Odgovori uz citatOpa, zaboravih na ovo.
Idem preslušat sad.
Dvoumio sam se između 4-5 albuma ali nisam baš nešto pretjerano radikalno htio pa sam se odlučio za ovaj. Vjerujem da su neki forumaši i čuli ovaj album ali ako je prije dvije godine mogao Hendrix može valjda i ovo
Dakle, Electro Shock Blues drugi je (i meni jako drag) album američke rock skupine Eels. ESB donosi prvi preokret u njihovoj karijeri i udaljavanje od nešto komercijalnijeg indie rock zvuka prvoga albuma, tako da ovdje prevladavaju laganije pjesme sa tu i tamo manjim hip/trip hop (instrumentalno gledajući) ili folk utjecajima.
Album nastaje u okolnostima smrti frontmenove majke od raka kože te samoubojstva sestre što se i vidi tj. čuje u atmosferi i temama.
Teško mi je zapravo objasniti što mi se točno toliko sviđa kod ovoga albuma. Jednostavno mi paše ta nekakva melankolična, usamljena pomalo i zimska atmosfera u kombinaciji sa vrlo dobrim tekstovima. Eelsi su inače po meni napravili još samo jedan album na ovoj razini a to je Blinking Lights iz 2005. koji mi je možda čak i draži ali nisam htio baš dupli album od sat i pol stavljati.
Moja numerička ocjena bi bila 9/10!
PM stiže uskoro
Opa, zaboravih na ovo.
Idem preslušat sad.
Vjerojatno najbolji album do sada.
Eels je bend za koji sam u više navrata čuo, ali nikad poslušao. Uglavnom bih ga otpisao ga neki hipster nonsense. Jebiga.
Iz nekog razloga sam, slušajući Elizabeth on the Bathroom Floor imao dojam da mi se album neće svidjeti ali već se sa Going to Your Funeral Part I predomišljam, a Cancer for the Cure me u potpunosti osvaja.
Cancer for the Cure mi je ujedno i (trenutno) najdraža stvar na albumu.
Atmosfera albuma savršeno paše, pogotovo uz ovu hladnoću vani. U čitanje lirika se nisam previše upuštao jer imam dojam da bi me samo izdeprimirali.
Glazbeno je sve pogođeno, raznoliko i šareno, a opet dovoljno slično da se dobije dojam albuma, kompletnog proizvoda. Vokal odlično paše.
Tu unesite još hvalospjeva jer mi se neda pisat kako mi je sve super i odlično.
Definitivno bend koji ću dodatno proučit.
Uuuuu majstore, jako dobar album!
Nisam nikad čuo za Eels koliko ja znam! Možda negdje nekako ... ali nikad da odlučim poslušati!
Stoga, nisam imamo pojma što me čeka!
I tako ja upalim prvi put album i odem leći, i na prvu mi je sve bilo prva liga do 3. stvari jer je čaotičnog početka, a kasnije sam i zaspa negdje nakon još 2-3 pjesme (to je pozitivna stvar)!
Drugi put upalim album i počnem pažljivije slušati i vidim tu priču kroz album i sve mi sjelo na svoje mjesto, pa tako i taj kaotični početak 3. stvari! I sav nahajpan slušam i dalje i moram priznati da mi je album baš lijepo sijeo! Atmosfera je dobra, vokal je odličan, glazba je solidna!
Going to your funeral pt.1, cancer for the cure, hospital food i last stop, this town su mi najbolje stvari! I druge su dobre no možda za nijansu dosadnije jer su podosta sporije i nekako glazbeno u istom tonu! To se pogotovo osjeti u zadnjoj trećini albuma!
Ocjena je negdje ok 7-8/10 što znači da će se poslušati još par puta sigurno! A možda i opet nakon toga!
