Što me upotpunjuje? Zašto mi je to toliki problem za odgonetnuti. Odlučio sam se pitati sve, i izvuči informacija kako od prijatelja(čak i neprijatelja) i rodbine, pa tako i vas. Što napraviti u situacijama kada jednostavno znaš da te neke stvari trenutno pokreću, ali kao da znaš da ti neće zauvijek biti gorivo. Možda je stvar u mojim godinama, mlad sam pa možda nemogu razmišljati kako treba. Al svi ljudi koji su nešto postigli su krenuli sa time vrlo mladi. Imam 18, mnoga vrata mi se jako brzo zatvaraju.
Možda je ovo krivi forum za ovakva pitanja, al prvo hoću postaviti anoimno postaviti ovakva pitanja ljudima koje neznam, prije nego kaj pitam ljude koje znam.

Krećem:
Oduvijek sam bio talentiran za sport. Kako to znam? Tako što odkad znam za sebe shvaćam i upravljam djelovima tijela kako ja to hoću(ako me razumijete). Trenirao sam nogomet, 5 godina, u košarci(koja me oduvijek fascinirala, al sam igrom slučaja upisao nogomet) sam također jako dobar. Prestao sam iz razloga što se jednostavno nisam mogao uklopiti sa ekipom. Upisao sam čudnu školu, tehničku. Škola me nije naučila ničemu osim jednoj stvari. Prihvaćaj ljude jer svatko ima nešto svoje za pružiti.
Da sam imao tu rečenicu u glavi dok sam trenirao nogomet, možda bih sada još uvijek trenirao. Možda bih ispunjavao san.

Prije godinu i pol sam počeo svirati instrument, gitaru. Gitara me silno ispunjuje, i jedina stvar koju vidim i koju bih htio napraviti sa gitarom jest da oživim mrtvu glazbenu scenu koja se odvija na balkanu(turbofolk i ostale gluposti ne smatram glazbenom scenom, već opijatom koji služi kao nadomjestak za nekom ispunjujućom glazbom), ali realno gledajući tko sam ja da to napravim.
Da, bacio sam se u glazbene vode, počeo sam se baviti glazbom i plesom usto(kulturno umjetničko društvo). Narodna glazba nije moj par cipela, al i dalje jedina stvar koja me drži u tome su prijatelji. Ono što mi je falilo na nogometu...

Oduvijek sam znao, da za neke snove treba napraviti žrtve. Dali ostaviti nešto što je trenutno gorivo i otići za nekim obnovljivim izvorom, koji će me držati zauvijek ispunjenog. Kako da znam da će me to nešto držati zadovoljnim.
Kolko god mi ljudi govorili da sam mlad i imam vremena i da si ne razbijam glavu sa time, ali znam da je to krivo.
Kako ću se upisati u neki košarkaški klub sa 18? I dali će me to držati zadovoljnog, i dali ću moći sad tjekom ljeta trenirati naporno da bih možda otišao na neku probu u neki klub. Iako je to vrlo malo vjerojatno, nisam nikad vidio(ili čuo) nekoga da počinje trenirati sa 18...
E sad možete reći, pa možeš sve. Nećeš biti najbolji u tome i vjerojatno nećeš uspjeti doseći visine ko današnji profići, ali ćeš moć nešto osrednje napraviti.
Ne želim to, hoću ostvariti nešto veliko. Ne da mi se ljudi dive, nego da ja znam da sam nešto napravio. Jednostavno osjećam da sam stvoren za velike stvari, samo nedostaje mi onaj mali dio. A to je neznam u čemu da budem.

"Ma ne brini imaš vremena, šta se brineš"-rečenica.
Svi profesionalni igrači su počeli vrlo rano i vrlo rano su dovedeni u velike klubove.
John Frusciante je sa 18 godina odsvirao gitaru za stvar "Under the bridge"
Steve Vai je sa 18 godina Franku Zappi pisao note za njegove stvari.
Primjera je užasno puno...

Sad ćete reći, pa dobro vidiš da je to toliko daleko od tebe. Zašto se jednostavno ne okušaš u obrazovanju.
Iz jednostavnog razloga. Smatram da me to neće ispunjavati kako treba.
Nemojte me krivo shvatiti pokušati ću upisati faks. Al što onda. To je ono što me muči.

"Ali hej, zašto si toliko zapeo na sportove??"- Zato što meni osobno nema većeg užitka od natjecanja, pogotovo sportskog.

Na kraju. Dali ostaviti nešto što te trenutno pokreće u potrazi za boljim stvarima, ili ostati pri njima u nadanju da će ti one same nešto donjeti?

Ili možda uzeti to nešto i toliko vremena i truda uložiti u to, da to nešto postane gorivo koje će te pokretati cijeli život. Pretvoriti benzin u sunčanu energiju.

I što smatrate da bih trebao napraviti u ovoj situaciji?

Napisao sam ovoliko o sebi da bih ajmo reć vas uveo u moj mozak.

Neznam koliko sam imao smisla, i dali će itko imati išta reći na ovo. Puno sam se nećkao dali da pritisnem ovaj gumb "Submit", al sam došo do zaključka kad sam već ovolko napiso nek ostane bar do sutra. Nadam se da će mi mod il admin uslišiti želju ukoliko ovo butem htio pobrisati.
Jer budimo realni, istresam dušu na internetu. To baš i nemre bit zdravo.