Posto me Maloki doslovno silovao preko fba da recenziram, evo da i to rjesim.
Mislim da mi je ovo prvi album koji sam odslusao i da nisam preskakao unaprijed. Ne znam, pase mi ovaj album, svidja mi se melodija, vokal mi je ok. Mislim da stari ima nesto od njih medju svojim plocama, pa bih mogao sutra cak i na gramafonu poslusat. Sve u svemu, dobar izbor.
7\10
|| Intel® Core™ i5-4570 @ 3.2 GHz || nVIDIA GeForce GTX260 || ASUS H87m Plus MBO || 2x4GB Corsair Vengeance @ 1600 MHz || OCZ ZT 750 Fully Modular PSU ||
Paralell lines je jako polariziran album - pola pjesama je vrlo dobro, druga polovica baš i nije.
Svidio mi se, kako je chevap rekao, predah od obskurnijih stvari i ugodno sam se iznenadio kada sam za hanging on the telephone, one way or another, a pogotovo heart of glass u sebi pomislio "hey pa to mi je jako poznato!", premda nisam nikad aktivno slušao blondie.
Cijeli je album lepršav, glazbeno nezahtjevan, i prikladno atmosferičan za neku veselicu u društvu ljudi koji nisu zaglibili u cajke ili ekskluzivno slušanje domaće glazbe. Doduše, album počinje "žestoko" te, kako bi ameri rekli, "gubi paru" kasnije, no spašava ga kratkoća koja mu ne da da postane previše monoton.
Sve u svemu, neloše, no osim ovih svjetskih hitova prilično zaboravno
6.5/10
Then a gypsy woman comes, says "There's one thing you should know;
I've just read your fortune, and you died five years ago. "
Blondie mi zvuči kao klasičan album za svoje razdoblje. I u tom kontekstu uspijeva u svom naumu.
Njihova muzika nije moja preferirana, no njihov stil im zapravo jako i paše jer ih u drugačijem žanru i stilu niti ne mogu zamisliti.
Stoga, zamjerki - nema.
Sve pjesme koje su momci i djevojka u ovome albumu odsvirali zorno prikazuju uživanje u vlastitoj muzici, veću dimenziju zadovoljstva a to automatski i podiže "štimung" albuma.
Previše za reći zapravo i nemam, pošto se sve može uglavnom sažeti u gore navedene rečenice.
Stoga, bez ikakvog kompliciranja, krajnji zaključak - Dobar album, zamjerki nema.
"Expand your mind, elevate your consciousness and seek enlightenment, look to kill your ego, love each other, don't fear success, play guitar, make music, create art."
Preslušao. Super album za imati u autu za neke lijene ljetne vožnje uz obalu. Fali malo živosti u drugom dijelu (Outmind je to spomenuo), ali sasvim dobar.
7/10
[center:chmelrcv][/center:chmelrcv]
[center:chmelrcv]BITCH, IT IS 5:30![/center:chmelrcv]
-kazem ti, nisu sredeni.