A neznam šta reć, mixed feeling nekak. Početak mi nikak nije sjeo, kaos na sve strane, raskomadano sve nekak tako da mi se nije dopalo baš. Nisam se nado puno boljem baš, al krene nekak nakon prvog tracka ipak malo. Going To Your Funeral, pogotovo sa Cancer For The Cure koji mi se ujedno i najviše dopada. Iako i dalje kaotično, ima malo više dinamike i sve skupa mi se sviđa jednostavno. Hospital Food mi je isto fora, al nakon toga mi je sve nekak meh. Cijelim putem jako raznoliko i šareno, al nedovoljno da me zadrži zainteresiranim tako da mi dosadi kasnije. Definitivno presporo za moj ukus, mada to nije uvijek problem, ali I guess da nisam raspoložen za takve stvari bio dok sam ovo slušo pa mi, uz nekoliko iznimaka, sve skupa nije baš sjelo. Možda ih ubuduće zavrtim još malo i ispipam ostatak repertoara.
Živi bili pa umrli
Solidan album. Žanrovski se glazba super poklapa s tekstovima i naslovima pjesama. Pohvaljujem radijsko trajanje pjesama od oko tri minute. Album ima sve ono što je dobro u mainstreamnijoj glazbi iz devedesetih, lakše stvari imaju malo te melankolije i nostalgije. The Medication is wearing off, na primjer, je kao sunčan dan u kasnoj jeseni (ko danas). Da radijski je baš dobar opis albuma, ak imaš ikakve kreativne slobode,a dalje želiš bit komercijalan puštaš negdi ponekad nešto s Electro Shock Bluesa.
ocijenaola
Sanjiv album, isto tako "plav" ali drukčije plave boje od Hooverphonica. Ovo je puno toplija nijansa plave.
Ne bih se složio da ima "usamljeni" ugođaj. Baš naprotiv. Kao da te album poziva da ne budeš sam, ako se razumijemo.
Početak albuma mi je i najbolji. Sanjive gitare, nekakav groove, ugodan vokal... Going to your funeral i Cancer for the Cure su "highlightsi" tog dijela. Ima dovoljno promjene da bude zanimljivo.
Sredina albuma mi je dobra, ali tu se već prelazi na malo sentimentalniji način izvođenja. Hospital Food mi je vrlo okej. I recimo ovaj Efil's Good mi ima pomalo jeziv uvod, jel to što zvuči kao da je backtrackano (a možda i jest?) što me tjera na taj osjećaj, ne znam, ali svakako mjenja atmosferu albuma. To mi je ujedno i najpozitivniji dojam o ovom albumu, atmosfera se diže i spušta tako glatko da je grijeh ne slušati album kao cjelinu.
Kraj albuma mi je s druge strane najslabiji. "Sentimentalnost" = maksimalna, zanimljivost = gotovo minimalna. Ove ajmo reć "akustične" pjesme su im najdosadnije, tipa Ant Farm i Dead of Winter. The medication is wearing off malo spašava stvar, pomalo je zarazna (tu du du tuu...itd.).
Sad me baš zanima zašto se ovaj ugođaj na početku nije provukao malo duže kroz album? Baš je super krenulo. No ajde, bez obzira na to vrlo dobar album. Glavna mana, meni osobno, je to što nema nekakvih "hitova". Neka pjesma koja je dovoljno samostalna. Sve se nadovezuje jedno na drugo. Nije to mana koliko ajmo reći nekakava nepraktičnost ako te spuca određeno raspoloženje pa hoćeš slušati jednu pjesmu - ovdje te odvede na cijelo putovanje. Plus mi je što nema naporno dugih eksperimentalnih pjesama. Tekstove sam čitao, lagana depresija ali eto šta sad, takav je ugođaj. Najbolje stvari Going to your funeral i Cancer for the cure.
7,5/10
Svi smo mi Mirko.
Sasvim dobar album, i dalje mi se uklapa u one prijašnje albume, tj. niti ovaj album nije bio odskočna daska, ali korak u pozitivnom smjeru itekako jest, pa mi je stoga ovaj album bio za nijansu bolji od prošlog, što znači da mi je to dosada bio najbolji album.
