Odgovori uz citatEDIT: Ako netko nije dobio album, neka javi.
Feed Me je EDM glazbenik kojeg pratim vec par godina. Poceo je 2004 pod imenom Spor, kasnio se prebacio na ime koji i danas nosi. Uglavnom ima electro house stvari, ali D&B i dubstep se takodjer mogu naci na njegovom repertoaru. Ovo je zadnji album koji je izdao (15.10.). Meni, najdrazi njegov album cisto zato sto je pogodio zvuk koji meni pase.
Ocjena: 9/10
|| Intel® Core™ i5-4570 @ 3.2 GHz || nVIDIA GeForce GTX260 || ASUS H87m Plus MBO || 2x4GB Corsair Vengeance @ 1600 MHz || OCZ ZT 750 Fully Modular PSU ||
EDIT: Ako netko nije dobio album, neka javi.
|| Intel® Core™ i5-4570 @ 3.2 GHz || nVIDIA GeForce GTX260 || ASUS H87m Plus MBO || 2x4GB Corsair Vengeance @ 1600 MHz || OCZ ZT 750 Fully Modular PSU ||
Evo posle drugog slušanja da napišem nešto. Ustvari mislio sam sutra da poslušam još jednom ali sam se
nešto smorio pa reko da napišem.
Počeo sam da slušam album sa drugačijim očekivanjima. Kada sam pročitao EDM i elektro house pomislo sam da ce biti onaj bezlični dosadni moderni house što je sad popularan. U stvari sa nekoliko izutzetaka (acid house i neki crossoveri sa drugim žanrovima) čitav house kao žanr mi je smor. A i da sam ga htio više istražiti ne bih mogao jer ti likovi ne izdaju stvari kako spada već imaju trilion singlova, EPjeva i svakakvih čudesa. Tako da se većina mog znanja o house žanru zasniva na Ishikurovom vodiču.
Nego da se vratimo na album. Uvodna pjesma je pogodak, gradi tenziju i dozvoljava da se vidi djelić onoga što dolazi. A to što dolazi je kombinacija svega i svačega, house, dens,pop , dubstep, neki garaž ili šta već. Što se same muzike tiče ne vezane za žanr. Meni je ovo komercijalno, prati neke forme iako na trenutke pokušava da pobjegne od njih. Melodije su čizi, generalno je happy i upbeat muzika, mogao bih ove pjesme očekivati u nekom klubi ili kafiću, za razbacati se (ali sam u sobi dok te niko ne gleda). Ovo baš i ne znači negativnu stvar ali za malo sofisticiranije ljude i nije baš preporučljivo. Stvar koja mi se najmanje svidjela su te dupstep stvari(Ebb & Flow). Ne svidja mi se taj žanr ni u jednom aspektu, od fanova do produkcije. Medjutim moram priznati da neki dubstep elementi leže u nekim pjesmama (Lonley Mountain). A stvar koja mi se najvise svidjela su prilično kul basovi, čak i onaj sto prdi (In the bin) koji mi je na prvu bio smjesan ali kasnije mi je bio prilicno funky. Takodje ima nekoliko pjesama sa vokalima i generalno mislim da su ok uradjeni posebno pjesma Ophelia. Možda omiljena pjesma sa albuma mi je Lonley Mountain, ima fine soft lead solaže, a naj cringey mi je Love Is All I Got, isuse dragi...
Album ima 15 pjesama i traje oko 80 minuta što je poprilično dugo, u kombinaciji sa gore pomenutim diverzitetom u žanrovima dobijamo rak ranu albuma - toliko razbaca čovjekana sve strane tako da se vremenom se gubi pažnja. Ustvari ovo je teško i klasifikovati kao album, sve pjesme su različite. Ovo više dođe kao neka kompilacija, da nema istu produkciju i ime izvođača stvarno bih pomislio da se radi o više ljudi. Kao da je lik skupio sve pjesme koje je radio do sad i izdao kao album, bez cjeline. Najpravednija recenzija ovoga bi bila da se radi pjesma po pjesma u detalje, ali to prepuštam nekom drugom. Tako da, od prilično pomnog i zainteresovanog stava kod neke desete pjesme sam već čekao da se album završi.
Produkcija (ovo niko neće čitati).
