Prikazujem rezultate 1 do 12 od 12

Tema: Vaši (ne)forumski RP-ovi

  1. #1
    Senior Member Giant leap for forum
    Datum registracije
    May 2009
    Postova
    3.950

    Vaši (ne)forumski RP-ovi

    Prvi eksperiment proveden danas. Trajanje: Oko sat vremena. Sudionik: SharpDressedChevap

    Chevapu se svidjelo, i iako je moro rano otić, izrazio je želju da se vrati svojoj avanturi sutra navečer.

    Ovo je lagani prijepis Chevapove kratke avanture dosad, ako ikoga zanima.


    [21:57]S<@Delirium> Nekoliko figurica je izmjenilo položaje u zadnjih pola sata. Neke su promjenile mjesta, neke vlasnike, a neke su misteriozno nestale sa ploče.
    [21:57]S<@Delirium> Sve oči su bile uprte u najnoviju figuru na velikoj ploči
    [21:58]S<@Delirium> Bila je jednostavna, napravljena od nekog bjelogoričnog drveta bez puno detalja. Njen vlasnik ju je ponosno stavio na ploču i rekao "Dajte mi kocke"
    [21:59]S<@Delirium> Opći muk oko stola je popratio ovo, te su kocke ubrzo bile proslijeđene. Vlasnik figure ih je uzeo u ruku i rekao "Bacam za oluju!"
    [22:00]S<@Delirium> Kocke su mu izletile iz ruke i pogodile drugi kraj stola. Brzinom svijetlosti, sve oči su pale na njih.
    [22:00]S<@Delirium> Dvije Šestice.
    [22:03]S<@Delirium> Gladmore je ušao u grad te noći sa svojim štapom i torbom koju je uvijek nosio. Grad se zvao Antan, visokih bijelih zidova, sa svojim kamenim kućama i Viskontovom Utvrdom dominirao je krajolikom. U gradu je živjelo više tisuća ljudi. Pravi broj onih koji su živjeli u siromašnim prigradskim naseljima nije bio poznat. Nekoliko zgrada još je imalo upaljena svijetla, krčma, stražarnica i nekoliko obiteljskih kuća. Blato na cesti se već hvatalo na obuću a kiša je postajala sve jača
    [22:04]S<SDChevap> Skloniti se od kiše u neku gostionicu. Što bi drugo svaki dobronamjerni putnik učinio?
    [22:07]S<@Delirium> Gladmore ulazi u krčmu. "Bakreni Kotao" znak ispred nje poziva unutra na toplinu, kruh, i piće. Topli zrak u krčmi je dobra zamjena za hladnoću kiše. Krčmar stoji za šankom i briše krigle, nekoliko ljudi sjedi za okolnim stolovima. Svijeće na sve bacaju ugodno svijetlo koje pozvia na odmor.
    [22:09]S<SDChevap> Prići krčmaru i zatražiti nešto za prigristi. Porazgovarat ću s njim ako je dobra srca i od dobre volje, jer nisam raspoložen za ikakvo zlo večeras.
    [22:12]S<@Delirium> Krčmaru, pri ponližem pogledu, očito nedostaje jedno oko, koje je zamjenjeno sa staklenim. Na tvoju molbu za hranom on ti daje nešto ostataka kruha i vrč vode. "Ako želiš pivo ili vino, moraš platiti, ovo nije ubožnica!"
    [22:15]S<SDChevap> Skroman kao i uvijek, Gladmore se zahvali i na to malo kruha i vode što je dobio. Ipak ostavi dva novčića što ih je imao na dnu torbe sasvim slučajno, pa da udobrovolji krčmara priupita ga o kakvom smještaju gdje bi mogao provesti noć.
    [22:17]S<@Delirium> Krčmar uze jedan od novčića te ga zagrize. "M-hm. Možeš provesti noć u štali. Ima sijena, a naći će se i neki pokrivač kako se ne bi smrznuo."
    [22:20]S<SDChevap> Gladmore provede još neko vrijeme za stolom grijući se, pa krene do štale. Ovaj ga je posjet krčmi nekako rastužio; on je ipak bio samo dobronamjeran a spoznao je da su ljudi izvan njegove svakodnevnice nepovjerljivi, napeti. I tako razmišljajući, kao i uvijek, legne na stari ležaj i pokrije se pokrivačem, još razmišljajući o krčmaru dok napokon nije usnuo uz zvuk kiše koja je vani padala.
    [22:22]S<@Delirium> Dok je Gladmore tiho spavao, negdje daleko, daleko igra je još trajala. Kocke su bile bačene još nekoliko puta i sada je red bio na maloj crnoj prilici pri dnu stola. Kocke joj nisu dane, što iz straha, što iz uzbuđenja nego gurnute preko stola. Kratkim zamahom ih je uzela u ruku i bacila preko ploče.
    [22:22]S<@Delirium> Deset
    [22:23]S<@Delirium> Negdje u Antanu, gatara je vukla karte za tarot. Iznenadila se kada su prvih sedam karata koje je izvukla bile kopije iste karte. Smrti.
    [22:24]S<@Delirium> Zvukovi izvana prenuše Gladmorea iz sna. Nekakvo zapomaganje niz uličicu Kiša je još padala, a štala je bila suha. Zapomaganje je postajalo sve glasnije.
    [22:29]S<SDChevap> Otvorenih očiju buljio je u strop osluškujući zvukove koji su dolazili iz uličice nasuprot štale. Sjetio se rijetkih nevremena kad je bio malen dječak i kako bi samo malo popravio pokrivač i pokušao opet zaspati, ne obazirući se na prijetnje i zvukove nepoznatog. Zato Gladmore, pomalo teškog srca, ponovno zaklopi oči i zaspi ne slušajući krikove koji su postajali sve glasniji. Istog trena zaspe.
    [22:31]S<@Delirium> Jutro je granulo na Antanom. No, ovoga specifičnog jutra, gradski žamor je bio malo utišan, ili se barem tako Gladmoreu činilo iz štale. No, dan je počeo i morao je ustati. Ustao je i krenuo van iz štale. Na izlazu iz uličice u kojoj je bila štala stojala su dva čuvara, teško opremljena "Stani! Kako si dospio u tu štalu?"
    [22:34]S<SDChevap> Pomalo zbunjen, Gladmore objasni kako je doputovao sinoć i zatražio smještaj u najbližoj krčmi. Uspio je ostati priseban i polako je sve objasnio čuvarima, jer nije želio da čuvari postanu nepovjerljivi. U tom trenutku je bio čista srca i iskren, i nakon svog kratkog govora ostao je zuriti u oklope dvojice čuvara.
    [22:35]S<@Delirium> "Daaaa... Sigurno... NAREDNIČE! OVAJ SE SKRIVAO U ŠTALI I POKUŠAO SE PROŠULJATI POKRAJ!"
    [22:35]S<@Delirium> U tom trenu narednik stigne i pogleda u Gladmorea
    [22:36]S<@Delirium> Narednik je bio velik čovjek, gustih brkova i dobre građe. Njegove guste obrve su mu davale nekakav... Ljuti izgled.
    [22:37]S<@Delirium> "Ubije nekoga i onda malo odspava?! Ne pod mojom stražom! U okove s njim! Pa ćemo ga obraditi kada dođemo u stražarnicu."
    [22:37]S<@Delirium> Gladmorea potom okuju i zavežu ga uz zid ćelije u stražarnici. Nakon nekog vremena, narednik dođe i pogleda ga kroz rešetke, mrdajući gnjevno svojim čupavim obrvama
    [22:38]S<@Delirium> "Nemamo dokaza protiv tebe. Ali niti u tvoju korist. Pustit ću te, ali ne smiješ napustiti grad. Ako budeš, uzet ću to kao potvrdu tvoje krivice. Jesmo li se dogovorili?"
    [22:41]S<SDChevap> "Zašto? Ja sam samo putnik. Čuo sam nešto sinoć ali nisam se miješao. Molim vas, niti želim koga ubiti niti pomišljam na ikakvo zlo. Ja hoću vidjeti svijeta, a sad sam zarobljen ovdje bez ikakvog razloga."
    [22:43]S<@Delirium> "Ostat ćeš ovdje dok ne riješimo slučaj. Nemoj se prenagliti pa da te strijelci moraju upucati sa zida... Ako želiš brže otići, raspitaj se po gradu i probja naći neke korisne informacije koje bi pomogle u istrazi. Ali nemoj zaglibiti negdje, ovdje ima opasnih tipova."
    [22:47]S<SDChevap> Tužniji nego ikad, Gladmore napusti svoju ćeliju i nađe se na ulici. Ne shvaćajući kako bi on sad trebao biti od koristi, ojađeno pogleda oko sebe. Trebao bi se malo socijalizirati, da upozna stanovnike i da bude od koristi. Pomalo naivno ali dobrohotno, odluči pomoći nekom u poslu u zamjenu za nekakav smještaj, hranu ili pak prijateljsku riječ.
    [22:49]S<@Delirium> Gladmore je tužno šetao gradom sve dok nije naišao na jedan od hramova u četvrti religije. Hram je bio posvećen Atnoru, bogu reda. Ispred njega je stajala ploča sa raznim poslovima i ponudama iz cijeloga grada...
    [22:49]S<@Delirium> Nekoliko poslovnih ponuda je iskakalo
    [22:49]S<@Delirium> Traži se tesar, dobar u svom poslu za popravke i pravljenje namještaja.
    [22:51]S<@Delirium> Traži se osoba koja zapitkuje malo pitanja, kako bi dostavila jedan paket na jednu adresu. Za više informacija raspitajte se u krčmi "Sjenoviti kut" na sjevernoj strani grada.
    [22:54]S<SDChevap> Gladmore se obraduje ponudi za tesara. Znao je ponešto o obradi drva i bio je u stanju izraditi kakav stol ili stolić, a sami posao ga je opuštao. Međutim, zirnuo je i na drugu ponudu i odlučio da bi mogao usput i dostaviti taj paket. Odmah se zaputi do Sjenovitog kuta kako bi na brzinu obavio taj posao koji je ipak bio hitniji, kako mu se činilo.
    [22:56]S<@Delirium> Sjenoviti kutak je bio jednom riječju... Sumnjiv. Sumnjiva lica, sumnjive razmjene sumnjive robe među sumnjivim licima pod sumnjivim okolnostima. Sve je to bilo sumnjivo.
    [22:56]S<@Delirium> Gladmore je ušao i upitao krčmara o poslu.
    [22:57]S<@Delirium> Krčmar brzo pogleda uokolo sluša li itko, te otprati Gladmorea u jednu od soba na katu i kaže mu da pričeka ovdje.
    [22:57]S<@Delirium> Soba je jednostavna. Krevet, škrinja, stol i dvije stolice. Nekoliko svijeća gori i osvijetljava sobu.
    [22:58]S<@Delirium> Netko pokuca na vrata i prigušeno reče "Ugasite svijeće".
    [22:58]S<@Delirium> Gladmore brzo ugasi svijeće i ostane u potpunom mraku
    [22:59]S<@Delirium> Uz otvaranje vrata osoba položi nešto teško na stol i reče. Odnesite ovaj paket na adresu naznačenu na njemu. Pazite, put do tamo je kratak ali opasan, tražit će vas. Plaću ćete naći sutra u košu za smeće u glavnoj ulici, pokraj gradskih vrata. Rekavši to, čovjek izađe i ostavi Gladmorea samog u mraku.
    [23:04]S<SDChevap> Gladmoreu to nije bilo nimalo po volji. Već je bio na meti narednika, a sad još mora i obavljati sumnjive poslove. Slegne ramenima i uzdahne, i odmah krene na naznačenu adresu. Nije mislio ni na strah ni pogibelj, jer mu se sad sve činilo sivim i njegova radost za tesarskim poslom se činila kao godinama daleko. Izađe na ulicu i krene korakom poštena čovjeka, nadajući se jedino u tu svoju vrlinu.
    [23:08]S<@Delirium> Gladmore je hodao niz ulicu sa teškim paketom u ruci. Nekoliko puta mu se učinilo da ga prate, ali kada je pogledao iz sebe niej bilo nikoga. Nakon pola sata hoda kroz gradks ulice, učinilo mu se da vidi adresu na koju mora doći. No čuo je i korake iza sebe, sada jasne kao dan. Ubrzao je prema vratima, ali prekasno, udarac je došao od iza i onesvijestio jadnog Gladmorea.
    [23:10]S<@Delirium> Kada se osvijestio, nalazio se u bogato uređenom prostoru. Ispred njega stol od mahagonija, a za stolom čovjek. Čovjek ispred njega imao je visoke i izdužene crte lica, crnu kosu prošaranu sijedim linijama i dugačke, koštunjave prste. Ispred njega su bili hrpa papira, a malo dalje, na rubu stola, paket koji je Gladmore nosio.
    [23:11]S<@Delirium> Čovjek preko stola podigne pogled i primjeti da je Gladmore budan. "Napokon, naš kurir se budi. Ispričat ćete me ako preskočim upoznavanjai pređem odmah na stvar. Tko ste i tko vam je dao ovaj paket?"
    [23:14]S<SDChevap> Pomalo omamljen, Gladmore izusti tiho. "Ja sam Gladmore. Nema ni noć otkad sam došao u ovaj grad, završio ujutro u zatovru da bi me pustili i sad tražim neki posao. Oglas me doveo do krčme... Sjenoviti... nešto, i od tamo sam trebao dostaviti... pa to, tu na stolu!" upre prstom u paket i začudi se.
    [23:17]S<@Delirium> "Oh, oh, oh... Kako nesretne okolnosti. I to za novopridošlicu u naš grad... Molim vas da ne bazirate svoje mišljenje o gradu na dosadašnjim iskustvima... Ja sam Viskont od Antana i upravitelj samog grada... A vi, gospodine Gladmore... Ste dublje u priči nego mnogi. Vidite, nažalost, ovaj paket, nije pravi. Ovaj paket je lažan, s namjerom da baci moje suradnike s traga..." On pokaže prema dvojici ljudi u crnom koji su stojali pored vrata...
    [23:19]S<@Delirium> "Vidite, dogodilo se umorstvo jučer, u koje ste, čini se... vi umješani? No nije ni bitno. Oružje ovog umorstva je specifično... Toliko da ga se ne može iznijeti iz grada ikako drugačije osim ovako. Kao nešto drugo...
    [23:20]S<@Delirium> no dosta o tome... Vi ste gospodine Gladstone, vjerujem, žrtva slučajnosti. Možete ići svojim poslom. Doviđenja!"
    [23:25]S<@Delirium> Evo još ti dodaj svoj pa ćemo završit za večeras.
    [23:25]S<SDChevap> Bez pozdrava Gladmore otiđe van. Bilo mu je jasno da ga netko želi uvući u zla posla ali mu je bilo dosta svega. Želio je otići i napustiti grad zauvijek, ali vidjevši da su gradska vrata preplavljena stražarima, srce mu klone i samo sjedne na obližnju hrpu dasaka što su ležale uokolo. Sjedio je tu dugo vremena sve dok se taman nije podvukla pod okrilje grada, a prilika u noći došetala do njega.

