Ajmo malo o povijesti i zašto je Super Mario najbitnija ikona, a kao i ikona zapravo najbitniji lik gaminga.

Gaming je postao popularan u sedamdesetim godinama i krajem sedamdesetim tj. početkom osamdesetim najbrže rastuča industrija. Upravo zbog toga sve više ljudi, tj. firmi je ulagalo u gaming što je dovelo samu industriju na rubu propasti, što je danas znano kao video game crash of 1983, koji je trajao do 1985. godine gdje je većina pionira video gaming industrije bankrotirala ili jednostavno izgubila multimilionske svote novaca ponajviše zbog štampanja loših i jednoličnih igara kojih se masa, tj. raja zadovoljila. Problem je ležao i u tome što su obično te igre primjerice za Atari 2600 imale kul covere na koje se izgleda više potrošilo vremena nego na samu izradu igre, što je pak rezultiralo tome da ekipa nikad nije ni znala kakvu igru je dobila već je sve bilo kupi, pa kakve imaš sreće. Drugi problem je bio u pak drastičnim razlikama u verzijama pojedinih igara, gdje recimo pacman na Atariu 2600 ne izgleda ni približno kao orginal pacman na arkadnom stroju, a Atari je bio toliko uvijeren da će pacmana prodati svjetlosnom brzinom da je naštampao hrpu naslova a uspio prodati svega polovicu, ponajviše zbog lošeg programiranja i same žurbe da se pacman pojavi za božić u trgovinama 1982. godine.

Eh uglavnom znaći nakon 1985. godine, tj. početkom 1986. godine dolazi na scenu Nintendo i spašava gaming industriju sa svojim fenomenalnim NESom i dvadesetak launch naslova među kojima su današnji klasici kao Excitebike, Ice Climber, Kung Fu, Duck Hunt itd, ali i onaj najbitniji a to je Super Mario Bros, koji je isključivi krivac za popularizaciju tada relativno nepoznaog žanra 2D platformera. Kako kriv pitate se? Pa recimo da je zbog Super Mario Bros. a i njegovih nastavaka koji su svakih dizali letvicu ostalim platformerima, gotovo 50% NESove knjižnice igara od kojih 700 naslova 2D platformer, tj. pokušaj da se napravi nešto bolje od Super Mario Bros.-a. To je pak rezultiralo nekim katastrofalnim igrama, ali opet s druge strane Mario se zato prodao u preko 40M primjeraka. Ono što je bio pun pogodak dok su izašli launch naslovi za NES jest bio sam cover design na cartriđima koji su prezentirali grafiku kakve se dobije i u igrama. Znači bez onog Atarijevog bullshita. Doduše to se kasnije promjenilo, ali kad je bilo ključno, tj. dok je trebalo dobiti odobrenje od naroda, tj. da narod počne vjerovati proizvođačima, tj. distributerima, onda se tako i radilo. No sad sam malo skreno od teme Super Mario, pa da se vratim. Naposljetku znate koja igra je uspijela biti bolji platformer od Super Mario Bros.? Pa Super Mario Bros. 3, koji je popravio sve što hipsteri današnjeg vremena mogu reći da sa jedinicom nije valjalo, a to je recimo jednoličan level design, linearnost (lol), muzika, pa čak i priča. Grafički je isto izvukao valjda posljednje atome snage iz tada već sedam godina starog sistema (Bros. 3 je izašao 1990. godine, a NES, tj. Famicon (Japanski naziv) je izašao 1983. hardware je bio isti).

Poslje toga stupa na snagu era 16-bitnog gaminga i tamo izlazi vrhunac 2D platformera u vidu Super Mario World-a, a 4-5 godina kasnije Super Mario 64 na Nintendu 64 podiže nove standarde prebacivši Maria iz 2D svijeta u 3D svijet, gdje i danas rula, sve dok nedođe doba hologramnog ili šta ja znam kakvog gaminga.

Zelda, Sonic, Metroid, Donkey Kong, itd itd. Kroz povijest sve dosta bitni naslovi, kao i IPovi, ali niti jedna igra nije imala utjecaj na povijest video gaming industrije kakav je imao Super Mario Bros. i upravo zato je Super Mario najbitnija ikona i lik video gaminga.