[21:57]S<@Delirium> Nekoliko figurica je izmjenilo položaje u zadnjih pola sata. Neke su promjenile mjesta, neke vlasnike, a neke su misteriozno nestale sa ploče.
[21:57]S<@Delirium> Sve oči su bile uprte u najnoviju figuru na velikoj ploči
[21:58]S<@Delirium> Bila je jednostavna, napravljena od nekog bjelogoričnog drveta bez puno detalja. Njen vlasnik ju je ponosno stavio na ploču i rekao "Dajte mi kocke"
[21:59]S<@Delirium> Opći muk oko stola je popratio ovo, te su kocke ubrzo bile proslijeđene. Vlasnik figure ih je uzeo u ruku i rekao "Bacam za oluju!"
[22:00]S<@Delirium> Kocke su mu izletile iz ruke i pogodile drugi kraj stola. Brzinom svijetlosti, sve oči su pale na njih.
[22:00]S<@Delirium> Dvije Šestice.
[22:03]S<@Delirium> Gladmore je ušao u grad te noći sa svojim štapom i torbom koju je uvijek nosio. Grad se zvao Antan, visokih bijelih zidova, sa svojim kamenim kućama i Viskontovom Utvrdom dominirao je krajolikom. U gradu je živjelo više tisuća ljudi. Pravi broj onih koji su živjeli u siromašnim prigradskim naseljima nije bio poznat. Nekoliko zgrada još je imalo upaljena svijetla, krčma, stražarnica i nekoliko obiteljskih kuća. Blato na cesti se već hvatalo na obuću a kiša je postajala sve jača
[22:04]S<SDChevap> Skloniti se od kiše u neku gostionicu. Što bi drugo svaki dobronamjerni putnik učinio?
[22:07]S<@Delirium> Gladmore ulazi u krčmu. "Bakreni Kotao" znak ispred nje poziva unutra na toplinu, kruh, i piće. Topli zrak u krčmi je dobra zamjena za hladnoću kiše. Krčmar stoji za šankom i briše krigle, nekoliko ljudi sjedi za okolnim stolovima. Svijeće na sve bacaju ugodno svijetlo koje pozvia na odmor.
[22:09]S<SDChevap> Prići krčmaru i zatražiti nešto za prigristi. Porazgovarat ću s njim ako je dobra srca i od dobre volje, jer nisam raspoložen za ikakvo zlo večeras.
[22:12]S<@Delirium> Krčmaru, pri ponližem pogledu, očito nedostaje jedno oko, koje je zamjenjeno sa staklenim. Na tvoju molbu za hranom on ti daje nešto ostataka kruha i vrč vode. "Ako želiš pivo ili vino, moraš platiti, ovo nije ubožnica!"
[22:15]S<SDChevap> Skroman kao i uvijek, Gladmore se zahvali i na to malo kruha i vode što je dobio. Ipak ostavi dva novčića što ih je imao na dnu torbe sasvim slučajno, pa da udobrovolji krčmara priupita ga o kakvom smještaju gdje bi mogao provesti noć.
[22:17]S<@Delirium> Krčmar uze jedan od novčića te ga zagrize. "M-hm. Možeš provesti noć u štali. Ima sijena, a naći će se i neki pokrivač kako se ne bi smrznuo."
[22:20]S<SDChevap> Gladmore provede još neko vrijeme za stolom grijući se, pa krene do štale. Ovaj ga je posjet krčmi nekako rastužio; on je ipak bio samo dobronamjeran a spoznao je da su ljudi izvan njegove svakodnevnice nepovjerljivi, napeti. I tako razmišljajući, kao i uvijek, legne na stari ležaj i pokrije se pokrivačem, još razmišljajući o krčmaru dok napokon nije usnuo uz zvuk kiše koja je vani padala.
[22:22]S<@Delirium> Dok je Gladmore tiho spavao, negdje daleko, daleko igra je još trajala. Kocke su bile bačene još nekoliko puta i sada je red bio na maloj crnoj prilici pri dnu stola. Kocke joj nisu dane, što iz straha, što iz uzbuđenja nego gurnute preko stola. Kratkim zamahom ih je uzela u ruku i bacila preko ploče.
[22:22]S<@Delirium> Deset
[22:23]S<@Delirium> Negdje u Antanu, gatara je vukla karte za tarot. Iznenadila se kada su prvih sedam karata koje je izvukla bile kopije iste karte. Smrti.
[22:24]S<@Delirium> Zvukovi izvana prenuše Gladmorea iz sna. Nekakvo zapomaganje niz uličicu Kiša je još padala, a štala je bila suha. Zapomaganje je postajalo sve glasnije.
[22:29]S<SDChevap> Otvorenih očiju buljio je u strop osluškujući zvukove koji su dolazili iz uličice nasuprot štale. Sjetio se rijetkih nevremena kad je bio malen dječak i kako bi samo malo popravio pokrivač i pokušao opet zaspati, ne obazirući se na prijetnje i zvukove nepoznatog. Zato Gladmore, pomalo teškog srca, ponovno zaklopi oči i zaspi ne slušajući krikove koji su postajali sve glasniji. Istog trena zaspe.