    Sensei replied, what is your woman?
    Is she just a container for the child...
    This great, pink matter
    Cotton candy Majin Buu....

  2. #2

    Re: Vaši (ne)forumski RP-ovi

    Odvojio za preglednost.

    NAREDNIČE! OVAJ SE SKRIVAO U ŠTALI I POKUŠAO SE PROŠULJATI POKRAJ!

  3. #3
    Senior Member Giant leap for forum
    Datum registracije
    May 2009
    Postova
    3.950

    Re: Vaši (ne)forumski RP-ovi


    A štaću. Još eksperimentiram.

    Večeras:
    ROLEPLAYAN
    ENEMY COMBATAN - isprobavamo combat
    QUEST COMPLETEAN - QUESTS. LOTS OF EM.
    ITEM ACQUIRAN - "ITEMS. INVENTORIES. STATS." A handy guide for your average autist.

    Ako se tko želi pridružit more than welcome je
    Sensei replied, what is your woman?
    Is she just a container for the child...
    This great, pink matter
    Cotton candy Majin Buu....

  4. #4

    Re: Vaši (ne)forumski RP-ovi

    Vidim da je to trajalo sat i pol samo sa vas dvojicom. Koliko će tek trajati ako vas više bude.

  5. #5
    Senior Member No Mercy
    Datum registracije
    Oct 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postova
    6.839

    Re: Vaši (ne)forumski RP-ovi

    = Citat = Izvorno postao Delirium
    Ako se tko želi pridružit more than welcome je
    Kako da se pridružimo ako nisi stavio link?
    Липе цвату и у Србији!

  6. #6
    Senior Member Giant leap for forum
    Datum registracije
    May 2009
    Postova
    3.950

    Re: Vaši (ne)forumski RP-ovi

    Nema linka, quakenet webchat, kanal #Rutthop
    Dođi. I REQUIRE MORE EXPERIMENTAL LAB RATS.

    = Citat = Izvorno postao Arbiter of Change
    Vidim da je to trajalo sat i pol samo sa vas dvojicom. Koliko će tek trajati ako vas više bude.

    Vidiš da ima praznog hod skoro pet minuta između većine ovih postova. To bise popunilo s još igrača.
    Sensei replied, what is your woman?
    Is she just a container for the child...
    This great, pink matter
    Cotton candy Majin Buu....

  7. #7
    Senior Member No Mercy
    Datum registracije
    Oct 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postova
    6.839

    Re: Vaši (ne)forumski RP-ovi

    Valja ti ovo, dobar si.
    Липе цвату и у Србији!

  8. #8
    Senior Member Giant leap for forum
    Datum registracije
    May 2009
    Postova
    3.950