Kao i sve moderno, produkcija je digitalna i kristalno jasna. Razmišljao sam da stavim ovo za minus kao pravi prezrivač svega modernog i overproduciranog. Ali na kraju sam shvatio, ma koliko da je produkcija sterilna i digitalna u sebi sadrži duh ovoga doba. Neko će za 15-20 gledati ovo u retrospektivi i shvatiće da je ta produkcija u srži tih 10tih, isto kao što je DX7 u 80tim ili Hammond u 70tim. Čak sam i proguglao da vidim šta lik koristi od opreme i malo sam se iznenadio jer koristi samo FL studio i njegove VSTe. Obično to niko ne koristi. I ne koristi Out of the Box za mastering, što opet doprinosi digitalnosti albuma.
Album je Hit or Miss i teško je na njega gledati kao na cjelinu. Ovo bi se možda svidjelo masama ali meni je ok za jedno slušanje i da ga zaboravim. Daleko od to ga da mi se album nije svidio ali pored svega ostalog, mislim da se ne bih zadržavao na njemu.
(sad najteži dio koji bih najradije preskočio)
5.5/10 Jednokratna zabava sa svojim nekim manama.
Aj da probam nes napisat
Vec sam cuo prije par pjesama. Odmah sto sam primjetio je da ovo nemogu sjest i slusat. Jednostavno mi melodije nisu toliko zanimljive da bi mi drzale pozornost duze od pola minute.
System je rekao dobro , cijeli album je cuspajz , al sto je najgore osim sto malo promijeni bpm i drum pattern vecina pjesama su slicne.
Moram priznat da sam se prilicno osmjehnuo kad sam vidio pokusaj trap-a i glitch hopa. Nekako mi je taj in the bin sjela ko uvreda na zanr koji mi je inace cisto oke.
Kao producenta ga cesto cujem na mixevima i moram priznati da mi cijela ta Feed me persona ne pase. ( Spor mi cak ima par oke stvari )
Eh da kad sam vidio da mu u jednoj pjesmi Jenna G pjeva nekako sam se ponadao dobroj stvari posto je ona vec dugo godina u d'n'b sceni i ima sasvim oke tjunove. No i ta pjesma mi je razocaranjemislim da mi je ovo najgora od nje koju sam cuo.
Sto ce tice dubstepa ( kojeg inace volim ) jako mi je los i dosadan. Posto nemogu podnjet tak high pitch bassline koji je sada tako kul
Vjerujem da bi ovaj album mogao pustit da svira dok kosim travu.
Eh da system je vec rekao al pjesme mi se cine tehnicki dobro sredjeno ( kolko uspijevam cut na svojim sluskama ).
4.5/10 Jednostavno mi se ne svidja njegov stil.
Calamari Tuesday u principu predstavlja apsolutno sve što mi se, u najmanju ruku, gadi u glazbi. Jedino što fali je da uleti will.i.am, Nicki i njeni svemirski brodovi, Britney ili bilo tko od najgorih ljudi i sve bi došlo na svoje.
Kristalno isproducirani ljigavi synthovi popračeni redovitim dropovima koji svi zvuče jednako me nisu previše impresionirali. Album je generalno jednoličan i dosadan, a svejedno ne uspjeva dati dojam nekakve cijeline, nema nikakvu strukturu. Monotonija se povremeno razbija uz pomoć vokala koji su ujedno i najmanje nezanimljivi dijelovi cijelog albuma. No opet ne dovoljno nezanimljivi da me pretjerano zainteresiraju za išta što se događa tijekom cijelog albuma.
Volio bih reći da bi mi eventualno pasalo u nekom klubu ali ipak ne mogu. Album mi je jednostavno naporan i dosadan, a klub koji bi puštao ovako generičnu glazbu bih jednostavno izbjegavao. A i ne idem baš u klubove, bude preglasno i usmrdi mi se odjeća tako da rađe ostanem u parku.
Kao ne ljubitelju house i dubstep glazbe ovaj album mi nije sjeo nikako, jednostavno ne volim ovakav tip glazbe!
No mogu izdvojiti par pjesama koje mi zvuče ok, jer hey, svaki pas ima svoj dan (pa tako i ovaj album)!
Orion (ili ti ga prva na albumu) - stvar je sasvim ok i nije mi uopće toliko agresivna za poslušati! Mračno, minimalistički (do određenog trena), atmosferično... sviđa mi se!
