Ne uspoređujem.
Samo definiram iz svoje perspektive što je u okviru igara zapravo teško.
Dark Souls
Dark Souls
Dark Souls
Dark Souls
Dark Souls
Dark Souls
Dark Souls
Dark Souls
Dark Souls
Dark Souls
Ali više nije tako jer su kripli ubacili skill adaptability. I sad imaš nevidljive frejmove oko sebe koje kad neprijatelj pogodi, svejedno te pogodi iako nije. To se posebno očituje kod bossova koji imaju široke zamahe, pa te udari iako te fula.
I poise koji je sve. Jer s visokim poiseom, bossovi te ne mogu stunati, a kako svaki ima tri uzastopna udarca u seriji, mora ti potrošiti svu staminu.
One priče kako se igra može proći s SL1 ako imaš dovoljno skilla više ne vrijede. Normalno da će japanci to napraviti kad će igrati danonoćno dok ne otkriju sve exploite u dizajnu igre, ali ostalim normalnim ljudima je Dark Souls postao igra koja jako uvjetuje opremom i levelima, a najmanje sposobnostima igrača.
Recimo svidio mi se jedan novi element kojeg su uveli, a to je neprobojan oklop velikih bossova, npr. pauka ili žabe. Ali su i to uspjeli sjebati jer jebena žaba ima oklop, a jebeni Ancient Dragon velik kao peterokatnica nema, pa udaraj gdje te volja.
Žaba je ujedno i najbolji boss u igri. Vjerojatno jedini orginalni dizajn koji nije kopiran iz posljednje dvije Souls igre. Ima zabavne napade i genijalan dizajn.
Ali i to su uspjeli sjebati jer dok dođeš do žabe, toliko si brutalno prejak s opremom da padne iz prvog pokušaja nakon dvije minute.
Uglavnom je svaki element igre jako srozan i igra je u najboljem slučaju 6-7/10. I poprilično je dosadna i nepovezana igra, pa ja već mjesec i po navlačim po tome jer imam pauze kad mi se ne da igrati po nekoliko dana.
I frajer iako priča 50 minuta, pol stvari nije ni rekao.
Ima jedan banalan primjer očajnog dizajna koji ničem ne služi osim iritiranju i forsanju te težine kao svrhe dizajna.
Tamo pred kraj igre, trebaš jedan ključ koji se nalazi u sred bazena s bljuvotinom koji trga svu opremu koja je na tebi.
I sad je to super dizajn jer ti znaš da je neki kurac u tom bazenu, onda dođeš pred njega, skineš svu opremu, uđeš unutra, pokupiš ključ i ostale stvari, izađeš i obučeš opremu.
Fakat bi bili igrači toliko glupi da samo zajašu u njega nakon što su već vidjeli efekt te bljuvotine. Ovak samo skidaj, pa svaki komad traži opet po inventru jer je pokazivač uvijek na prvom itemu, a ne na zadnjem odabranom.
So much this. Nijedan neprijatelj nije bio težak u DS1 ako si se s njim borio jedno pet puta da mu zapamtiš animacije pa prema tome znaš što smiješ a što ne smiješ. Tko ima 500 sati u igri normalno da će ubijat svih ko muhe i imat najboljeg lika.
Zapravo, nakon dužeg igranja i mit o nenadjebivom melee-u je isto klimav. Melee je superzabavan zbog raznovrsnih protivnika i raznovrsnih napada, ali u cijeloj priči nema baš nikakve komplicirane filozofije. Jedino što DS u borbi ima a da je bolje od ostalih igara je to što ima mnogo animacija, animacije su kvalitetne i za detekciju udaraca se koristi više-manje čisti fizički collision-detect. To nije ništa osobito. Jedan Unity u free verziji ima collision detect koji se pozove u jednoj liniji koda i funkcionira besprijekorno, a animacije su prisutne u svim igrama i svi ih rade, samo treba uložiti dovoljno vremena i novaca da ih bude dovoljno i da su kvalitetne. Ne vidim zašto jedna prosječna AAA igra, ili čak neka sa još manjim budžetom ne bi napravila nešto na istoj razini.
Daleko od toga da borba nema problema. Po meni je najosnovniji to što je sve još uvijek bazirano na silnim brojkama. Udariš protivnika da bi istjerao čim više brojki iz njega i obratno. Onda povećaš neke druge brojke u char sheetu koje po nekoj jednadžbi povećaju brojke koje uspiješ istjerati iz protivnika. Meni bi bilo logično da ako se već radi vrhunska akcijska igra, da snažniji lik može zamahnuti claymoreom brže i bolje ga zadržati da ga ne zanese, ali svi likovi koji ispunjavaju min. str i dex za korištenje oružja mašu identično, a mijenja se samo brojka koju skidaju.
Koliko piskaranja i filozofije a sve se može opisati sa par riječi. Dosadno teška, ružna, zastarjela igra. Prvi dio je još i jedan od najgorih portova u povijesti. Igra za fanove i igra solidne dužine ali rijetki će ju odigrati zbog nedostatka motiva.
Ako priznate da ima PS2 grafiku, samo onda.
Pa očito vas trebam prebit ko mačke da konačno stavite te naočale.
Kažem za neprijatelja općenito. Potuci se sa 5 jedinki i znaš ih napamet. Oni zmijani iz Sen's Fortressa su mi prvi put kad sam ih vidio bili nedokučivi budući da su imali i velik domet i popriličnu brzinu, pa nisam znao kako im pristupiti, a onda sam skužio da ih se lagano backstaba.