    Re: Vaši (ne)forumski RP-ovi

    Gotova je alpha verzija story driven ćevapove avanture


    [21:57]S<@Delirium> Nekoliko figurica je izmjenilo položaje u zadnjih pola sata. Neke su promjenile mjesta, neke vlasnike, a neke su misteriozno nestale sa ploče.
    [21:57]S<@Delirium> Sve oči su bile uprte u najnoviju figuru na velikoj ploči
    [21:58]S<@Delirium> Bila je jednostavna, napravljena od nekog bjelogoričnog drveta bez puno detalja. Njen vlasnik ju je ponosno stavio na ploču i rekao "Dajte mi kocke"
    [21:59]S<@Delirium> Opći muk oko stola je popratio ovo, te su kocke ubrzo bile proslijeđene. Vlasnik figure ih je uzeo u ruku i rekao "Bacam za oluju!"
    [22:00]S<@Delirium> Kocke su mu izletile iz ruke i pogodile drugi kraj stola. Brzinom svijetlosti, sve oči su pale na njih.
    [22:00]S<@Delirium> Dvije Šestice.
    [22:03]S<@Delirium> Gladmore je ušao u grad te noći sa svojim štapom i torbom koju je uvijek nosio. Grad se zvao Antan, visokih bijelih zidova, sa svojim kamenim kućama i Viskontovom Utvrdom dominirao je krajolikom. U gradu je živjelo više tisuća ljudi. Pravi broj onih koji su živjeli u siromašnim prigradskim naseljima nije bio poznat. Nekoliko zgrada još je imalo upaljena svijetla, krčma, stražarnica i nekoliko obiteljskih kuća. Blato na cesti se već hvatalo na obuću a kiša je postajala sve jača
    [22:04]S<SDChevap> Skloniti se od kiše u neku gostionicu. Što bi drugo svaki dobronamjerni putnik učinio?
    [22:07]S<@Delirium> Gladmore ulazi u krčmu. "Bakreni Kotao" znak ispred nje poziva unutra na toplinu, kruh, i piće. Topli zrak u krčmi je dobra zamjena za hladnoću kiše. Krčmar stoji za šankom i briše krigle, nekoliko ljudi sjedi za okolnim stolovima. Svijeće na sve bacaju ugodno svijetlo koje pozvia na odmor.
    [22:09]S<SDChevap> Prići krčmaru i zatražiti nešto za prigristi. Porazgovarat ću s njim ako je dobra srca i od dobre volje, jer nisam raspoložen za ikakvo zlo večeras.
    [22:12]S<@Delirium> Krčmaru, pri ponližem pogledu, očito nedostaje jedno oko, koje je zamjenjeno sa staklenim. Na tvoju molbu za hranom on ti daje nešto ostataka kruha i vrč vode. "Ako želiš pivo ili vino, moraš platiti, ovo nije ubožnica!"
    [22:15]S<SDChevap> Skroman kao i uvijek, Gladmore se zahvali i na to malo kruha i vode što je dobio. Ipak ostavi dva novčića što ih je imao na dnu torbe sasvim slučajno, pa da udobrovolji krčmara priupita ga o kakvom smještaju gdje bi mogao provesti noć.
    [22:17]S<@Delirium> Krčmar uze jedan od novčića te ga zagrize. "M-hm. Možeš provesti noć u štali. Ima sijena, a naći će se i neki pokrivač kako se ne bi smrznuo."
    [22:20]S<SDChevap> Gladmore provede još neko vrijeme za stolom grijući se, pa krene do štale. Ovaj ga je posjet krčmi nekako rastužio; on je ipak bio samo dobronamjeran a spoznao je da su ljudi izvan njegove svakodnevnice nepovjerljivi, napeti. I tako razmišljajući, kao i uvijek, legne na stari ležaj i pokrije se pokrivačem, još razmišljajući o krčmaru dok napokon nije usnuo uz zvuk kiše koja je vani padala.
    [22:22]S<@Delirium> Dok je Gladmore tiho spavao, negdje daleko, daleko igra je još trajala. Kocke su bile bačene još nekoliko puta i sada je red bio na maloj crnoj prilici pri dnu stola. Kocke joj nisu dane, što iz straha, što iz uzbuđenja nego gurnute preko stola. Kratkim zamahom ih je uzela u ruku i bacila preko ploče.
    [22:22]S<@Delirium> Deset
    [22:23]S<@Delirium> Negdje u Antanu, gatara je vukla karte za tarot. Iznenadila se kada su prvih sedam karata koje je izvukla bile kopije iste karte. Smrti.
    [22:24]S<@Delirium> Zvukovi izvana prenuše Gladmorea iz sna. Nekakvo zapomaganje niz uličicu Kiša je još padala, a štala je bila suha. Zapomaganje je postajalo sve glasnije.
    [22:29]S<SDChevap> Otvorenih očiju buljio je u strop osluškujući zvukove koji su dolazili iz uličice nasuprot štale. Sjetio se rijetkih nevremena kad je bio malen dječak i kako bi samo malo popravio pokrivač i pokušao opet zaspati, ne obazirući se na prijetnje i zvukove nepoznatog. Zato Gladmore, pomalo teškog srca, ponovno zaklopi oči i zaspi ne slušajući krikove koji su postajali sve glasniji. Istog trena zaspe.
    [22:31]S<@Delirium> Jutro je granulo na Antanom. No, ovoga specifičnog jutra, gradski žamor je bio malo utišan, ili se barem tako Gladmoreu činilo iz štale. No, dan je počeo i morao je ustati. Ustao je i krenuo van iz štale. Na izlazu iz uličice u kojoj je bila štala stojala su dva čuvara, teško opremljena "Stani! Kako si dospio u tu štalu?"
    [22:34]S<SDChevap> Pomalo zbunjen, Gladmore objasni kako je doputovao sinoć i zatražio smještaj u najbližoj krčmi. Uspio je ostati priseban i polako je sve objasnio čuvarima, jer nije želio da čuvari postanu nepovjerljivi. U tom trenutku je bio čista srca i iskren, i nakon svog kratkog govora ostao je zuriti u oklope dvojice čuvara.
    [22:35]S<@Delirium> "Daaaa... Sigurno... NAREDNIČE! OVAJ SE SKRIVAO U ŠTALI I POKUŠAO SE PROŠULJATI POKRAJ!"
    [22:35]S<@Delirium> U tom trenu narednik stigne i pogleda u Gladmorea
    [22:36]S<@Delirium> Narednik je bio velik čovjek, gustih brkova i dobre građe. Njegove guste obrve su mu davale nekakav... Ljuti izgled.
    [22:37]S<@Delirium> "Ubije nekoga i onda malo odspava?! Ne pod mojom stražom! U okove s njim! Pa ćemo ga obraditi kada dođemo u stražarnicu."
    [22:37]S<@Delirium> Gladmorea potom okuju i zavežu ga uz zid ćelije u stražarnici. Nakon nekog vremena, narednik dođe i pogleda ga kroz rešetke, mrdajući gnjevno svojim čupavim obrvama
    [22:38]S<@Delirium> "Nemamo dokaza protiv tebe. Ali niti u tvoju korist. Pustit ću te, ali ne smiješ napustiti grad. Ako budeš, uzet ću to kao potvrdu tvoje krivice. Jesmo li se dogovorili?"
    [22:41]S<SDChevap> "Zašto? Ja sam samo putnik. Čuo sam nešto sinoć ali nisam se miješao. Molim vas, niti želim koga ubiti niti pomišljam na ikakvo zlo. Ja hoću vidjeti svijeta, a sad sam zarobljen ovdje bez ikakvog razloga."
    [22:43]S<@Delirium> "Ostat ćeš ovdje dok ne riješimo slučaj. Nemoj se prenagliti pa da te strijelci moraju upucati sa zida... Ako želiš brže otići, raspitaj se po gradu i probja naći neke korisne informacije koje bi pomogle u istrazi. Ali nemoj zaglibiti negdje, ovdje ima opasnih tipova."
    [22:47]S<SDChevap> Tužniji nego ikad, Gladmore napusti svoju ćeliju i nađe se na ulici. Ne shvaćajući kako bi on sad trebao biti od koristi, ojađeno pogleda oko sebe. Trebao bi se malo socijalizirati, da upozna stanovnike i da bude od koristi. Pomalo naivno ali dobrohotno, odluči pomoći nekom u poslu u zamjenu za nekakav smještaj, hranu ili pak prijateljsku riječ.
    [22:49]S<@Delirium> Gladmore je tužno šetao gradom sve dok nije naišao na jedan od hramova u četvrti religije. Hram je bio posvećen Atnoru, bogu reda. Ispred njega je stajala ploča sa raznim poslovima i ponudama iz cijeloga grada...
    [22:49]S<@Delirium> Nekoliko poslovnih ponuda je iskakalo
    [22:49]S<@Delirium> Traži se tesar, dobar u svom poslu za popravke i pravljenje namještaja.
    [22:51]S<@Delirium> Traži se osoba koja zapitkuje malo pitanja, kako bi dostavila jedan paket na jednu adresu. Za više informacija raspitajte se u krčmi "Sjenoviti kut" na sjevernoj strani grada.
    [22:54]S<SDChevap> Gladmore se obraduje ponudi za tesara. Znao je ponešto o obradi drva i bio je u stanju izraditi kakav stol ili stolić, a sami posao ga je opuštao. Međutim, zirnuo je i na drugu ponudu i odlučio da bi mogao usput i dostaviti taj paket. Odmah se zaputi do Sjenovitog kuta kako bi na brzinu obavio taj posao koji je ipak bio hitniji, kako mu se činilo.
    [22:56]S<@Delirium> Sjenoviti kutak je bio jednom riječju... Sumnjiv. Sumnjiva lica, sumnjive razmjene sumnjive robe među sumnjivim licima pod sumnjivim okolnostima. Sve je to bilo sumnjivo.
    [22:56]S<@Delirium> Gladmore je ušao i upitao krčmara o poslu.
    [22:57]S<@Delirium> Krčmar brzo pogleda uokolo sluša li itko, te otprati Gladmorea u jednu od soba na katu i kaže mu da pričeka ovdje.
    [22:57]S<@Delirium> Soba je jednostavna. Krevet, škrinja, stol i dvije stolice. Nekoliko svijeća gori i osvijetljava sobu.
    [22:58]S<@Delirium> Netko pokuca na vrata i prigušeno reče "Ugasite svijeće".
    [22:58]S<@Delirium> Gladmore brzo ugasi svijeće i ostane u potpunom mraku
    [22:59]S<@Delirium> Uz otvaranje vrata osoba položi nešto teško na stol i reče. Odnesite ovaj paket na adresu naznačenu na njemu. Pazite, put do tamo je kratak ali opasan, tražit će vas. Plaću ćete naći sutra u košu za smeće u glavnoj ulici, pokraj gradskih vrata. Rekavši to, čovjek izađe i ostavi Gladmorea samog u mraku.
    [23:04]S<SDChevap> Gladmoreu to nije bilo nimalo po volji. Već je bio na meti narednika, a sad još mora i obavljati sumnjive poslove. Slegne ramenima i uzdahne, i odmah krene na naznačenu adresu. Nije mislio ni na strah ni pogibelj, jer mu se sad sve činilo sivim i njegova radost za tesarskim poslom se činila kao godinama daleko. Izađe na ulicu i krene korakom poštena čovjeka, nadajući se jedino u tu svoju vrlinu.
    [23:08]S<@Delirium> Gladmore je hodao niz ulicu sa teškim paketom u ruci. Nekoliko puta mu se učinilo da ga prate, ali kada je pogledao iz sebe niej bilo nikoga. Nakon pola sata hoda kroz gradks ulice, učinilo mu se da vidi adresu na koju mora doći. No čuo je i korake iza sebe, sada jasne kao dan. Ubrzao je prema vratima, ali prekasno, udarac je došao od iza i onesvijestio jadnog Gladmorea.
    [23:10]S<@Delirium> Kada se osvijestio, nalazio se u bogato uređenom prostoru. Ispred njega stol od mahagonija, a za stolom čovjek. Čovjek ispred njega imao je visoke i izdužene crte lica, crnu kosu prošaranu sijedim linijama i dugačke, koštunjave prste. Ispred njega su bili hrpa papira, a malo dalje, na rubu stola, paket koji je Gladmore nosio.
    [23:11]S<@Delirium> Čovjek preko stola podigne pogled i primjeti da je Gladmore budan. "Napokon, naš kurir se budi. Ispričat ćete me ako preskočim upoznavanjai pređem odmah na stvar. Tko ste i tko vam je dao ovaj paket?"
    [23:14]S<SDChevap> Pomalo omamljen, Gladmore izusti tiho. "Ja sam Gladmore. Nema ni noć otkad sam došao u ovaj grad, završio ujutro u zatovru da bi me pustili i sad tražim neki posao. Oglas me doveo do krčme... Sjenoviti... nešto, i od tamo sam trebao dostaviti... pa to, tu na stolu!" upre prstom u paket i začudi se.
    [23:17]S<@Delirium> "Oh, oh, oh... Kako nesretne okolnosti. I to za novopridošlicu u naš grad... Molim vas da ne bazirate svoje mišljenje o gradu na dosadašnjim iskustvima... Ja sam Viskont od Antana i upravitelj samog grada... A vi, gospodine Gladmore... Ste dublje u priči nego mnogi. Vidite, nažalost, ovaj paket, nije pravi. Ovaj paket
    [23:18]S<@Delirium> je lažan, s namjerom da baci moje suradnike s traga..." On pokaže prema dvojici ljudi u crnom koji su stojali pored vrata...
    [23:19]S<@Delirium> "Vidite, dogodilo se umorstvo jučer, u koje ste, čini se... vi umješani? No nije ni bitno. Oružje ovog umorstva je specifično... Toliko da ga se ne može iznijeti iz grada ikako drugačije osim ovako. Kao nešto drugo...
    [23:20]S<@Delirium> no dosta o tome... Vi ste gospodine Gladstone, vjerujem, žrtva slučajnosti. Možete ići svojim poslom. Doviđenja!"
    [23:25]S<@Delirium> Evo još ti dodaj svoj pa ćemo završit za večeras.
    [23:25]S<SDChevap> Bez pozdrava Gladmore otiđe van. Bilo mu je jasno da ga netko želi uvući u zla posla ali mu je bilo dosta svega. Želio je otići i napustiti grad zauvijek, ali vidjevši da su gradska vrata preplavljena stražarima, srce mu klone i samo sjedne na obližnju hrpu dasaka što su ležale uokolo. Sjedio je tu dugo vremena sve dok se taman nije podvukla pod okrilje grada, a prilika u noći došetala do njega.




