Odgovori uz citatE sori ali ovo mi je preloše. Tako možeš naći klišeje u svakoj igri ikad.
Izvorno postao Praetorian the Wise
E sori ali ovo mi je preloše. Tako možeš naći klišeje u svakoj igri ikad.
Stvar je u tom šta sve igre imaju istog developera, jel. Meni ne smeta, svejedno su odlične.
Meni kod BioWarea najviše smeta forsiranje ljubavnih (i seksualnih) veza sa ostalim članovima posade. Ok je to dok ne postane jedan od glavnih dijelova marketinga. Za Dragon Age 2 su se hvalili kako će se vrlo rano moći seksati sa nekim od likova. Hura, baš ono što sam htio, virtualni sex.
I spoilanje vlastite igre kroz trailere i intervjue. Stop that.
Jedno su klišeji, ali kad igraš Bioware igre, imaš osjećaj da si istu priču već igrao i da si s istim likovima već pričao. To nisu klišeji, to je... Tužno. Ko da su za jednu igru zaposlili pisce, a nakon tog su samo kopirali da uštede.
This.
Ako nađeš ijednu igru u zadnjih 5 godina a da se ne bazira na tim elementima (uz manje varijacije) onda... pa ništa onda,ionaku ju nećeš naći.
Consciousness: that annoying time between naps.
Meni se najvise svidja ona debela krmaca sto pise romanse.
Nemogu da nadjem interviju s njom.
U ovu šablonu stane još pun kurac RPG-ova. A pljuvati po njima zbog toga mislim da nema smisla. Jest da je struktura priče već uhodana i to, ali ne znači da je igra predvidljiva, loše napisana ili nezanimljiva. KotOR je remek djelo (bar što se tiče priče), a Dragon Age definitivno jedan od najboljih fantasy RPG-ova koje sam igrao. Mass Effect mi nije baš sjeo što se tiče settinga, inventory sistema i voice actinga glavnog lika, ali i dalje je super igra.
Ok. Navedi te RPG-e s tom šablonom i svim klišejima.
Čekaj, kako je točno nešto klišej ako je korišteno samo jednom i samo u toj igri?
Najbrži pištolj Policije Okusa. Može da pogodi sve od bilo gdje. Također piše i poeziju.
Cool story bro, needs moar dragons.
Kako to misliš? Recimo, imaš Jedi = Spectre = Grey Warden = neki monk kurac u Jade Empire
To što se drukčije zovu, ne znači da nisu klišej ako je sasvim isti koncept. Ako misliš na ove stvari u crvenom panelu, pročitaj legendu u donjem desnom kutu.
gg. Upravo si ustvrdio da svi filmovi,knjige,igra i ostalo sa fantazijom kao tematikom i još polovica ne-fantazijskih klišeji. Onak,bravo. Ako nisi skužio,taj je koncept na snazi još od sumerana.
Uvijek je neki heroj,protagonist, po nečemu poseban,imao on moći ili superoklope. Uvijek su tu flešbekovi u prošlost. Uvijek su kompanjoni i ljubavno-prijateljski odnosi u pitanju. Uvijek je neki arčnemezis. Koncept je odavno prestao biti nešto na što se previše razmišlja,iz osnovnog razloga zato što je u cijeloj povijesti ljudskog roda bilo u vrh glave 10 ljudi koji su mogli smisliti potpuno neviđene koncepte.
Dakle,nije stvar koncepta, odnosno osnove, nego priče koja se izgradi na temelju te osnove.
Consciousness: that annoying time between naps.
^Slažem se.
Nisam baš neki veliki ljubitelj RPG-a i ne mogu se pohvaliti da sam ih mnogo i igrao, ali neke, ako ne i sve komponente ove šablone se uvijek nađu u drugim RPG-ovima (i ne samo RPG-ovima nego i drugim žanrovima). Počnimo recimo sa Fableom u kojem isto kreneš kao obični i nepoznati dječak, pridružiš se elitnoj školi boraca i na tebi je da opet spasiš svijet i pobijediš svog nemesisa. Tu možda nemaš neku jasno definiranu skupinu koja ti zagorčava život cijelo vrijeme i želi te uništiti, kao što nisu ubacili ljubavne zaplete zbog toga šta možeš te stvari radit van storylinea.
I Pokemoni se dobro uklapaju u ovu šablonu. Ti si dječak koji najednom postaje trener (iako su Pokemon treneri ne baš elitna skupina, ima ih u svakom grmu tog svijeta), ali opet imaš svog arch neprijatelja, Team Rocket koji te cijelo vrijeme podjebava i tako dalje.
Na kraju i Jedi Outcast je imao tako koncipiranu priču. Imaš jednog iznenadnog heroja, skupinu sa glavnim negativcem na čelu koja želi zavladati galaksijom, naš heroj na početku zapleta počne trenirati Jedi vještine i bori se za ljubav svojeg života i slobodu galaksije, bla bla.
Ko što rekoh, isti vrag je još od sumerana i babilonaca sa svojim mitovima. Isto i sa grcima. Uvijek je tu neki heroj koji je pao iz vedra neba (ponekad doslovno), odlazi na kvest spašavanja svijeta/duše/života/ljubavi/karburatora. Usput se nađu neki kompanjoni ili reoccurring likovi i narafno neki glavni neprijatelj, koji može biti i samo figurativan ili metafora nečega (recimo Gilgamešu kojemu baš ne sjeda starenje i smrt,ako se dobro sjećam).
