Moja Morrowind Odiseja : Prolog

Dakle, odlučio sam se na ovo, nakon što je Sonic postao onaj “Living in Oblivion” dnevnik igre, što me zaintrigiralo.
Pa sam odlučio napraviti i svoj za Morrowind samo sa manje ruznim, i više avanturistički orijentiranim likom.
Naravno, i sam sam si postavio pravila, po uzoru na “Living in Oblivion”

I. Jelo i spavanje, moraju se obaviti bar jednom dnevno.
II. Bez modova, čistokrvni Morrowind + Ekspanzije.
III. Bez reloadanja, kako bi bio, eto, malo realniji i oprezniji.
IV. Uvijek raditi one odluke koje bi napravio i zapravo.

Znam što vi svi mislite. “Kakav je ovo balatantni bullshit rip off nečije ideje?!”.S E pa, ja igram Morrowind, izbor pravog muškarca, eto, zato nije Rip-off.

Eto, pošto je to rečeno, možemo početi moju Morrowind odiseju heroizma, seksa, droge i relativno ugodne muzike.


Dan 1. - Its Raining Men!

"Whatever your odd needs: feathered, scaled, or finned,
You'll find it all in Morrowind"

U Morrowindu sam, prijestolnica bogatstva, egzotike i raznih drugih stvari. Spreman započeti svoju avanturu frivolnosti i muziciranja.

Silazim sa broda, a epska muzika već nagovještava epiku ovog svijeta, avantura koja se baca na tebe poput polupijane droljice petkom navečer. Skoro da osjetim miris i vlagu ove proklete močvare. Seyda Neen jel? Pitoreskno mjestašce, iako krajnje dosadno i nedostatno, nekoliko kuća, trgovina, svijetionk i ured Cenzusa, ni krčme.



Odiše avanturom i prilikama za zaradu zar ne? A Stražar već čeka da provede moju zatvoreničku guzicu u onu zgradu.



Also, zar nisam zgodan? Kao pravi morrowinder zar ne?


Anyway, ulazim u zgradu, odslusam dedu kako trabunja i biram s liste klasa

Ne,ne,ne,bezveze, previše herojsko, ne, Lopov? Ne. Ne, ne. Bard? Apsolutno dobar izbor. Mislim, tko ne voli bardove, seksi muzičari, Morrowindski ekvivalent Justina Biebera.... Ok, loša usporedba, ali znate šta hoću reć.

Dakle nakon obavljanja ove cijele birokratske zavrzlame i nakon sto sam se jedva izbavio iz one prostorije, u kojoj se vrata magično otključavaju tek kada podignete papire sa stola, izlazim u svijet sa 87 golda, nekim papirima za tipa po imenu Kajsije i jednim “Ugraviranim prstenom liječenja” kojeg sam pokupio iz bačve, ok, lijepo je imati bar jednu magičnu stvar kod sebe, to vam daje nekakav... osjećaj sigurnosti.



Seksi sam si, jelda?


Domoroci su apsolutno šarmantni sa svojom gostoljubivošću. Ništa vas ne obradjue kao "Make it quick, outlander!" i "You're walking a thin line here.", kao da vas majka pozdravlja kad dođete kući iz škole.

Hmm, vjerojatno bi si trebao priskrbiti nesto hrane i oklopa, mozda naći i mjesto za spavanje. Mali grad, pretpostavljam da ću ostat ovdje dok se ne snađem. Idemo uložiti ovu siću golda u nesto hrane i gluposti.

Ulazim dakle, u trgovinu, u koju se iz nekog razloga ulazi kroz stražnji a ne prednji ulaz (NE, ovo nije preneseno značenje), i pozdravlja me ovaj zlaćani altmer, koji začudo, uopće ne prodaje hranu... Očito cijela populacija sela žive na gljivama i mesu Mudcrabsa, ne bi me čudilo.

No dobro, očito ću morat zasukat rukave. Uložio sam u jedan Željezni mač, koji me stajao oko pola mojeg novca tako da sam, nažalost, spao na 46 golda.



Heroj je rođen!


Upitao sam se što lokalci jedu?
Gljive i meso Mudcrabsa
Odlučio sam se za meso, jer nakon pobližeg promatranja lokalaca, zaključio sam da stvarnoSne želim jesti te gljive.

Pa sam se prikrao jednom Mudcrabu...



Izgleda kao bezopasni kamen zar ne? Ali onda...



EEeek, holy shit, kill it, KEEL IT WITH DIABEETUS!



I time sam zaradio svoj prvi obrok.


Lov je prošao bolje no očekivano! Imam dovoljno mesa ovih rakova (op.a. Rakovi su relativan pojam), za nekoliko dana, a čak i nema toliko loš okus. (Ako zaboravite što vi točno jedete.) Uspio sam i zaraditi svoju prvu lovu ovdje, prodajem gljive mještanima, 25 Septima čiste zarade, odlično jel?



Jos nemogu vjerovati da ja to jedem.


Ali, tu je još naravno, mala sitnica oko smještaja, kojeg nemam, a spavanje po ulici mi ne zvuči kao dobra ideja.



Ružna zemlja jelda?


Nakon Nesto vremena provedenog tražeći zaklon, nisam ga pronašao, i time odlučim, ostaviti Seyda Neen iza sebe i krenuti u sivo-smeđi Morrowind...

Lagano šetkam putem, i naiđem na knjigu, knjigu koja vrišti, a onda pred mene padne Bosmer sa sumnjivim stilom odjevanja. Naravno, Vaš autor, koji je naviknut na to da vrišteći bosmeri padaju sa neba svakodnevno, se nije uplašio.



Mislim stvarno, taj robe je nešto najružnije što sam ikada vidio.


Odlučih pretražiti truplo, i dok se duboko protivim nošenju nečega što je nosio leteći bosmer, koji je onda umro, jako, jako neugodnom smrću, odlučih uzeti njegov začarani mač i jednu, vrlo, fensi i zgodnu kapu. Robe, i Svitke sam mu ostavio, nikad neznaš, kad bi ti mogao padati pred nevine ljude koji hodaju, zamislite, da sam bio dva metra ispred...



Markantno, zar ne?


Nakon nekoliko metara, napalo me nešto, što bi možda najbolje bilo opisati kao križanca crva i šunke u ovitku. Sa mojim novo stečenim, nevjerojatnim oružjem, lako prevladah.



Imam određena moralna načela koja se protive jedenju ičega ovakvoga.


Ostatak puta je prošao u kakvom-takvom miru, i nabasah na drugi trag civilizacije na ovom kontinentu: Hla Oad, nisam siguran jel moguće da nešto bude bjednije od Seyda Neena, ali, ovo dolazi poprilično blizu... Spušta se noć, očito ću morati prenoćiti ovdje... ali gdje ovdje...
Pojeo sam još jednu porciju Crab meata i stao nasred sela...