    [20:10]S<Delirium> Dakle, Gladmore je izbačen iz Viskontove utvrde i sada luta gradom. Tužan zbog upletanja u loše poslove on je neodlučan u svezi toga što i trebao sljedeće napraviti.
    [20:17]S<SDChevap> Dok je Gladmore sjedio pod mračnim nebom, čovjek koji je dolazio do njega stane na metar od njega, pogleda ga i klekne pored njega. Kapuljača i mrak su mu skrivali lice. Gledali su se neko vrijeme dok jedan od njih nije progovorio.
    [20:19]S<Delirium> "Gospodine Gladmore, vi ste osoba na krivom mjestu, u krivo vrijeme. Ali prava osoba. Ako želite, ponudio bih svoju pomoć, u rješavanju vašeg... Nesporazuma..."
    [20:22]S<SDChevap> Oblaci su se gomilali nad nebom i polako spremali za još jednu mučnu, turobnu kišu. Shvativši to kao znak da ionako ne može ništa učiniti, bez riječi ustane i kimne glavom, i krene za strancem.
    [20:25]S<Delirium> Nakon duljeg hoda, stranac skrene u jednu krčmu i posjedne pokislog Gladmorea za stol. Kupi mu vrč piva i svinjska rebra pečena sa zlatnožutim krumpirima i malo kruha. Pivo je bilo ukusno i cjelovito, meso meko, toplo i ukusno a kruh svjež i dobar.
    [20:25]S<Delirium> "Gospodine Gladmore, ako ste pojeli, možemo pričati o poslu?"
    [20:28]S<SDChevap> Kažu da dobar obrok okrijepi i najslabiji duh, a Gladmore je uistinu volio uživati u hrani, iako nikad nije bio proždrljiv. Srknuvši posljednji gutljaj piva, odloži vrč na stol i malo odobrovoljen digne pogled na stranca. "Možemo".
    [20:30]S<Delirium> "Gospodine Gladmore, ja predstavljam određene interesne skupine u ovome gradu. Naš interes? Trgovina. Samo trgovina. Naravno, neki kratkovidni ljudi, poput trenutnog Viskonta, ne vide da je trgovina dobra za ovaj grad. I zabranjuju neke naše sektore djelatnosti prodajući licence za trgovanje i namećući visoke poreze na našu robu... Vrlo visoke poreze... Čovjek koji je jučer ubijen je bio žrtva ovog okrutnog sistema i umro je zato što je pokušao donijeti pravdu i
    [20:31]S<Delirium> blagostanje u ovaj grad. A ubili su ga nitko drugi no Viskont i njegovi lakaji. Mislite da ste slučajno lažno optuženi? Da je onaj paket koji ste uzeli, slučajno bio lažan?"
    [20:34]S<SDChevap> "Sve ja to shvaćam, i u mom malom rodnom mjestu postoje takve stvari. Ljudi nisu uvijek pošteni. To je nekako tužno. Ali ja sam od toga otišao, naišao na ovaj grad i što onda? Opet isto! Nemam nikakve veze s ičim, samo sam prespavao u štali i sve se dogodilo prebrzo."
    [20:36]S<Delirium> "Ali imate... Gospodine Gladmore, ako ova istraga ne da neke plodove, a bez naše intervencije i neće, što mislite, kada bude trebalo nekoga okriviti, čija će glava biti na panju?"
    [20:39]S<SDChevap> "Ma čija je to intervencija? Vaša? Vaša sigurno nije! Ovo nije ni puka slučajnost niti podvala. Ja se sad osjećam kao figura na ploči... nije čovjek jedini gospodar svega. Ako je ovo djelo nekog ili nečeg višeg, onda ja ne znam što ću. Ako moram umrijeti, tako će i biti, ali ja ću pokušati promijeniti svoj usud."
    [20:43]S<Delirium> "Gospodine Gladmore, molim vas... Saslušajte me. Nudim vam pomoć. Mogu vam pomoći, da dođete do nepobitnih dokaza koji bi vas oslobodili krivnje. NArednik i straža su odani Viskontu, ali sa takvim dokazima, ne bi mogli proturiječiti. Morali bi se pozvati na pravo nulifikacije i smjeniti Viskonta. Pogotov ako dokažemo da nije radio u korist grada."
    [20:45]S<SDChevap> "Ali kakvi dokazi? Tupite o nekim dokazima ali sve što su oni postigli je slijedeće: moj izlazak iz štale, moja dostava paketa. Imajte na umu da sam i trebao tražiti informacije za narednika!"
    [20:47]S<Delirium> "Koje nećete naći bez naše pomoći. Ovo je igra namještena tako da vi izgubite. Osim ako ne prihvatite našu pomoć. Nemojte odbaciti svoj život gospodine Gladmore." Čovjek se u tom trenu ustane i krene prema vratima zaustavljajući se samo da izusti "Ukoliko se predomislite, našimo se ovdje za sutra. Poslije sumraka."
    [20:51]S<SDChevap> "A što ću ja... hej!" Gladmore je vikao za njim ali je stranac već izašao iz krčme. Bez novca nije imao luksuz smještaja stoga izađe vani na kišu, potrči ispod neke drvene straćare i nekako se namjesti u hrpetinu vreća, zaštićen od kiše. Tu zaspe, mrzovoljan i prazne volje ne usuđujući se ni pomišljati na ono što će mu sutrašnji dan donijeti."
    [20:54]S<Delirium> Jutro je došlo. Blatno i sivo od ostataka sinoćnje kiše. Gladmore je dobro jeo noćas pa nije bio pretjerano gladan, ali nos mu je svejedno zagolicao miris iz obližnje pekare. Nekoliko ljudi se malo dalje okupilo na trgu. Činilo se da je u tijeku proglas o nečemu.
    [20:57]S<SDChevap> Gladmore ustane, i znatiželjno pogleda u gomilu na trgu. Nije se osjećao loše kao sinoć jer se uspio naspavati usprkos hladnoći i kiši, ali je svejednako oprezno osluškivao graju rulje.
    [21:00]S<Delirium> U sredini, na podiju malo iznad rulje, stajao je čovjek i glasno izvikivao: "Njegovo gospodstvo niječe da su nedavna ubojstva u gradu djelo takozvanih "Sjena", te također niječe i postojanje istih. Jedina vojan jedinica koja odgovara Viskontuj e Gradska straža. Nikakve dodatni pokreti nisu osnovani. Nadamo se da će ubojica biti brzo uhvaćen, a mir se vratiti u grad. Narednik tvrdi da već ima neke sumnjivce. A sada molim vas, pođite svojim kućama i ne boravite na
    [21:00]S<Delirium> ulicama poslije mraka dok se ubojica ne uhvati. Svima vam želimo dobar ostatak dana."
    [21:10]S<SDChevap> Gladmore je shvatio što mu je činiti. Ne baš odvažno, ali u tom trenutku najsigurnije, odlučio je ostati cijeli dan iza te krčme čekajući onog stranca do sumraka. "Ni prsta maknuti. Još mi samo fali to da završim opet u zatvoru, a tek onda nemam nikakvi izlaz."
    [21:12]S<Delirium> Gladmore je čekao i čekao. Nekoliko mačaka se okupilo oko njega i razdragano se mazilo od njegove noge ne bi li im nešto dao. Vrijeme je prolazilo, a sunce zašlo. Gladmore je vidio sjenu koja se približava, to je bio stranac, i bio je teško ranjen.
    [21:12]S<Delirium> "Argh... našli su me... jedva sam pobjegao... nađi...Lloyda..." I stranac izdahne. GLadmore je sada bio opasno blizu još jednom mrtvom lešu.
    [21:17]S<SDChevap> Odgurnuvši malog žućkastog mačića od sebe, pogleda na istog onog stranca koji mu je jučer kupio večeru i najednom se strese. Nije bio spreman na ovoliko zla; kao što će još mnogo puta pomisliti, on je bio samo dobrostivi putnik koji još nije pogledao u oči zla; a sad je pred njim ležao mrtav čovjek. Nešto se u njemu slomi i on se sklupča na pod, zatvorenih očiju i drščući. Odjednom je graja na trgu postajala sve glasni
    [21:21]S<SDChevap> a Gladmore je polako gubio svijest od bunila dok se mali mačak privijao uz njega.
    [21:24]S<Delirium> Gladmore se probudio ujutro. Tijelo pokraj njega je bilo ukočeno i izgubilo je dosta krvi, koja je sada bila na njegovoj odjeći. Sjećao se mutno imena "Lloyd". Nakon nekog vremena se osjećao dovoljno snažnim da ustane. Bili su skriveni od pogleda ulice i nitko još nije otkrio ubojstvo, ali Gladmoreova odjeća je bila potpunoo krvava.
    [21:29]S<SDChevap> Proklinjući svoju glupost, Gladmore ustane i očajnički udari dlanom u glavu te stane zapomagati. Tek sad nije imao izbora, netko će primjetiti krv, i leš... zadnja trunčica hrabrosti u njemu ga je nagnala da otrči do ulaza krčme i ostavi tok sudbine nekom drugom. "Lloyd! Gdje je Lloyd?!" povikne, bučno ulazeći u polupraznu krčmu praćen blijedim pogledima gostioničara i gostiju. Izustivši to, ostane čekati što će se dogodi
    [21:31]S<Delirium> Krčma je bila skoro prazna, možda na njegovu sreću, krčmar u njemu prepozna čunog molitelja milostinje od prije nekoliko noći, pretpostavi da je neki luđak, zaogrne ga dekom, i odvede do velikog vjedra kojeg napuni vrućom vodom, i naloži mu da se opere i ispere krv sa odjeće.
    [21:34]S<SDChevap> Jedva svjestan nevjerovatne sreće koja mu se osmijehnula, Gladmore se opere i zahvali se krčmaru. Ipak, ostajao je sjediti kraj vjedra ne usuđujući se privlačiti sumnju na sebe. Zapravo je samo kukavički sjedio nadajući se da će ga netko opet zaštititi.
    [21:37]S<Delirium> Krčmar tada uđe u sobu i reče mu. "Slušaj moj dobri čovječe, ne znam tko si, što si napravio, ni kako ćeš završiti. Ali meni se činiš kao dobar čovjek, i zato, uvijek imaš krevet u ovoj krčmi."
    ________________________________________
    [21:41]S<SDChevap> Prvi put nakon dugo vremena Gladmore se istinski obraduje i izvuče osmijeh. Ustao je i stisnuo ruku krčmaru kojemu je omdah rekao "Iskreno, dobri čovječe, ne znam kakva zla me prate. Ali znajte da ne želim biti teret vama ni ikome u gradu, stoga ću u zamjenu za smještaj sve poslove za vas obavljati ja; ili bar ono što mogu. Ne prihvaćam ne kao odgovor, vidim da ste jedan od rijetkih poštenih ljudi u ovom gradu."
    [21:44]S<Delirium> Gladmore je proveo nekoliko dana radeći u krčmi sve dok se nije počeo osjećati bolje. Jednog podneva on izađe na ulicu i vidi osobu koja nosi paket poput onoga kojega je on nosio prije nekoliko dana. Paketi su bili identični. No, ovoga nitko nije pratio.
    [21:47]S<SDChevap> "Hej, gospodine! Da, vi! Možete li pomoći na brzinu, molim vas, hitno je!" hinio je Gladmore. Pretvarao se da mu je teško prenijeti maleni ormarić s trijema ali je zapravo htio izvući reakciju od te osobe. Jer, ako bude sumnjičav, onda bi možda i mogao krenuti za njim i napokon otkriti što se to događa u ovom gradu.
    [21:48]S<Delirium> Čovjek se osvrne oko sebe i odgovori: "Tko ja? Ne mogu, gospodine, žuri mi se. Imam posla. Doviđenja" I ubrzanim korakom ode.
    [21:49]S<SDChevap> "Pa, to je to, čini se." Gladmore ostavi ormarić na sigurno i krene za strancem, suptilno koliko je mogao.
    [21:53]S<Delirium> Stranac je zašao u jednu od mračnih ulica, i nekoliko puta radio krugove oko nekih zgrada, kao da zameće tragove. Naposlijetku je došao do jednih vrata i pokucao na njih. Vrata su se malo odškrinula i glas iznutra ga je nešto upitao. Odgovor je glasio "Oliver Oliver". I stranac uđe unutra.
    [21:56]S<SDChevap> Zbunjeni Gladmore ostane stajati tamo, osjećajući se glupo. Što bi sad trebao učiniti? Lako je bilo pratiti, ali sad nije imao nikakve ideje. Odlučio je čekati dok ovaj ne izađe, pa kasnije možda izvući nešto iz njega. Sjedne na klupu nasuprot uličice i čeka.