Vidio sam već hrpetinu ljudi koji se žale na ovakve stvari,ali ako ste toliko pametni,pa ajd dajte prijedlog šta promijeniti, dajte svoje vlastite koncepte. Svaka baba može prigovarat. A prigovarat na nešto što je postalo neizbježan dio ljudi,kao što su ovakve priče, je u potpunosti besmisleno.
Consciousness: that annoying time between naps.
Mislim da ste fulali ceo fudbal.
Naravno da si u svakoj igri na kraju neki heroj, to ide ruku pod ruku sa akcijskom igrom.
Ono o čemu se ovdje radi je pristup toj priči koji u BioWareovim igrama ima jako puno dodirnih točaka (sve su navedene u prvom postu).
I nastavci BioWareovih igara imaju dosta često zanimljiviju premisu. Primjerice KotOR2. Ja sam kao glavni cilj te igre doživio otkrivanje malo više o protagonistu/protagonistici, o utjecaju njegovih/njenih prošlih radnji na galaksiju, te o aftermathu poslije Revanova odlaska. Priča je bila puno osobnija, mračnija, pa i "zrelija" nego u jedinici.
Čak i Dragon Age 2 ima puno bolju premisu (dolaziš u novi grad i uz malo truda postaješ nevjerojatno bitna osoba u DA svemiru) od jedinice, iako je uništena ostatkom igre. Cilj ti je dobiti nekakav status i osigurati dobar život za sebe i svoju obitelj i sve to djeluje nekako prirodnije.
Mass Effect 2 su pak sjebali sa forom o uskrsnuću Sheparda. Samo kako bi imali opravdanje da ti resetiraju sve statistike
@Jedi Outcast - Kyle Katarn definitivno nije neki random heroj već jedan od bitnijih ličnosti u Star Wars svemiru.
Bolju možda, ali svejedno već sto puta viđenu. Ja se primjerice nisam mogao natjerati da igram Dragon Age dulje od kojih 10 sati koliko mi je sve u vezi njega bilo generično i dosadno.
@Maloki-ma kužim šta se htjelo,ali ja kažem da po ovom principu analize, sve ima dodirne točke,te se ne može očekivati da nema.
Ugl, dragon age je bio ok, priča me je baš fino zaokupirala. Dvojka je već druga priča. Mislim,ok je,ali razvoj priče je mogao bili malo širi (o gejmpleju neću ništa reći), tako da se od samog početka već moglo nazirati kud priča vodi. Osobno mišljenje.
Consciousness: that annoying time between naps.
Ja onda ne znam koje si ti KotORe igrao.
Igrao sam KotOR jedinicu koji je bio dobro prikrivena kopija originalne SW trilogije, i koji je imao sve njezine ključne elemente, od putovanja galaksijom u malom teretnjaku i upoznavanja sa Silom i Jedi redom, do epskog preokreta i otkrića u radnji. Nastavak je pokušavao skrpati neku zanimljivu priču o mandalorijanskim ratovima i nestanku Jedija. Ima definitivno svoje trenutke ali se postupno gubi u misticizmu i filozofiranju do točke kad ti se sve zgadi i kad više ne znaš tko pije a tko plaća. Dovoljno je spomenuti Malachor 5.
Nije baš ni pomoglo to što su se potrudili da se izbjegne kliše sa glavnim neprijateljem, pa tako ovdje niti ne znaš tko je taj. Valjda ljudski mozak funkcionira tako da treba jedno žrtveno janje ili jednog zločinca da mu prišije svu krivnju i onda tek vidi protiv čega se bori, pa možda odavde i taj klasični pristup fabuli sa glavnim negativcem.
I ono što meni mnogo znači jest da je jedinica prekrasno dočarala nekoliko prekrasnih i iznimno maštovitih planeta u SW galaksiji, Taris, Manaan, Dantooine, itd., i to na sve moguće načine, od dizajna krajolika, fenomenalne glazbe, do likova i događaja na tim planetima, dok su ovi koje je dvojka ponudila mnogo manje interesantni, eventualno s iznimkom Onderona.
Osim što je KotOR2 kao takav bio namjerna dekonstrukcija SW svemira te toga koliko je subjektivno glup pojam Sile koja diktira životima svih, direktno i indirektno. I ono, to je bio Obsidian, ne Bioware... ne znam zašto ste se toga uhvatili. Da ni ne spominjem kako je igra "završena" u samo 9 mjeseci od ionako kratkih 12 koliko je bilo planirano jer se LA žurilo zaraditi budući da su dolazili blagdani.
Kad bi si Obsidian našao dobre programere imali bi genijalan dev tim.
Kako ste svi osim Malokija fulali sve. Jeste vi pročitali išta? Od početka do kraja Bioware igre imaju mnogo dodirnih točaka, čak i iste arhetipove likova. Usporedite likove iz recimo kotora i dao.
Svaku igru možemo sumirat heroj - prepreka - teška borba - hepi end, no Bioware ide u drugu krajnost gdje u biti samo promijeni skinove i imena. Pogledajte čart još jednom. Lošost, lošost. ;_;
I Lucas Artsove igre imaju mnogo dodirhni točaka, slične likove...
U biti ima ih svaki malo poznatiji developer koji godinama radi slične franšize. Protiv Biowarea nemam niš posebno, imaju svoje muhice a za večinu njih je kriv EA, kaj je tu je. On the other hand, Obsidianu, Treyarchu i sličnima želim čim bržu propast.
"Extinction is the rule. Survival is the exception." - Carl Sagan
What he said. Situacije su slične,likovi nisu.
Consciousness: that annoying time between naps.
Pravila postanja
