Našao sam jučer jednu sliku koja rezimira cijelu situaciju visokobudžetne gaming industrije danas:



Čovjek na slici je navodno Geoff Keighley, vrhunski gaming novinar, snimajući neki video. Pogled mu kaže "kill me now" dok sjedi između Halo 4 postera i stola sa Doritosima i Mountain Dew-om. To je slika iz članka kojeg možete pročitati OVDJE.

Uglavnom, priča se o integritetu gaming novinarstva, odnosu istoga sa izdavačima i raznih gluposti koje nam serviraju. Spominju se i mita koja se dijele recenzentima za pojedine igre. Uobičajeno je dijeljenje konzola prije izlaska recenzija, ali neki se trude i više. Activision je tako neke od važnijih recenzenata helikopterom otpremio u toplice u Kaliforniji gdje su dobili kraljevski boravak dok su isprobavali Black Ops.

Ne želim biti previše dramatičan, jer nije istina da je gaming propao ili nešto. Indie scena je jača nego ikad, a ako veliki Kickstarter projekti pokažu da je crowdfunding pouzdan koncept, bit će još i bolje. Samo želim istaknuti na što liči vrh AAA kategorije.

Igre su u očima javnosti od smiješno blesavog hobija gledanja piksela na ekranu prerasle u standardni oblik zabave koji po profitima nadilazi i cjelokupnu filmsku industriju, pa bi čovjek očekivao da će postati nekako... drugačije. Mi i danas od najvećih hitova sa najvećim budžetom dobivamo naivan trash pogonjen golemom PR kampanjom, i tako Geoff koji bi očekivao da se kao vrhunski i cijenjen gaming novinar smije držati ponosno u cvjetajućoj industriji o kojoj piše, sad sjedi pokraj vrećice čipsa i boca soka.

Da li veliki izdavači i njihovi saveznici žele od mainstream gamera napraviti naivne debile koji jedu junk food i svaki dan imaju sve niže standarde?