    [21:59]S<Delirium> Gladmore je čekao i čekao. Noć je pala, no nitko nije izlazio... Već se polako smračivalo. Možda nije bilo pametno i dalje sjediti i čekati...
    [22:02]S<SDChevap> "Ako sad ustanem i odem, baš tad će netko izaći, kao u svim onim pričama koje mi je majka čitala. Nisam junak u knjizi, bar se nadam da nisam, ali počekat ću još malo. Tek tako" pomisli Gladmore, znatno bolje volje otkad se sprijateljio s krčmarom.
    [22:03]S<Delirium> Gladmore, od silnog čekanja osjeti da mu se oči sklapaju te polako, skoro otpluta u san. No prene ga zvu škripe vrata, i on vidi stranca kako izlazi, bez paketa, i odlazi. U tom trenu primjeti da je strancu nešto ispalo...
    [22:04]S<SDChevap> Ne pomičući se, pričeka da se stranac udalji. Kad je već nestao, ustane i na brzinu pokupi predmet. Pogleda ga znatiželjno.
    [22:05]S<Delirium> U rukama mu je bila mala zgužvana ceduljica. Na njoj, je poslije otvaranja pisalo: "Obavi ovo, i bogati smo. Vrati se u Sjenoviti Kut po naknadu kad obaviš. - Lloyd"
    [22:08]S<SDChevap> Gladmore odmah požuri u Sjenoviti kut. Ako je riskirao toliko večeras, pa može i još malo, pomisli.
    [22:10]S<Delirium> Sjenoviti kut je bio i ostao okupljalište šljama otkad je Gladmore zadnji put bio ovdje. Krčmar ga je iznenađeno pogledao i upitao: Kako vam mogu pomoći?
    [22:13]S<SDChevap> "Ma evo, došao sam popiti nešto... iskreno, ovo mjesto vam nije bogzna kakvo ali što se može, jelda? Jedno pivo, molim" Gladmore malko odglumi ležernog putnika ali je zapravo pogledom strijeljao čitavu prostoriju tražeći onog stranca. "Izvolite" krčmar mu doda pivo i nastavi svojim poslom.
    [22:14]S<Delirium> U krčmi nije bilo traga strancu. Iako je klijentela dosta ličila na sumnjive tipove koji se bave svakom vrstom posla... U tom trenu on primjeti kako jedan od ljudi ulazi, na što se čini skrivena vrata u stražnje prostorije...
    ________________________________________
    [22:17]S<SDChevap> Oprezno, ali brzo, Gladmore šmugne sa svoje stolice pokraj šanka i neprimjetno se zavuče u stražnje prostorije. Hrabrost ili ludost, ali u tom trenutku nije mislio na ništa drugo osim stranca; otvori jedina vrata što su stajala tu u neurednom hodniku i polako proviri.
    [22:19]S<Delirium> Stražnje prostorije su bile nastavak same krčme. Stolovi, stolice, i ljudi. S time da nitko nije nikoga pogledavao. Jel tko ovdje ne pripada, vjerojatno ne bi bio unutra. Gladmore spazi stranca kako sjedi s nekime koga je drvena greda koja je držala strop zaklanjala.
    [22:20]S<SDChevap> Sjedne na stolac koji mu je dao razmak od stranca za samo jedan stol. Tihi žamor je vladao prostorijom ali se nadao da će barem nešto čuti.
    [22:23]S<Delirium> "Jesi li obavio?"
    [22:23]S<Delirium> "Jesam."
    [22:23]S<Delirium> "Odlično, oružje će sutra otploviti kanalom iz grada, a onaj jadnik će izvući deblji kraj."
    [22:24]S<Delirium> "Jeste li sigurni? Da će te uspjeti to njemu prišiti?"
    [22:24]S<Delirium> "Naravno dečko. Naravno."
    [22:24]S<Delirium> Gladmoreu se učini drugi glas poznat, no ne uspije prepoznati o kome se radi.
    [22:26]S<SDChevap> Naslutivši kraj ovog razgovora, brzo se udalji od tog stola i okrene im se leđima u neki drugi kutak prostorije. Kako nitko nije sumnjao na išta, jasno je razabrao leđa one dvojice kako su se udaljavala, a onda napustila prostoriju. Sad je znao da mora ići do kraja, preduboko je zaglibio. Krene neposredno nakon njihovog odlaska, bez riječi ili reakcija ostalih.
    [22:28]S<Delirium> Pratio je dvojicu, sve dok jednog raskršća na glavnoj ulici. Stranac i nepoznati čovjek s poznatim glasom su se razišli... Samo... kojeg je trebalo pratiti...
    [22:29]S<SDChevap> Krene za čovjekom poznatog glasa. Ako je on trebao otpremiti to neko oružje, onda je bolje da se Gladmore pobrine da do toga nikad ne dođe.
    [22:31]S<Delirium> Pratio je čovjeka poznatog glasa nekoliko minuta. I učini mu se da je u ovom djelu grada već bio. A tada čovjek poznatog glasa zamakne za ugao. Gladmore potrči za njim i sve što uspije vidjeti jesu vrata stražarnice kako se zatvaraju.
    [22:35]S<SDChevap> "Smeće jedno..." Gladmore odmah krene do vrata oružarnice. Iskovao je plan, krenuo je na sve ili ništa; doći će do narednika i javiti da je pronašao one informacije koje su mu trebale; a on će morati reagirati drukčije pred svim onim stražarima. Budalasto, ali hrabro, Gladmore pokuca na vrata tri puta.
    [22:37]S<Delirium> Gladmore uđe u stražarnicu. Nekoliko stražara je kartalo za stolom u kutu. Narednik je za svojim stolom pisao nešto.
    [22:39]S<SDChevap> "Dobra večer!" glasno će Gladmore, svi ga pogledaju, pa se vrate svojim aktivnostima, jedino je narednik ostao vidno uplašen i zbunjen. "Što hoćete? To ste vi? Što radite ovdje?" upita ga. "Paaa... rekli ste da tražim informacije o onome. Evo me sad, imam nešto."
    [22:40]S<Delirium> Imate? Stvarno? Pa recite onda, da čujemo. Što ste to pronašli?
    [22:42]S<SDChevap> "Maloprije mi je nekakav stranac povjerio neke stvari... o nekom oružju kojeg će otpremiti kanalom sutra. Rekao je da je sve dosad namjeravao to učiniti ali da se na kraju ipak predomislio. Kaže da se boji. Molio je za oprost i rekao da ovo povjerim nekom, a kome ću to reći nego vama, zar ne?"
    [22:43]S<Delirium> "Molim? Da? Stvarno? Pa... ne mogu reagirati na osnovu iskaza nekoga tko je ili nije upleten... Imate li neke, fizičke dokaze?"
    [22:44]S<SDChevap> "Pa... taj čovjek je imao neku ceduljicu koja mu je ispala... ne vidi se baš mnogo iz toga ali očigledno je da je povezano s ovim. Taj Sjenoviti kutak bi valjda prvo pretražili, zar ne?"
    [22:46]S<Delirium> U stražarnici se zaori smijeh. "HAHA Vi ste stvarno smiješni. Kada bi pretraživali sjenoviti kutak svaki puta kada bi imali neku sumnju, ništa ne bi ostalo od nas. Tamo ne vole stražu. Već nas je ovako malo, ne mogu riskirati ljude upadom u Sjenoviti kutak."
    [22:47]S<SDChevap> "A ne znam, vi to valjda znate bolje od mene. Znači da će te se pobrinuti da to oružje ne napusti grad, štogod to već bilo?" glasno priupita tako da su ga svi čuli.
    [22:49]S<Delirium> "I da hoću, kako da to napravim, ovaj grad ima više kanala i podzemnih tunela kanalizacije nego što ja imam ljudi... Morat će te naći malo bolje dokaze..."
    [22:50]S<SDChevap> "Pa zaboga, ako imate dojavu valjda će te paziti na sve da to spriječite, zar ne?" glasno će Gladmore, a ostatak straže je potvrdno žamorio u pozadini.
    [22:51]S<Delirium> Narednik, rezignirano potvrdi kako bi utišao glasove u pozadini :"Da, učinit ćemo sve što možemo". No u očima mu se vidjelo "Ne, neću ništa napraviti!"
    [22:54]S<SDChevap> Gladmore se sa smiješkom oprosti od svih. Pomalo začuđen svojim večerašnjim uspjehom, pohita do krčme gdje ga je čekala soba. Sutra ujutro će se nešto bitno dogoditi, bez obzira da li je uspio ili ne. Nakon par minuta već je bio u krevetu i usnuo miran san.
    [22:55]S<Delirium> Gladmore zaspe, i po prvi puta otkad je došao u grad sanja ugodne snove, kako je opet na putu, kako uživa u cesti i povjetarcu pred njim... Prekinu ga zrake sunca koje su ulazile kroz prozor... Novi dan je počinjao...
    [22:55]S<Delirium> Vrijeme je za akciju, pomisli on.
    [22:59]S<SDChevap> Krčmar je već bio budan. Gladmore ga potapše po ramenu i pozdravi ga do ručka. Istupi na ulicu u potrazi za nečim, i pogled mu zastane na grupice stražara koji su revno pokrivali sve kanale svojom prisutnošću. Nasmijavši se od uha do uha, Gladmore prošeta gradom zapitkujući tobože prolaznike što se događa. "Stražari su sinoć dobili dojavu o nekom krijumčarenju, što ja znam... kažu da je narednik isprva odbijao, ali da j
    [23:02]S<Delirium> Nakon nekoliko ljudi koje je ispitao, jedan od njih mu kaže "Da, dobili su prijavu, isprva je Narednik bio sumnjičav... A onda su našli narednika mrtvog u ostavi za metle. Pa su pozvali i rezreve da pokriju sve kanale u gradu."
    [23:04]S<SDChevap> Gladmore se sad zbilja začudio. Prvi put u životu se osjećao kao netko bitan, on je zapravo utjecao na nešto važno. Slično kao i pijun na šahovskoj ploči, sam kao takav nije bogzna što ali u svojoj prilici je upravo lišio neprijatelja jedne važne figure. Ode natrag do krčme prilično iznenađen sobom.
    [23:05]S<Delirium> Kada je ušao u sobu, iznenadi se, vidjevši bodež s papirom na oštrici zaboden uz uzglavlje kreveta. Na papiru je pisalo: "Pažljivo sa informacijama. To je najopasnija roba."
    [23:11]S<SDChevap> Predvečer se cijela stvar smirila. Od spomenutog oružja ni traga ni glasa što je značilo da je sve pošlo u redu. Gladmore je sada već završavao svoju večeru i promišljao. Vrijeme je da napusti ovaj grad, sad nema nikakvih spona što ga vežu za sve ovo... sutra će ponovno u divljinu, vidjeti zelenilo, i planine. Sutra, a večeras ću zaboraviti na sve ovo.
    [23:17]S<Delirium> Probudilo ga je nekakvo kvrcanje u noći. I kada je otvorio oči vidio je cijev koja zuri u njega svojim metalnim pogledom. "Poći ćete s nama gospodine Gladmore..."
    [23:20]S<SDChevap> "Nikako... da mi nešto uspije do kraja. Mhmm..." prostenje Gladmore i ustane sneno, poput djeteta kojeg su rano probudili.
    [23:27]S<Delirium> Nakon što su mu stavili povez na oči, i odveli ga ulicama do neke tajne lokacije, posjeli su ga u stolicu, Ubrzo je pred njime stojao visoki, čovjek u crnom: "Nisi mogao prihvatiti ponudu? Nisi mogao pomoći i izbaviti oružje van grada? Svijet bi bio lijepše mjesto da jesi... Znaš li tko sam ja?"
    [23:30]S<SDChevap> "Kako bih izbavio oružje kad me netko udre svom snagom po glavi pa me onesvijesti? Kako vjerovati nekom takvom? I ne, ne znam tko ste... umoran sam od ovoga. Samo recite što imate."
    [23:32]S<Delirium> "Ja sam trgovac. Trgovac informacijama. Ja premještam informacije s jedne strane na drugu. Odnosno iz ovog grada, ka njegovim konkurentima. I obrnuto. Porez na moju robu je smrt. A vi nam niste htjeli pomoći da naš posao procvijeta. Sada vas se moramo riješiti."
    [23:32]S<Delirium> Oštrica se lagano približavala Gladmoreovom grlu...
    [23:33]S<Delirium> Vrijeme se odužilo. A u daljini, čuo se zvuk kocaka koje se kotrljaju preko stola.