Death by Robot (ili ti ga druga) - ovo me full podsjeća na teddybears i njihov razigrani pristup glazbi, neki veseli ton...
Rat Trap (ili ti ga peta) - nemam pojma zašto mi se ovo sviđa, nekako sam si stvorio film u glavi da bi ova melodija dobro pasala kao podloga u nekom filmu, akcijskoj sceni...
Ophelia (ili ti ga sedma) - ova je pjesma pogođena (po meni) od početka do kraja, vokal savršeno paše, neki reggae đir dijelom (i dont like it, i love it man), jedino su trube pomalo iritantne!
I to je to, ostatak mi je skroz bezveze! Dubstep i tome slično sranje jednostavno ne podnosim! Uopće se nemogu idetificirati s takvom vrstom glazbe, nikako si nemogu složiti neki film u glavi da uživam u ovom!
Ovakvu glazbu mogu razumiti u klubovima ali pošto ne zalazim u te sfere društva u kojima mladići i djevojke naručuju bocu žestice i bocu dodatka piću, jer hey, bitno je pokazati da je frajer u mogućnosti platiti to sranje svim "pičkama" u klubu, a njegova pratilja je, naravno, sva ponosna na svog pastuha koji ne samo da može platit tu bocu i bocu, nego je može i popiti cijelu, minus jedno piće koje će ona popiti....
I naravno u tom sranju od kluba neće ni riječi progovoriti jer ovakava glazba piči do daske pa ti i konobari čak donose krive narudžbe... jebeš to, prezirem to!
Ja sam tip koji voli otići popiti par piva i zapaliti par duvana i popričati s ekipom, nasmijati se, izjadati....
Valjda zbog tog i imam tu averziju prema elektronici!
Poslušao sam album 2 puta, prvi put sam pustio dok sam game-ao kao pozadinsku glazbu i na to prvo slušanje mi je djelovalo sve jednolično (osim ovih par stvari što sam izdvojio), a drugi put sam poslušao ciljano da nađem te pjesme!
Kužiš ono, album traje uru i 12 minuta i nešto sitno sekundi!!! Osim ovih par pjesama koje su mi legle, za ovaj album tvrdim da mi skače poglavi, i to neuredno, i to treba dovesti u red, a kako?? Alokohol required!! Ili nešto jače, ali se ne upuštam u te vode...
Bio je priličan izazov upustiti se u slušanje ovog žanra glazbe i ovoga albuma, tim više što je ta muzika miljama daleko od moje preferirane.
No, zato i jesam u ovome klubu, kako bih otkrio neke nove romanse, no bojim se da u prvome tjednu od toga neće biti ništa.
Prije svega, dubstep i house je žanr koji je svojevrstan po tome što je sve elektronički. A meni muzika bez prave gitare nikada nije bila posebno primamljiva (osim u nekim fazama, koje su brzo prolazile), te i dan danas su mi ti elektronički zvukovi - samo to i ništa više.
Kao i puno puta dosada, kada god se upustim u slušanje muzike ovoga stila (a to je zapravno nikada), ne osjećam nikakve emocije.
Tako je bilo i sa ovim albumom. Jedini osjećaj koji sam osjetio jest da to poslušam do kraja, potom izbrišem album i napišem komentar.
I sada sam na trećem koraku.
Fali mi glasa, pjevanja, gitare, emocija i nekakvog značenja u tim pjesmama. Jer, slušajući ove zvukove nisam dobivao nikakav osjećaj jedinstvenosti u pjesmama niti mi je neka ostala u pamćenju nekoliko sati kasnije.
Nekako mi je ovaj album generičan, jer praktički niti ne vidim razliku između ovoga i ostalih dubstep/house albuma koje sam poslušao.
Ajde, barem znam razlikovati house i dubstep kada ih čujem, ali to je vjerojatno jedino što i znam o ovim žanrovima, te možda mi je promaknulo nešto što fanovi ovoga žanra vide/osjećaju dok slušaju ovu muziku.
No ja nisam ništa osjetio dok sam slušao ovaj album.
Osim nekakve nelagode, jer se slušajući ovo osjećam kao stranac u svojoj sobi, sa netipičnim zvukovima oko sebe.
Definitivno jedan od eksperimenata koji je za mene neuspješan.