[22:31]S<@Delirium> Jutro je granulo na Antanom. No, ovoga specifičnog jutra, gradski žamor je bio malo utišan, ili se barem tako Gladmoreu činilo iz štale. No, dan je počeo i morao je ustati. Ustao je i krenuo van iz štale. Na izlazu iz uličice u kojoj je bila štala stojala su dva čuvara, teško opremljena "Stani! Kako si dospio u tu štalu?"
[22:34]S<SDChevap> Pomalo zbunjen, Gladmore objasni kako je doputovao sinoć i zatražio smještaj u najbližoj krčmi. Uspio je ostati priseban i polako je sve objasnio čuvarima, jer nije želio da čuvari postanu nepovjerljivi. U tom trenutku je bio čista srca i iskren, i nakon svog kratkog govora ostao je zuriti u oklope dvojice čuvara.
[22:35]S<@Delirium> "Daaaa... Sigurno... NAREDNIČE! OVAJ SE SKRIVAO U ŠTALI I POKUŠAO SE PROŠULJATI POKRAJ!"
[22:35]S<@Delirium> U tom trenu narednik stigne i pogleda u Gladmorea
[22:36]S<@Delirium> Narednik je bio velik čovjek, gustih brkova i dobre građe. Njegove guste obrve su mu davale nekakav... Ljuti izgled.
[22:37]S<@Delirium> "Ubije nekoga i onda malo odspava?! Ne pod mojom stražom! U okove s njim! Pa ćemo ga obraditi kada dođemo u stražarnicu."
[22:37]S<@Delirium> Gladmorea potom okuju i zavežu ga uz zid ćelije u stražarnici. Nakon nekog vremena, narednik dođe i pogleda ga kroz rešetke, mrdajući gnjevno svojim čupavim obrvama
[22:38]S<@Delirium> "Nemamo dokaza protiv tebe. Ali niti u tvoju korist. Pustit ću te, ali ne smiješ napustiti grad. Ako budeš, uzet ću to kao potvrdu tvoje krivice. Jesmo li se dogovorili?"
[22:41]S<SDChevap> "Zašto? Ja sam samo putnik. Čuo sam nešto sinoć ali nisam se miješao. Molim vas, niti želim koga ubiti niti pomišljam na ikakvo zlo. Ja hoću vidjeti svijeta, a sad sam zarobljen ovdje bez ikakvog razloga."
[22:43]S<@Delirium> "Ostat ćeš ovdje dok ne riješimo slučaj. Nemoj se prenagliti pa da te strijelci moraju upucati sa zida... Ako želiš brže otići, raspitaj se po gradu i probja naći neke korisne informacije koje bi pomogle u istrazi. Ali nemoj zaglibiti negdje, ovdje ima opasnih tipova."
[22:47]S<SDChevap> Tužniji nego ikad, Gladmore napusti svoju ćeliju i nađe se na ulici. Ne shvaćajući kako bi on sad trebao biti od koristi, ojađeno pogleda oko sebe. Trebao bi se malo socijalizirati, da upozna stanovnike i da bude od koristi. Pomalo naivno ali dobrohotno, odluči pomoći nekom u poslu u zamjenu za nekakav smještaj, hranu ili pak prijateljsku riječ.
[22:49]S<@Delirium> Gladmore je tužno šetao gradom sve dok nije naišao na jedan od hramova u četvrti religije. Hram je bio posvećen Atnoru, bogu reda. Ispred njega je stajala ploča sa raznim poslovima i ponudama iz cijeloga grada...
[22:49]S<@Delirium> Nekoliko poslovnih ponuda je iskakalo
[22:49]S<@Delirium> Traži se tesar, dobar u svom poslu za popravke i pravljenje namještaja.
[22:51]S<@Delirium> Traži se osoba koja zapitkuje malo pitanja, kako bi dostavila jedan paket na jednu adresu. Za više informacija raspitajte se u krčmi "Sjenoviti kut" na sjevernoj strani grada.
[22:54]S<SDChevap> Gladmore se obraduje ponudi za tesara. Znao je ponešto o obradi drva i bio je u stanju izraditi kakav stol ili stolić, a sami posao ga je opuštao. Međutim, zirnuo je i na drugu ponudu i odlučio da bi mogao usput i dostaviti taj paket. Odmah se zaputi do Sjenovitog kuta kako bi na brzinu obavio taj posao koji je ipak bio hitniji, kako mu se činilo.
[22:56]S<@Delirium> Sjenoviti kutak je bio jednom riječju... Sumnjiv. Sumnjiva lica, sumnjive razmjene sumnjive robe među sumnjivim licima pod sumnjivim okolnostima. Sve je to bilo sumnjivo.
