Jedna prigodna za temu
Ja ne znam šta da vam kažem, nakon prve godine studija kao da sam progledao, vidio kakvo je svijet sranje... Volio bih sada napisati nešto racionalno i osvrnuti se na sveopću situaciju, ali ne znam ima li smisla... Imam gaming, klavir, gitare, knjige, brata, prirodu, Makarsku i more, fora faks, prijatelje, filmove, uvijek mi je bilo draže gledati na stvari s te strane, iako sada shvaćam da svakom danom postaju sve više ugrožene. Mislim da sam se u srednjoj dovoljno angažirao i da sam upisao dobar faks, i ono, možda jedanput uspijem otvoriti svoju privatnu praksu (logopedija je deficitarno zanimanje) i biti svoj šef, usrećavati ljude, imati radno vrijeme koje ja odredim i imati novca za život i za eventualno sljedeći naraštaj ako bude u planu. Ali ono, djetinjasto je razmišljati toliko u budućnost to sada shvaćam, jer može se dogoditi bezbroj sranja do tada a i može bit bolje.