"Expand your mind, elevate your consciousness and seek enlightenment, look to kill your ego, love each other, don't fear success, play guitar, make music, create art."
Bilo mi je naporno ovo poslusat do kraja jer je ajmo rec jednolicno.
Defaltna muzika i nije mi se nista posebno istaklo osim "Death By Robot" u kojem mi je bio fora beat dok ovi autotune vokali mi nikako nisu legli, i "Fiasco" di je isto beat bio fora.
Uglavnom nije nesto sto bi opet slusao jer nevolim taj zanr a i sam ovaj album mi se ne svidja.
Ocjena : opcaopasnost/10 (Genericno do pakla i nazad.)
Eh ovo je ispalo teže nego što sam očekivao.
Dakle počeo sam slušati ovo još u nedjelju i u početku tj. u prvoj pjesmi je skroz sve to djelovalo dobro. Fino se sve to razvija i zabavno je. Međutim uskoro kreću pjesme sa cheesy vokalima i raznim dubstep elementima i sve postaje nekako generic, ljigavo i naporno. Negdje nakon kojih 30 minuta sam zgasio i odugovlačio sa slušanjem ovoga dalje kolko sam mogao.
Nakon 2 kompletna slušanja danas vidim da mi početni dojmovi nisu bili pogrešni i sve ovo gore još stoji. Iskreno stvarno ne znam više što da napišem za nešto ovako bezlično i dosadno, osim naravno da se požalim na apsurdno trajanje od sat i 12 minuta, što inače i nije tako puno ali ovo stvarno nema razloga da toliko traje. Našlo se još kroz trajanje par ok dijelova (svi redom instrumentalni, zaleti su tu i tamo koji zabavan beat) ali mi stvarno nije stalo do toga tolko da idem sad gledati koji su to točno.
Mislim valja uzeti u obzir da i nemam baš puno iskustva sa žanrom ali ovo mi je stvarno bilo ubitačno dosadno i teško za poslušati u komadu.
Ocjena:
isključiosamscroblanjenalastfm-udoksamovoslušao/10
Već je prvi tjedan društva urodio plodom - dobio sam na slušanje nešto što nikada ne bih sam uzeo u ruke, pretpostavljajući da mi se neće svidjeti. Velikim dijelom bih bio u pravu, no opet, jedno novo iskustvo je bitnije od par sati koje bih potrošio na nešto što sam čuo već bezbroj puta.
Calamari Tuesday je... zanimljiv, s jedne strane zato što mi je to, van neizbježnog pasivnog slušanja po netu / vani itd među prvim albumima tog žanra koje sam čuo. S druge strane je zanimljiv jer kombinira nekolicinu žanrova i daje im karakterističan potpis autora.
E sad, koliko je to uspjelo ili ne, ne znam. U cjelosti mi se album nije svidio iz nekoliko razloga - prijelazi iz jednog žanra u drugi su šturi. Zna se dogoditi da dvije pjesme savršeno prijeđu jedna u drugu da bi treća totalno ubila doživljaj. Osim toga, stihovi općenito su loše kvalitete. Nema tu neke dubine ili poruke, no pretpostavljam da glazbi koja se primarno sluša u bučnom prenapučenom prostoru to nije ni bitno. Death by robot i Love is all i got su dobre za razbacat se, no zvuče djetinjasto, pogotovo potonja.
Ima naravno i pjesama koje su mi se svidjele. Lonely mountain i Short skirt su mi bile dosta dobre, i to najviše zbog melodioznosti koja ne krasi baš mnogo drugih pjesama. Sve ostalo manje više slijedi istu formulu: početni beat i tema, pa isto to glasnije i jače dok ne dođe do klimaxa, pa isto to tiše i na klaviru / nekom drugom mekšem instrumentu, i kraj. Često puta više ni sam nisam znao koju pjesmu slušam negdje u sredini albuma. I da, petnaest pjesama je ipak malo previše, bile one relatino kratke ili ne.
Zaključak - Ne smrdi pre jako, no definitivno ne miriši. Čuo sam nešto novo, i u tome je cijela poanta.
