Odgovori uz citatBez duše - Fallout 3
Ima dušu - Fallout: New Vegas
Što znači da igra ima dušu? Tim pojmom se razbacuju gameri diljem svijeta, no mnogi ne znaju pravo značenje iste.
Kako bi vi opisali "dušu" igre?
Bez duše - Fallout 3
Ima dušu - Fallout: New Vegas
To je kada igra ima ono nešto
+1Izvorno postao Bartuc
To je kada igra ima ono nešto
Ono, igraš je i osjećaš da si se nekako povezao s igrom, kao da ti igra govori igraj me, pružit ću ti nezaboravno iskustvo.
"Extinction is the rule. Survival is the exception." - Carl Sagan
fak mi ajm fejms?
#paperplatoongoonz
+1
Također igre koje voliš i igraš iako znaš da su loše.
to je kao kad sam prvi put igrao MGS
Simpaticna,zabavna.
Slažem se za MGS .Savršena igra.
Igranje MGS-a prvi put na PsOne budi u tebi neki specifican osjecaj, kao da spoznas u sred sna da si ziv i probudis se u trenutku igre.....pa se vratis u san samo sto je ovaj put lucidni. Par trenutaka kasnije spoznas da mozes uticati na pojam realnosti sna i ovog svijeta/prelaziti granicu, pa se vracas tamo-vamo po zelji.
Bar je tako meni bilo kad sam ga prvi put zaigrao
I cak sam nekako punim plucima poceo disati, sto se nastavilo sve do danas.
E presao juce treci dio, pod utiscima sam citav dan. Sto se tice MGS1 mogu ga u bilo koje dana i noci kad god ponovo zaigrati, sto mozda na kraju i ucinim.Igranje MGS-a prvi put na PsOne budi u tebi neki specifican osjecaj, kao da spoznas u sred sna da si ziv i probudis se u trenutku igre.....pa se vratis u san samo sto je ovaj put lucidni. Par trenutaka kasnije spoznas da mozes uticati na pojam realnosti sna i ovog svijeta/prelaziti granicu, pa se vracas tamo-vamo po zelji.
Bar je tako meni bilo kad sam ga prvi put zaigrao
I cak sam nekako punim plucima poceo disati, sto se nastavilo sve do danas.
OT:
Evo primjer: Igrao sam na NES-u Ninja Gaiden jednu od najtezih igara ikada, ali nesto me je tjeralo i posle 3 sata pokusavanja prelaska jednog te istog stagea da nastavim dalje.
Probao sam kod jednog prijatelja da igram BF:BC2 (valjda je to ta igra) posle nekoliko ginjenja rekao sam meh i ugasio igru.
Duša igre je ona mala smešna sitnica koja vam ulepsa level,ono "its time to kick ass and chew bubble gum,and im all outta of gum" iz Đuke,vise malih detalja zbog kojih zanemarite neki nedostatak,ono sto vas motivise,ono sto igru odvaja od ostalih,sto je cini memorabilnom,ono sto omogućava vise prelazaka jedne iste igre.Draz koju osetite posle uspeha,ali i zelja da dostignete nešto i uspete u necemu.
Duša? Može biti svašta. Šarm, humor, atmosfera, priča, umjetnički dojam, općenito feeling da igrate nešto mnogo više od binarnih kombinacija.
Kad igraš Fallout 3 i skupiš sve Bobblehead figurice...
neznam, ako bi moral baš ono izdvojit neki momenat sreće iz igre, tj. da ima dušu onda ono, kad ubiš Mephista onax miljunti put i dropa ti neki zeleni item
Ne znam Wedrane, ajde daj definiciju "obične" duše pa ćemo to prevesti u tehnološki pojam po pitanju gaminga.
Da bi igra imala dušu mora imati određen spektar boja koji se u istoj koristi (učestalo ponavlja) kao i sličnost u stilu razvijanja ambijenta u modelera te osjećaj dubine koji više ovisi o engineu i skripti no o stvarnoj količini sadržaja.
Znaš da je napravljena samo zbog gaminga i zbog ničeg jebeno drugoga! Napravljena je od igrača za igrače, ima prekrasnu glazbu, grafiku, priču, dizajn, ideju, mehaniku. Ne ostavlja te na cjedilu ni u jednom trenutku dok je igraš, nakon što je zaigraš pamtiš je zauvijek.
Navesti ću samo neke primjere koji su mene zaintrigirali i uvukli se u moju listu najboljih igara ikad, iako igram već puno godina, morat ćete shvatiti da nisam igrao većinu naslova od u zadnjem desetljeću 20. stoljeća.
-Shadow of the Colossus (ps2)
-Tomba 2 (psx)
-Gothic III
-Elder Scrolls IV: Oblivion
-Fallout 3
-You Are Empty
-Zeno Clash
-Amnesia The Dark Descent
-Downhill Domination (ps2)
-Beautiful Katamari (Xbox 360)
itd...
ne znam,duša igre je kad osjetiš kao prvo da ćeš tu igtu igrati još nekoliko puta,svjesno i nesvjesno dosađuješ prijateljima o toj igri,ja recimo volim PES ali mi to u biti nije igra sa dušom,a MGS i recimo Persona 3 jesu.Dakle iskustvo kojeg se rado sjetiš i nosiš vječno u srcu.
Igra u kojoj se osjećaš kao da si ti glavni lik.
lolololol
još bi razumio zeno clash, al ovo ostalo mi nikako u glavu nejde.
a dobro, ne moraš se smijati, imaj malo pristojnosti...
E al stvarno. Najvise sam se ismijao na Fallout 3. Ali sta da radim to je tvoj neukus i ja ga postujem.
Znate onaj osjećaj kad pogledate par epizoda neke serije, ne znate zašto ali znate da je posebna i da ćete uživati u svakom trenutku, a kad završi htjeti ćete još.Otprilike to, meni bi najbolji primjer bio prvi DoW koji i nije bio pretjerano poseban ali zbog njega sam postao veliki fan 40k univerzuma, također i WC3 koji je i dalje jedna od najboljih igara vani jer jednostavno ima ono nešto.
I dreamt I was in a painting with ponies. It was... nice.
Pričamo o pojmu igrine """DUŠE""" a vi se čudite mom neukusu
nice...
To je taj osjecaj. Na primjer ja dok sam igrao Fallout 1 (i jos neke igre ukljucujuci i MGS) stalno sam htjeo ponovo da pocnem da igram iako nisam ni zavrsio igru, kao da ne zelim da se ikad zavrsi.
To je jednostavno MGS.
totus mundus agit histrionem
MGS me nikad nije toliko očarao. Čak ga nisam ni završio.
Igrao sam ga i bio mi je ok, ali ništa više.
Pravila postanja