Bosseve sam porješavao u manje pokušaja, osim Stray Demona na kojeg sam potrošio sigurno 30-ak smrti. Doduše, to je u 2. prelasku kad sam shvatio da jedino strength buildovi valjaju.
Fulao si sve. Igra jeste teška na svoj način, ali to je u redu jer su gotovo sve ostale igre danas prelagane. Ružna nije nikako. Da si je igrao bi drugačije pričao jer ima jedan od najboljih level dizajna općenito, to je čak i najbitniji dio igre. Zastarjela nije nikako, ima dosta tehničkih štucavica koje su isplivale u PC portu, ali fizika je na mjestu, gameplay je na mjestu, a i grafika je fenomenalna. Možda je inferiorna nekim totalnim eyecandy naslovima koji su izašli u to doba ako provjeravaš teksture s povećalom, ali u FullHD-u izgleda prelijepo sa svim detaljima okoline, igrača i komada opreme. To što ti više voliš handholding igre ne umanjuje objektivnu činjenicu da je DS iznimno kvalitetna igra i jedna od najboljih u današnje doba.
Eto sam si odgovorio. Ulazio si u kamenje koje očito vrši neki oblik teleportacije, imaš objašnjenje za totalno mjenjanje settinga koliko god jednostavno i nedorečeno bilo. Ovdje si na početku zone izvan Earthena, VIDIŠ da je to područje za sebe, na vrhu kule je nebo i toksična atmosfera. Dođeš na vrh kule, uđeš u sasvim običan lift identičan svima ostalima u igri, voziš se par sekundi 20 metara uvis, i dođeš u dvorac okružen gorućom lavom i u svim smjerovima vidiš hrpe gorućih planina. Nigga please.
Ne znam zašto neki govore da je reći da je igra "teška" izdrkavanje. Meni je teška i potrebno je malo vremena da skužim kako dalje kada zapnem. Još kad pridodam tome da nisam puno igrao a niti ne kužim sve "elemente" u igri i ne želim gledati jutub i viki trebat će mi dosta vremena da odigram. Jebi ga glup sam teško je. Ali svejedno jedan CoD se odigra za popodne tak da ništa čudno što se mene tiče
Ne volim ni više ni manje. Nije mi nikakav problem lutati po hodnicima i istraživati svaku rupu ako je igra zabavna. Isto tako mogu uživati u toboganu ako podiže adrenalin. Jedno ne umanjuje drugo. Ne odbacujem ništa na osnovu koncepta nego ako nešto djeluje/ne djeluje na mene. Jebi ga, ak mi je ružno i ponajprije dosadno, onda je.
Na ovom forumu se nikada ništa nije ni zaključilo osim da mišljenje kao i šupak, ima ga svatko samo što neki smrdi više od drugoga. Ustalom što je to objektivno? Daj ovu igru stotini prosječnih gamera i garantiram da ju neće ni 10% odigrati. Da li bi to bilo objektivno? Ne postoji objektivno, nismo strojevi.
Objektivno je ovo izvrsna igra onome tko voli takve stvari. Kao i sve drugo.
Da li postoji objektivno ili ne? To se onda kaže npr. ovako: Objektivno je igra jebena ali ima jebača kojima je preteška.
Da, ali što je to "jebena" i tko su to "jebači"?
Joj koji ste vi mamlazi. Gargoyli su pali iz 3 pokusaja, prvi puta sa summonom sam fejlo jer sam ja iso tenkat ali summon je isto odlucio tenkat pa smo durali dosta dugo, ali smo ubili samo jednog. Onda sam na kraju iso solo jer mi nije bilo nikog za summonat i uspio sam bez ikakve zivcirancije. Doduse na kraju je bilo napeto jer su mi ostala dva gargoyla, svaki je trebo jos jedan ili dva hita da umru, no i ja sam trebo jedan hit da umrem, a nisam imao estusa vise ni gemova. Ruke se krenule znojiti i samo sam bjezo od njih da malo dodjem k sebi a oni su samo spamali vatru i lightning. Tako sam ih uspio odvojit, sredio jednog i na kraju je bilo poprilicno jednostavno ubiti jos jednog. Onda kad sam istrazio cijeli bastille sam se prosetao do lost sinnera, otkljucao vrata sastrane upalio vatre i sredio ga jedan na jedan, bez pola frke iz prvog pokusaja.
U svakom slucaju, igram skroz polako istrazujem svaki kutak jer znam da je vazno, ako mi negdi ostane Pharos Glava ili netko skamenjen zapamtim di je pa se vratim kad nabavim Yore ili Pharos lock jer znam da ce biti potrebno i tako. Svatko tko je igrao jedinicu zna kako treba igrati. Upravo zavrsio Gulch i sad je dosta za danas. Uglavnom nisam se previse zivciro do sada, zapravo samo me ovaj boss u Gulchu posteno namucio i to ne on jer je jednostavan vec one lokve lave oko njega. Cak i kad sam popamtio di su, on me nekad znao zveknut u stit u ubacit u lavu i onda crknem prije nego mi igra da kontrolu nad likom tj. dok se lik unstuna.
Look at us. Everything is backwards; everything is upside down. Doctors destroy health, lawyers destroy justice, universities destroy knowledge, governments destroy freedom, the major media destroy information and religions destroy spirituality