    [23:34]S<Delirium> U tom trenu se iz hodnika iza vrata čuju prigušeni vriskovi i jaukanje.
    Osoba ispred Gladmorea spusti oštricu i krene prema vratima. Samo da bi bila dočekana sa letećim komadima drveta koji su ostali od vrata kada su probijena.
    [23:35]S<Delirium> U prostoriju su kroz novo otvorena vrata ušli nekoliko ljudi u crnim kožnim oklopima, sa samostrelima u rukama i kremenjačama na leđima, te iza njih, sam Viskont.
    [23:35]S<Delirium> On krene prema Gladmoreu i upita ga: "Jeste li dobro?"
    [23:36]S<SDChevap> "Zanimljivo pitanje. Je li išta oko nas dobro? Jeste li vi dobri? Što znači više biti dobar? Ali da, valjda sam u redu."
    [23:38]S<Delirium> "Jasno mi je da ste uzrujani. Ali nikada niste bili u životnoj opasnosti. Moje "Sjene" su vas sljedili otkad ste otišli iz mog ureda. Kao vaši anđeli čuvari. I hvala na pomoći. Nikada ne bismo iskopali ove špijune da nije bilo vas... Jednostavno, vi ste pravi čovjek na krivom mjestu u krivo vrijeme."
    [23:38]S<Delirium> "Mogu li vam ponuditi posao unutra palače? Najmanje što mogu učinti da vam se iskupim."
    [23:41]S<SDChevap> Gladmore ustane. Pogleda Viskonta i reče "Vi znate sve što mi se dogodilo, znači. Nevjerovatno kako me je ovo mjesto promjenilo, osakatilo. Sve do sada nisam nikad osjetio ovoliko zlo, samoću, kaos. A sve zbog neke igre... tako reći, mačke i miša? Ja sam jednostavan, priznajem, ali sad tek vidim da je svijet velika igra... kako hoćete, vama ide slijedeći potez. Očigledno je da sam samo pijun u tuđim rukama, oduvijek."
    [23:42]S<Delirium> "Ništa vas ne drži... možete i otići..."
    [23:45]S<SDChevap> "I mogu. I hoću. Ali sad sam shvatio, one noći u štali, kad sam tek došao... spoznao sam ovo što je oko vas, i nas. Vi ste zaraženi. Nemate svoju volju. Svatko upravlja svakim, a nemate pojma da su mnogo veće sile u pitanju, i da je sve ovo igra. Pričam li nebuloze? Pa da, možda, ali ono što ponekad sanjam shvaćam onako kako jest. Laka vam noć."
    [23:45]S<Delirium> Gladmore se okrene i ode.
    [23:46]S<Delirium> Negdje daleko, daleko kocke su preletile stol. Šest i šest.