5/10
Then a gypsy woman comes, says "There's one thing you should know;
I've just read your fortune, and you died five years ago. "
Jedva sam izdrzao. Ne slusam ovakvu glazbu, to je meni 'nesto sto se slusa po onim klubovima gdje se 15ogodisnjakinje kurvaju i nagelirani debili tuku'. Imam prirodnu averziju prema takvoj glazbi. Cijeli album mi je nekako bezlican, bez izazivanja nekih dojmova i osjecaja, nije sasvim monotono ali opet, it's just not in my niche. Ne nalazim nista sto mi se svida u ovakvoj vrsti muzike, ne svida mi se, nije mi zanimljiva, i definitivno mi ne ostavlja zelju da preslusam album i drugi put.
Ocjena:
Липе цвату и у Србији!
Evo ugurao nesto vremena da preslusam. Nakon nekih dva sata slusanja mogu reci da nije teme, ne bih si mogao zamisliti situacije da slusam ovo. Nije za doma, nije nesto sto bih imao prilike slusati vani a tek da bih pustao ljudima koje znam.
Uglavnom nije toliko lose koliko sam ocekivao (narocito citajuci komentare iznad), ta cast ipak ide onom Ragnarokovom techno screamo albumu iz proslog DPSGa. Osma, deveta i deseta stvar su slusljive i to je ujedno najveci kompliment koji mogu dati za stvari na albumu, ostatak albuma je toliko isprano i bezivotno da se fakat pitam koji je target audience likova sto su radili ovo.
Da ne stanemo tu, kolaboracije sa Tashom, Yadi, Jennom G i ostalom lepezom vrlih umjetnika za koje prvi put cujem u zivotu su ubjedljivo najgora stvar ikad. Moglo je fino funkcionirati da su sve instrumentali al eto svakih par numera ubaci se vokal cisto da te razbudi i podsjeti sta slusas.
Nije mi zao izgubljenog vremena al da sam ovo skinuo random s neta stao bi negdje kod trece stvari i sutnuo sve u recycle bin
3/10
Izvorno postao flander
Ma nevalja čitat tuđe recenzije prije postanja vlastite, može ti netko nesvjesno promijenit mišljenje i uvjerit te da je nešto dobro ili loše, barem mislim.
Što se tiče albuma, upravo sam ga preslušao, i to u dva navrata jer je dosadnjikav. Prvi put sam stao nakon pjesme Rat Trap jer su počele wub wub truć truć kerefeke koje rijetko podnosim. Nažalost, tih prvih dvadesetak minuta je ispalo kao najbolji dio albuma. Kako je glazba svirala dalje tako sam imao osjećaj da se jedan track vrti na repeatu, varijacije su dosta loše i album općenito postane monoton, uz dodatke loših vokala i već prije spomenutih skrillex sranjca.
Meni je generalno ovakva glazba dosta loša, iako ne znam milijun podžanrova i ne trpam ovo u isti koš s nekim kvalitetnijim diđejima koje pokupim u EDM topicu i pustim ih svakodnevno. Rekao bih da je ovo neki haus/dabstep miks.
ALI, kao što sam istaknuo u nekim prijašnjim razgovorima, ima vremena kad mi totalno paše ovakva trešerija, Avicii, Adventure Club i tako dalje. Kad sam preslušavao ovaj album bio sam u tom moodu, ali ipak nije uspio zadovoljiti. Ne znam kako da to opišem, ali jednostavno je isprazan i "nema dušu" niti ikakvu vrijednost
Neću forsat nikakve slikovne ocjene, iako ne mogu brojčano ocijenit ovaj album. Samo ću reći da je loš.
May our only occupation be not having a job, and may the only cocktails that we make be molotov!
Ovo definitivno nije moj đir, al evo zato sam i tu, da isprobam nešto drugačije za promjenu.
Ovak na silu slušat nikak nejde, predosadno mi je nekak sve skupa, a još i nekak dugo traje to sve pa imam dojam da nikad završit nećeZa pustit tek tolko da neš svira i radit neš drugo sastrane i ne obračat previše pažnje na to je kind of OK.
Album je stvarno raznolik i ima svačega nutra, ali neki elementi ko da sam ih čuo već 100 puta u trailerima/reklamama/nečemdesetom pa imam dojam ko da je spliceano sve skupa samo. Ko gimnastička vježba sa obaveznim elementima koje znaš da se moraju pojavit nutra kad tad. Ništa posebno nebi izdvojio niti posro za poslušat i zaboravit.
Živi bili pa umrli
Loš mi je ovaj album.