[22:56]S<@Delirium> Gladmore je ušao i upitao krčmara o poslu.
[22:57]S<@Delirium> Krčmar brzo pogleda uokolo sluša li itko, te otprati Gladmorea u jednu od soba na katu i kaže mu da pričeka ovdje.
[22:57]S<@Delirium> Soba je jednostavna. Krevet, škrinja, stol i dvije stolice. Nekoliko svijeća gori i osvijetljava sobu.
[22:58]S<@Delirium> Netko pokuca na vrata i prigušeno reče "Ugasite svijeće".
[22:58]S<@Delirium> Gladmore brzo ugasi svijeće i ostane u potpunom mraku
[22:59]S<@Delirium> Uz otvaranje vrata osoba položi nešto teško na stol i reče. Odnesite ovaj paket na adresu naznačenu na njemu. Pazite, put do tamo je kratak ali opasan, tražit će vas. Plaću ćete naći sutra u košu za smeće u glavnoj ulici, pokraj gradskih vrata. Rekavši to, čovjek izađe i ostavi Gladmorea samog u mraku.
[23:04]S<SDChevap> Gladmoreu to nije bilo nimalo po volji. Već je bio na meti narednika, a sad još mora i obavljati sumnjive poslove. Slegne ramenima i uzdahne, i odmah krene na naznačenu adresu. Nije mislio ni na strah ni pogibelj, jer mu se sad sve činilo sivim i njegova radost za tesarskim poslom se činila kao godinama daleko. Izađe na ulicu i krene korakom poštena čovjeka, nadajući se jedino u tu svoju vrlinu.
[23:08]S<@Delirium> Gladmore je hodao niz ulicu sa teškim paketom u ruci. Nekoliko puta mu se učinilo da ga prate, ali kada je pogledao iz sebe niej bilo nikoga. Nakon pola sata hoda kroz gradks ulice, učinilo mu se da vidi adresu na koju mora doći. No čuo je i korake iza sebe, sada jasne kao dan. Ubrzao je prema vratima, ali prekasno, udarac je došao od iza i onesvijestio jadnog Gladmorea.
[23:10]S<@Delirium> Kada se osvijestio, nalazio se u bogato uređenom prostoru. Ispred njega stol od mahagonija, a za stolom čovjek. Čovjek ispred njega imao je visoke i izdužene crte lica, crnu kosu prošaranu sijedim linijama i dugačke, koštunjave prste. Ispred njega su bili hrpa papira, a malo dalje, na rubu stola, paket koji je Gladmore nosio.
[23:11]S<@Delirium> Čovjek preko stola podigne pogled i primjeti da je Gladmore budan. "Napokon, naš kurir se budi. Ispričat ćete me ako preskočim upoznavanjai pređem odmah na stvar. Tko ste i tko vam je dao ovaj paket?"
[23:14]S<SDChevap> Pomalo omamljen, Gladmore izusti tiho. "Ja sam Gladmore. Nema ni noć otkad sam došao u ovaj grad, završio ujutro u zatovru da bi me pustili i sad tražim neki posao. Oglas me doveo do krčme... Sjenoviti... nešto, i od tamo sam trebao dostaviti... pa to, tu na stolu!" upre prstom u paket i začudi se.
[23:17]S<@Delirium> "Oh, oh, oh... Kako nesretne okolnosti. I to za novopridošlicu u naš grad... Molim vas da ne bazirate svoje mišljenje o gradu na dosadašnjim iskustvima... Ja sam Viskont od Antana i upravitelj samog grada... A vi, gospodine Gladmore... Ste dublje u priči nego mnogi. Vidite, nažalost, ovaj paket, nije pravi. Ovaj paket je lažan, s namjerom da baci moje suradnike s traga..." On pokaže prema dvojici ljudi u crnom koji su stojali pored vrata...
[23:19]S<@Delirium> "Vidite, dogodilo se umorstvo jučer, u koje ste, čini se... vi umješani? No nije ni bitno. Oružje ovog umorstva je specifično... Toliko da ga se ne može iznijeti iz grada ikako drugačije osim ovako. Kao nešto drugo...
[23:20]S<@Delirium> no dosta o tome... Vi ste gospodine Gladstone, vjerujem, žrtva slučajnosti. Možete ići svojim poslom. Doviđenja!"
[23:25]S<@Delirium> Evo još ti dodaj svoj pa ćemo završit za večeras.
[23:25]S<SDChevap> Bez pozdrava Gladmore otiđe van. Bilo mu je jasno da ga netko želi uvući u zla posla ali mu je bilo dosta svega. Želio je otići i napustiti grad zauvijek, ali vidjevši da su gradska vrata preplavljena stražarima, srce mu klone i samo sjedne na obližnju hrpu dasaka što su ležale uokolo. Sjedio je tu dugo vremena sve dok se taman nije podvukla pod okrilje grada, a prilika u noći došetala do njega.
Odgovori uz citat