    Pratchettovski elementi. Ubačeni zbog ljubavi prema piscu. Deus ex machina na kraju. Jbg. Umoran bio.

    Chupa je počeo svoju horor Ctulhu Mythos Avanturu. Koju sam adaptirao iz jednog Call of Ctulhu scenarija. No nažalost došao je kasno i morao otići prije nego smo uspjeli isprobati combat. Ovo je transkript njegovih skrominh početaka.


    [21:36]S<Delirium> 1920. godina je. Amerika poslije provg svjetskog rata ulazi u zlatno doba svoje kulture i napretka. Ili barem tako optimistične vlasti kažu. Mjesto radnje u našoj priči je Baltimore, u kojem nalazimo mladog detektiva po imenu...
    [21:40]S<Garrett_> Garret, ciničan majstorski lopov koji provaljuje u teško čuvane zgrade, vile i dvorce te krade iole vrijednije predmete. Direktan je potomak Erika Skallagrimssona (vikinškog ratnika) po očevoj strani, no planira se odseliti u Baltimore (tu dolazi brodom).
    [21:41]S<Garrett_> INV: blackjack, lockpicks, derringer
    [21:43]S<Delirium> Nekoliko dana nakon što je "Pride of Wales" pristala u Americi, Garret je svoje sposobnosti ponudio u lokalnom tisku, nadajući se nekakvoj zaradi na legalan način. Nakon nekog vremena, prišao mu je debeli, niski talijan, crnih brčića i malih očiju i upitao ga "Gospodine Garret? U vašem oglasu stoji da rješavate slučajeve... Čak i one malo neobične?"
    [21:45]S<Garrett_> U pravu ste, gospodine. Da vam se predstavim: Moje je ime Garrett Hauksson. Kako vam mogu biti na usluzi?
    [21:46]S<Delirium> Pa vidite, ja sam Giancarlo Mezzana, došao sam u ovu zemlju nedavno. Bavim se najmom nekretnina, i nedavno sam imao... problemčić sa jednom od mojih nekretnina... oko kojega se nadam, mi vi možete pomoći."
    [21:48]S<Garrett_> Oh, dakako, gospodine. Vidite, moja... fleksibilnost moralnih načela mi je dopustila da obavljam mnoge poslove od kojih bi se drugi u mojoj liniji posla suzdržavali. O čemu je riječ?
    [21:51]S<Delirium> Vidite, kupio sam jednu kuću nedavno, viktorijanski stil, najbolja drvena građa, a cijena... niska. Nisam mogao propustiti to. No, vidite bivši me vlasnik upozorio na to da je kuća... pa... ukleta. Naravno ja nisam ništa vidio niti iskusio u kući, ali nedavno jedna obitelj koja je živjela unutra... Otac i majka su poludjeli, nisu prestajali govoriti o užasnim duhovima sa gorućim očima... Djeca su imala ružne snove ali su sada dobro, trenutno su kod rodbine.
    [21:51]S<Delirium> Roditelji su im, jadnima skroz poludjeli i nalaze se u mentalnoj bolnici van grada.
    [21:54]S<Garrett_> Nadasve zanimljivo, gospodine Mezzana. Što biste željeli učinjeno u vezi ovog uistinu čudnog slučaja?
    [21:55]S<Delirium> Želim da vi... istražite ima li kakva prijetnja u kući. I ako postoji da ju uklonite. Platit ću vam mnogo.
    [21:57]S<Garrett_> [Nasmiješim se.]Drago mi je da ste shvatili da moje usluge ne dolaze jeftino. Tražio bih punu svotu od 250 dolara, s 50 dolara odmah, kako bih se mogao pripremiti. Nadam se da me razumijete.
    [22:02]S<Delirium> "Naravno, naravno. Evo izvolite vaš predujam. Ovo je adresa kuće. Kažu da je prvi vlasnik prokelo sve, a ovo su imena roditelja i djece koja su prebivala tamo"
    [22:03]S<Garrett_> Odlično, hvala na ukazanom povjerenju. Ne trebate me tražiti, ja ću kontaktirati vas. Doviđenja. [Smile]
    [22:05]S<Garrett_> Provedem ostatak dana tražeći jeftinog landlorda, platim mu najamninu za prvi mjesec i srušim se u krevet. Spavam.
    [22:05]S<Garrett_> Dan 1: ustajem, obavim higijenu i doručak, odlazim na prvu adresu...
    [22:06]S<Delirium> Adresa je to Sanatorija izvan grada... U kojem prebivaju bivši stanari kuće Gospodin i Gospođa Vitorello...
    [22:08]S<Delirium> Sestra na ulazu pita "Koga želite posjetiti?"
    [22:08]S<Garrett_> Uhvatim prijevoz do sanatorija, ulazim, hodam do šaltera. "Dobar dan, moje ime je Garrett i došao sam u posjet određenom gospodinu Vitorello. Smijem li ga posjetiti?"
    [22:09]S<Delirium> "Gospodin Vitorello... Vidite... On nije baš... u stanju za posjete... Govori besmislice naime. Ali možete posjetiti njegovu ženu, ona je mnogo mirnija i lucidnija."
    [22:10]S<Garrett_> "Oh, razumijem vas. Možete li mi, molim vas, reći broj sobe?"
    [22:11]S<Delirium> "320. Ali ona je trenutno u dvorištu, na svojoj dnevnoj šetnji..."
    [22:12]S<Garrett_> "Odlično, odlično. Hvala na informaciji." Izlazim van, planirajući kako ću se ušuljati u sobu nakon razgovora sa babom.
    [22:13]S<Delirium> Žena je u svojim pedesetim godinama, sijede kose i odustnih očiju. Pri dolasku brzo pogleda Garreta i upita: Jeste li vidjeli moju djecu?
    [22:14]S<Garrett_> "Ne, nisam, žao mi je. Jeste li vi možda, kojim slučaje, gospođa Vitorello?"
    [22:15]S<Delirium> "Tko? Ja? Da. Jesam. Jako mi nedostaju. Moja djeca. Znate."
    [22:17]S<Garrett_> Sagnem se da bih bio u ravnini s njenim očima i uozbiljim lice. "Znam da vam nedostaju. Moj je zadatak da ih vratim, no morat ćete surađivati sa mnom i reći mi što znate ako želite da uspješno nađem vašu djecu." Nadam se da nije shvatila da blefiram.
    [22:17]S<Delirium> "Da. Da. Da mi ih vratite. Kako vam mogu pomoći? Molim vas?"
    [22:18]S<Garrett_> "Morat ćete mi reći određene stvari o viktorijanskoj vili u kojoj ste živjeli."
    [22:19]S<Delirium> "To mjesto. Strašno mjesto. Ne želim se vratiti. Nikada. Čovjek sa gorućim očima. Viđala bih ga kada bi se prenula iz sna. Kako me gleda."
    [22:21]S<Garrett_> "Zanimljivo, no ima li vila ikakav sustav zaštite? Jesu li brave staromodne? Ima li balkon?" Znam da je babetina luda, no možda mi kaže nešto korisno.
    [22:22]S<Delirium> "Brave? Ne, ne, ne. Brave vas ne mogu spasiti. Kada sama kuća prokrvari. Kada se on pojavi. Ne. Moj jadni muž, on je najgore prošao, njega je najviše mrzilo..."
    [22:24]S<Garrett_> Vidim da neću imati sreće. Odustanem od normalnog ispitivanja i pitam je za vatrenog čovjeka u nadi da će dobiti napadaj. "A taj čovjek sa vatrenim očima, je li vas ikad napao? Što vam je učinio? Je li ono on iza vas?"
    [22:26]S<Delirium> "On dolazi noću, kada kuća prokrvari. Grebanje. Svuda grebanje. On dolazi noću. I gleda vas. Promatra. Ne. Brave vas ne mogu spasiti."
    [22:27]S<Garrett_> Mda, zanimljivo. Bolje da pretražim njenu sobu u nadi da nađem nešto iole vrijedno, bilo to vezano za slučaj ili jednostavno vrijedno da prodam. Ulazim u sanitarij. "Oprostite, gospođa me zamolila da dohvatim sliku njene djece iz njene sobe, pričali smo o njima. Imam li vaše dopuštenje?"
    [22:30]S<Delirium> Sestra pogleda Garreta malo čudno, no onda kaže "Da... naravno..." Nakon nekoliko katova stepenica, Garrett ulazi u sobu. Jednostavna je. Jedna krevet, stolica, stolić. Na stoliću je slika obitelji. Na zidu raspelo i slika Djevice.
    [22:31]S<Garrett_> Pogledam ispod jastuka i madraca. Možda baba nešto skriva.
    [22:31]S<Delirium> Ispod jastuka se nalazi mali medaljon. Bezvrijedan, Unutra je slika nekog dječaka s jedne strane, a slika djevojčice s druge. Vjerojatno njena djeca.
    [22:33]S<Garrett_> DAY 2
    [22:34]S<Garrett_> next victim, adresa broj 2
    [22:35]S<Delirium> Druga adresa pripadala je sestri gospođe Vitorelli. Ona je čuvala djecu nje i Gospodina Vitorellia.
    [22:35]S<Garrett_> Odlazim na tu adresu i kucam na vrata.
    [22:36]S<Delirium> Vrata otvara cura od kojih 15 godina. Crvene kose i lijepog izgleda. Zahihoće nekoliko puta na Garrettovu pojavu i upita "Dobar dan, mogu li vam pomoći?"
    [22:38]S<Garrett_> Izgleda kao da ima 15 godina. Dobro, i nije neka prevelika razlika... Samo sam 5 godina stariji. I daleko iskusniji u svemu. "Trebao bih sestru gospođe Vitorelli, živi li ona tu?"
    [22:39]S<Delirium> Da. Tetka. Odmah ću je pozvati. Uđite. Kuća je bila malena. Za stolom je sjedio dječak od kojih 12 godina. Vjerojatno brat djevojke koja je otvorila vrata. Na prvi pogled liče slikama u medaljonu.
    [22:42]S<Garrett_> Pozdravim dječaka i iskoristim odsutnost djevojke da se brzo ogledam za vrijednim stvarima kojima je dječak okrenut leđima.
    [22:44]S<Delirium> Kuća je stara i nema puno vrijednosti u njoj. Svijećnjaci su mjedeni, posuđe od običnog porculana a cvijeće u teškim bakrenim vazama suho.
    [22:45]S<Delirium> Starija gospođa silazi i upita, tko ste vi? I odakle znate moju sestru?
    [22:47]S<Garrett_> Dobar dan, ja sam Garrett i istražujem slučaj u vezi vile u kojoj je Vaša sestra živjela.
    [22:48]S<Delirium> To je zlo mjesto. Preporučam vam da nikada ne idete tamo. Samo zlo vas tamo može snaći. Ova djeca su jedva izašla od tamo normalna.
    [22:49]S<Garrett_> "Djeca se doimaju sasvim normalno, pogotovo djevojka." Namignem joj. "Ako Vam nije problem, sada ću vam postaviti nekoliko pitanja u vezi vile."
    [22:50]S<Delirium> Djevojka i dječak se pogledaju: "Da, naravno, kako god vam možemo pomoći..."
    [22:51]S<Garrett_> "Za početak," izvatim notes i jednu od onih pomodnih olovki, "zbog čega ste se točno iselili?"
    [22:53]S<Delirium> "Strašni snove gospodine. Svake noći. Čovjek sa plamenim oćima nam je svake noći dolazio u snove." Ona se malo lecne ali nastavi, "Moj brat je ostao nijem nakon tih snova... A naši roditelji... Hoće li se vratiti tetko? Kada ih izliječe od strašnih snova?"
    [22:53]S<Delirium> "Da dijete. Vratit će se." odgovori tetka
    [22:56]S<Garrett_> Mračno ju pogledam, no ne usudim se ništa reći. Okrutno je oduzeti djeci ovu zadnju nadu. "Možete li mi reći nešto o predmetima u kući? Jeste li ostavili išta vrijedno? Kuća je sada predmet želje svim lopovima, znate. Nadam se da imate dobre zaštite, brave i to."
    [22:57]S<Delirium> "Ne. U kući nema ništa. Ono što je bilo u kući..." Ona zadršće,,, "Nitko nije mogao maknuti. Samo su te stvari ostale tamo."
    [22:58]S<Garrett_> Jeste li ostavili kuću zaključanu kad ste je napustili?
    [22:58]S<Delirium> "Ta kuća gospodine... je uvijek zaključana."
    [22:59]S<Garrett_> Balkonska vrata?
    [23:00]S<Delirium> "Svi prozori su bili zatvoreni čavlima kada smo došli. Vrata imaju zasune... Oni... Oni se sami zatvaraju. Sami kliznu na mjesto nakon nekog vremena. Majka je jednom rekla da ih čovjek s plamenim očima pomiće tijekom noći. Ali ja ga nisam nikada vidjela."
    [23:02]S<Garrett_> "Zanimljivo. Gledajte, trebao bih otići u tu kuću i... Pa, moj poslodavac je rekao da &#39;razriješim misterij&#39;, tako da ću improvizirati. Ne znam gdje se nalazi, tako da bih zamolio vas" Tu se okrenem prema djevojci"da me odvedete do tamo, molim lijepo." Držim fige da uspije...
    [23:04]S<Delirium> "Ne gospodine. Ne želim se tamo vratiti. Nikada. Zapisat ću vam adresu. Ali ne tjerajte me da se vraćam tamo..." Suze joj se ponu nakupljati u očima
    [23:06]S<Garrett_> A jebiga, vrijedilo je pokušati. Ne znam što da joj kažem, tako da brzo skrenem pogled sa nje. "Pa, najljepša vam hvala na informacijama i nadam se da vas nisam previše uzrujao svojim pitanjima. Ugodan dan." Uzmem adresu i izađem van, navlačeći kapuljaču. Odlazim u svoje prebivalište čekajući večer da izađem...
    [23:06]S<Garrett_> Izlazim. Stojim pred vilom, pada kiša. Imam kapuljaču na glavi i moje oko ne vidi ništa čudno.
    [23:08]S<Delirium> Vila izgleda kao i svaka iz viktorijanskog doba. Preko puta, postariji čovjek sjedi i gleda u Garetta koji promatra vilu. Visoke zgrade bacaju sjene pred vilu, koja kao da lagano iskrivljuje prostor kako bi ostala što više van svijetla uličnih svijetlijki.
    [23:10]S<Garrett_> Primjećujem da su glavna vrata zabarikadirana, no balkonska vrata nisu. Ne znam kako da se popnem na balkon bez da me vidi onaj stariji gospodin. Prilazim mu. "Večer, gospodine. Zašto sjedite ovdje ovako kasno?"
    [23:14]S<Delirium> "Gledam. Vas. I onu kuću. Gledam ju već pedeset godina zapravo. I ne sviđa mi se..."
    [23:16]S<Garrett_> Ovo me iznenadilo. "Pedeset godina gledate kuću da biste sad rekli da vam se ne sviđa?!" Ovaj je još jedan luđak, oca mi.
    [23:18]S<Delirium> "Stvari se događaju u ovoj kući gospodine. Strašne stvari. Ja jedva spavam, a dijeli nas cesta. Biste li željeli čuti priču o originalnom vlasniku?"
    [23:20]S<Garrett_> Kiša lije, oprema će mi se smočiti, no ne mogu odoljeti. Oduvijek sam volio priče. Sjednem pored njega i pogledam ga sa oba oka, nadajući se da će ga iznenadno otkriće mog drugog oka uznemiriti. "Pričajte."
    [23:23]S<Delirium> "Starac počne priču. Prije pedeset godina, dok sam bio još dječak, u toj kući živio je starac po imenu William Corben, esq. Nikada nije volio djecu, niti smo mi voljeli njega. Bio je član jedne od onih... "Novih crkava". No to je bio samo paravan za sektu. Poslije njegove smrti, nekoliko ljudi iz sekte iznosilo je stvari iz kuće. Ali ono što su unijeli me više zabrinulo. Njegovo tijelo. Koje nikada nije izašlo. Kult je poslije ubijen u policijskoj raciji i slučajnom
    [23:23]S<Delirium> Kult je poslije ubijen u policijskoj raciji i slučajnom požaru koji je nastupio. I nitko se više nije vratio. A njegovo tijelo je još uvijek tamo."
    [23:24]S<Garrett_> "Kako svi dosadašnji vlasnici nisu uspjeli naći tijelo?"
    [23:25]S<Delirium> Nije ga bilo. Nigdje, Policija je kopala po vrtu i svugdje, ali nikad ništa nisu našli... Svi dosadašnji vlasnici su počinili samoubojstvo, poludili ili umrli od bolesti ubrzo nakon usljenja..."
    [23:27]S<Garrett_> "Zanimljivo. Mene je sadašnji vlasnik unajmio da istražim slučaj, nadam se da nećete zamjeriti ako provalim." S tim riječima se udaljim te uspnem uz drvo na balkon.
    [23:29]S<Delirium> Po planu kuće koji je vlasnik dao, Garrett se nalazio na katu, u dječjoj sobi. Modeli aviona, slike kauboja i brodova su visjele na zidovima. Zajedno sa velikim metalnim raspelom. Dva žičana kreveta bez madraca i jastuka su bili sa svake strane.