Stvarno nemam nešto novo za reći, sve je rečeno, ali evo ukratko: imaš osjećaj kao da sve ovo znaš. Svaka pjesma, bez obzira koliko varira u odnosu na ostale. Nevjerovatno kako nešto raznoliko može biti opet monotono i naporno. Inače volim disko šeme i slično, ali ritmovi u ovom albumu nemaju tu "vibru". Svede se na generični tuc-tuc i varijacije istih, bas prdi, neka blesava melodija svira... kad sam već kod tih melodija, nije mi jasno koji kurac se forsira korištenje tih, u najmanju ruku, vrckavih melodija. Laički ću se sada izraziti, ali evo primjer one glupe pjesme Bangarang od Skrillexa. Koriste se "pauze". I to ne "obične" pauze, nego one kratke koji bi trebale stvoriti neki groove ili nešto. Ali tog groovea nema. Opet dolazi na isti tuc-tuc, bas drop i slične pizdarije. Totalno neoriginalno i jednolično. A opet nemoš reći da nije dovoljno različit... jest, ali zabadava.
Traje predugo i niti jedna stvar mi nije upala u uho. Možda bih se dvije pjesme i mogao sjetiti i "prepoznati", ali ovo ostalo je suvišno. Nije vrijedno slušanja po meni.
2.5/10
Svi smo mi Mirko.
Sviđa mi se prva minuta prve stvari, Orion, podsjeća na Shine on you crazy diamond u do 1:40. I to je otprilike to šta se tiče komplimenata na ovaj album.
Nekad se učini da će pjesma napravit nešto novo, nakon nekakve pauze, ali avaj, isti tuc tuc ponovno napadne bubnjiće. I frustrirajuće je šta se u uglavnom instrumentalnom albumu ono malo vokala koje se pojavi mora dotjeravati autotuneom radi blago rečeno skromnih mogućnosti dotičnih izvođača (Love is all I got). A i sama produkcija vokala je relativno loša, u usporedbi s ostatkom koji je valjda profesionalno odrađen.
Možda u tom grmu i leži zec, nekako mi se sve čini odrađeno, dizajnirano za masovnu upotrebu sa ustaljenim "trikovima" (treća minuta "Dazed").
Valjda ga puštaju po H&M trgovinama...
(Nadam se da nije obaveza stavljanje numeričkih ocjena, pošto mi to nije omiljen način izražavanja, al ako moram, 3/10)
vaik ludlo
Ispod očekivanja. Iako mi inače ne smeta elektronika, dapače rado poslušam stvari kao Pendulum, obožavam Burial, i onaj Hadouken prošle godine mi je savršeno legao. Imao je nekakvu energiju, jednostavno je bilo slušljivo, i nije bilo tako bezlično kao Calamari Tuesday.
Album je pre dug, da je bio kraći, bar upola, i da je više radio na nekim pjesmama koje cek i nisu toliko loše, možda bi to na kraju izgledalo bolje.
Poslušao sam 2 puta, jednom u cijelom slušanju, drugi put u dva puta, kao background muzika dok sam igrao dotu/lol, i inače znam poslušat nešto slično dok igram, na nekakvom minimumu glasnoće, u pozadini.
Ne želim pisat nekakve generalizacije, ić na predrasude i blatit tip muzike, nemam nikakvih loših mišljenja prema ikakvom žanru, i u globalu sve mogu poslušat (osim određenih pizdarija kao Skrillex, ne govorim "le wrong generation", ali mrzim kad nesto odvratno postane popularno). Ovaj album kao da se trudi previše, ima dosta različitih elemenata, ali išlo se na premisu kvantiteta>kvaliteta, što nimalo ne uspjeva u ovom žanru/žanrovima. Većina poznatih i slušanih stvari su 2-3 pjesme po izvođaču, bar sam ja takav stekao dojam (vjerovatno griješim), ovaj album nema absolutno ništa čega ću se sjecat nakon mjesec dana, nista mi nije dobro pogodeno.
U globalu i nije TOLIKO loše, popljuvat sa necim kao 2/10 ne želim, jer realno je album rađen po nekakvoj prihvaćenoj šabloni, iako je tu dosta stvari izmješano, ali ispod očekivanja.
Neznam bi li ponovno slušao, ne bi se zgadio ako cujem negdje koju stvar iz albuma, iako sumnjam.
6/10
Pravila postanja
S/ 10