Zvukovi su dobri, sve je to fino uklopljeno u jednu cjelinu, koja dakle albumu daje tu svoju osobnost koja ga prati kroz cijelo slušanje.
Možda nije nešto što bih slušao na dnevnoj bazi, ali nije niti miljama daleko od toga, dakle, album mi se nalazi u nekakvoj "zdravoj sredini".
To bi zapravo bilo i sve što imam za reći o ovom albumu, pošto mi niti jedna druga kritika/odlika trenutno ne pada na pamet, osim ovih već izrečenih iznad.
"Expand your mind, elevate your consciousness and seek enlightenment, look to kill your ego, love each other, don't fear success, play guitar, make music, create art."
Za Eelse sam cuo prije par godina zahvaljujuci sad vec kultnom Beautiful Freak albumu, slusao ga ritualno dobrih 2 mjeseca i stao. Evo nakon nekoliko godina dosao je red da poslusam i nesto drugo iz diskografije. Cancer For the Cure, Hospital Food i Ant Farm su favoriti. Sve mi dosta vuce na Jason Piercea i Spiritualized, na lyricse nisam previse obracao paznju jer sam album dvaput brzinski poslusao zbog kojekakvih obaveza al prvi utisak je zadovoljavajuc tako da ovo ostaje na hardu za daljnje preslusavanje u skorijoj buducnosti po Valve Timeu™
Izvorno postao flander
Kako album pocinje pomislio sam da je ovo zgodan ljetni album. No kako prolazi pocinje biti hladniji sto mi iskreno ne pase.
Nemogu se zamislit da slusam ovakve stvari dok hodam vani ili dok lezim i cilam u kuci.
Neke stvari koje su mi zapele odmah kod prvog slusanja su 3 speed , The Medication Is Wearing Off ,Dead Of Winter .
Gitara mi zapne za uho gdje god da ju cujem i svidja mi se.
Shock blues ,Baby genius su mi najlosije te sumnjam da cu ih ikad vise poslusat. Uglavnom , nije moj tip glazbe , tih par pjesama su mi odlicne al iskreno ne pasu mi sad za zimu. Vokal mi je negdje meh a negdje odlican
Wow, ovo je jako dobro! Nikad nisam slušala Eelse i prvo pitanje koje mi je uskočilo u glavu kad sam upalila je bilo "kak to da ja nisam slušala ovaj bend?".
Ne znam kako bih uopće okarakterizirala cijeli feel, nije neka čista melankolija, nije 2deepbro. Jednostavno mi paše, pogotovo gledajući snijeg vani. Odmah sam se zaljubila u Ant Farm, iako nije nikakav sad glazbeni master piece, sjela mi je jednostavno sam stisnula repeat odmah nakon što je završila. Cancer for the cure i My descent into madness također, jako dobre stvari. Najzanimljivije mi je što se provlači neka nit koja povezuje cijeli taj bundle pjesama, ali svaka pjesma je potpuno drukčija i posebna, kao društvo od 16 članova, haha. Ipak, ne bi ga slušala uvijek i u svakoj prilici. S tim "društvom" bih se družila povremeno, s pojedinim članovima išla na kave kad se sretnemo u gradu, neke bih povela zajedno samnom voziti se biciklom, s nekima pričala dok se vozim tramvajem.
Eto, tako. Sad ću uzeti par pjesama, staviti ih na mp3 i idem s njima negdje, ostale nek ostanu doma.
Hospital food recimo, ide samnom, jer iako ne volim baš pjesme sa takvim repetitivnim almost-pa-catchy refrenima, pozadinska glazba je jako, jako zanimljiva.
Dođe mi da nekako maknem vokal i slušam matricu.
Ocjena: 9/10
"They don't think it be like it is, but it do." Oscar Gamble
Pravila postanja