    Sensei replied, what is your woman?
    Is she just a container for the child...
    This great, pink matter
    Cotton candy Majin Buu....

  9. #9
    Senior Member My way or the highway TeraBajt's Avatar
    Datum registracije
    May 2007
    Lokacija
    dale
    Postova
    8.022

    Re: Vaši (ne)forumski RP-ovi

    zasto meni ovo sve zvuci neizmjerno gay ))))))))))))))))))))))

    onako jel rpate da si pusite medjusobno kurceve )))))))))))))))))))))))))))))))
    wtf je ovo )))))))))))))))))))))
    "KAD VIDIM DA ONAJ KOME JE EMPEROR KLASA DA MI NAPISE DA JE OVO GOVNO...
    MENI JE DRAGO KO MAJMUNU KAD JEDE BANANU..."
    ~Vozd Jovan Pogani

  10. #10
    Moderator Giant leap for forum
    Datum registracije
    Jan 2006
    Lokacija
    U kanti za smeche
    Postova
    3.552

    Re: Vaši (ne)forumski RP-ovi

    Šta misliš zašto se skrivaju po štalama?

  11. #11
    Senior Member Giant leap for forum SharpDressedChevap's Avatar
    Datum registracije
    Feb 2010
    Postova
    3.820

    Re: Vaši (ne)forumski RP-ovi

    Nije u štalama stvar, primjeti mnogo različitih krčmara... eh eh.
    Svi smo mi Mirko.

  12. #12
    Senior Member Giant leap for forum
    Datum registracije
    May 2009
    Postova
    3.950

    Re: Vaši (ne)forumski RP-ovi

    Komplicirano je. Krčmar je zapravo šifra za oralni seks.
    Štala za pakšu.
    Sensei replied, what is your woman?
    Is she just a container for the child...
    This great, pink matter
    Cotton candy Majin Buu....

Slične teme

  1. Odgovora: 300
    Posljednji post: 10-05-2014, 19:44
  2. Službeni forumski doček Nove Godine
    By Sonic_Moronic in forum Genetski modificirani krpelji
    Odgovora: 69
    Posljednji post: 01-01-2010, 23:14
  3. Vaši Zubi
    By Svinjoguz in forum Alt-F4
    Odgovora: 77
    Posljednji post: 20-06-2007, 20:24

Pravila postanja

  • Ne možeš stvarati nove teme
  • Ne možeš odgovarati na postove
  • Ne možeš slati privitke
  • Ne možeš mijenjati svoje postove
  •