Potpuno se slažem. I ja sam otvorio sličnu temu prije.
čisto iz dosade..
ovo je jedan tekst koji sam iz dosade pisao za Vidi, ali nije nikad otišlo u tisak..
čisto me zanimaju vaši komentari. ne na gramatiku i pravopis, nego na temu kao takvu
Kad zabava preraste u zaradu
Sjedimo jedno jutro, nakon neprospavane noći, nas trojica za stolom i raščlanjujemo utjecaj Tesle na računalni svijet. I ne.. nije to što mislite, nismo ispucavali višak kemije iz organizma. Igrao se Runebound do sitnih jutarnjih sati. Neupućeni, slobodno možete Googlat, nije sramota ne znat sve board gameove. Daklem, dva okorjela gamera tridesetih godina, koji su na ovaj ili onaj način bili povezani ne samo sa igranjem nego i stvaranjem računalnih igara. Onaj treći nije gamer, ni pod razno, ali je po struci i zanimanju usko vezan uz računalnu industriju.
Uglavnom, hoću tipu nešta demonstrirat i pitam ga jel igrao "The Witcher". I dobijem nonšalantni odgovor "znaš, ja sam ti na poslu cijeli dan za računalom pa nemam volje doma igrat igrice". I u prvi tren prijeđem preko toga, oke, svakom njegovo. Kolega gamer ga je zato uočio i suptilno ispravio "igre, ne igrice". Da bi s druge strane stola odjednom doletjela kontra "ne, za mene su to igrice jer nemaju smisla niti ikakvu vrijednost..." Naravno da je diskusija prerasla u punokrvnu raspravu, no nećemo u detalje..
Ono šta je ovdje bitno je tretman koji računalne igre imaju u široj populaciji, na globalnoj razini. I pitanje koje si svi moramo postaviti "kada točno igrica postaje igra? gdje je distinkcija?"
Jer ne pričamo o šahu, mlinu ili dami. Svatko od nas može izrezati 8x8 ploču, obojati kvadrate u dvije boje i iskemijati 32 čepa od popularnog gaziranog pića na bazi limuna (obzirom da ja ne smijem navest kojeg jer bi to bila reklama, ima ih desetak, odaberite si sami jedan ) i na njima flomasterom napisati oznake šahovskih figura. No, koliko nas zapravo može sudjelovati u razvoju jedne računalne igre?
Da bi se moglo napraviti jednu računalnu igru, nije potrebno samo poznavanje korištenja računala. Nije problem nabacati hrpu tekstura i napraviti program koji će raditi željeno. Problem je napisati taj program tako da ga može pokrenuti bilo koje prosječno računalo, a ne samo zvijeri za koje je potrebno istresti pet prosječnih plaća. A za to je potrebno jedno intimno poznavanje rada računala, kako softverski, tako i hardverski. A to znači godine iskustva i/ili godine školovanja. U svakom slučaju u to je uloženo puno truda i beobrazno je nečiji trud omalovažavati umanjenicom. Kao da kažemo za Shakespeara da je spisateljčić..
Argumenti poput "ali to je i dalje komad softvera bez neke dublje vrijednosti.." su besmisleni. Šta znači bez vrijednosti? Ne želim ulaziti u metafizičke rasprave oko toga šta tko vidi u računalnim igrama. Ovaj put ću se koncentrirati samo na literarnu vrijednost igara. Konkretno na dva popularna RPG naslova ; Mass Effect i The Witcher. Oba višestruko nagrađivana zbog kvalitete interakcije i imerzivnosti u priču. Što je postignuto dijalozima unutar same igre. A da bi se postigla kompleksnost i sloboda razvoja glavnog lika, bilo je potrebno napisati sva moguća račvanja razgovora i odgovora. I to ih napisati da imaju smisla i funkciju. Što u slučaju Witchera znači preko 22.000 linija napisanog i nasnimljenog teksta. Pričamo o tisuću kartica teksta. Čisto za usporedbu, bilo koja knjiga u popularnoj Harry Potter seriji ima manje teksta. S time da je ovdje pričamo o dijalogu, ne o opisu pejzaža. Mass Effect 2 je otišao korak dalje. Za potrebe igre angažirano je 90 glumaca koji daju glasove za 546 različith likova, sa ukupno 31.000 linija dijaloga. Otprilike dovoljno dijaloga za podijeliti na 15-20 filmskih scenarija.
Meni osobno, dijalozi u Witcheru imaju daleko više smisla nego neki hvaljeni hrvatski autori. Ajde, neću reć da su u rangu jednog Krleže, ali sigurno ne zaslužuju da ih se tretira kao smeće. Umanjenicom..
Igrica je nešto što netko napravi u jednom poslijepodnevu između ručka i večernjeg hakla s dečkima. Ali kad jedan ogromni Sony zaposli 132 osobe na nekoliko godina i investira u njih preko 40 milijuna dolara (da, dobro ste vidjeli, nisam promašio cifru, 44 milje baksa da budemo precizni) ne možemo više pričati o igricama.
Trenutno najpopularnija mrežna igra na svijetu, ultra-turbo-mega-hiper-imalijoškojipridjev-popularni World of Warcraft je prema Activison-Blizzard podacima od početka ove godine na 11.5 milijuna pretplatnika. Sa 15 dolara mjesečne pretplate, pričamo o 170 miljuna dolara mjesečno. Odnosno okruglih dvije milijarde dolara godišnjeg prihoda. Kad odbiju operativne troškove i porez, ostane im 1-1.5 milijardi (s time da sam tu dosta liberalan sa porezima) američkih dolara. Koliki je ono planirani deficit u hrvatskom državnom proračunu? Ah, da.. devet milijardi ... kuna.. Taman da se pokrijemo. Naravno, nikako ne smijemo zaboraviti da je tih 11.5 milijuna korisnika moralo kupiti orginalni primjerak igre sa dvije ekspanzije, ukupna cijena kojih se vrti oko tisuću kuna. A onda tome dodamo da Activision-Blizzard pod svojim okriljem ima još nekoliko franšiza poput Diablo, kojem se čeka treća inkarnacija, Starcraft, čija druga epizoda dolazi ove godine, Call of Duty: Modern Warfare 2, kao najprodavanija igra za konzole prošle godine. Možete li pogoditi kamo to penje njihov utržak? Na suludo vrtoglavih 4.28 milijardi dolara.
Još uvijek pričamo o igricama, ili o biznisu?
Kad smo kod Starcrafta, riječ je o igri koja je pokrenula pravu revoluciju zahvaljujući opčinjenim južnokorejancima. Doguralo je do toga da je južnokorejski vrhovni sud proglasio virtualni novac i predmete stečene u igrama jednako vrijednim kao i stvarni, onaj papirnati, novac. Pod argumentom da je za njegovu zaradu uloženo nečije vrijeme i trud. Povukli su paralelu sa glazbom i filmom. I jedno i drugo je digitalni zapis na nečijem mediju. S obzirom da je trgovina virtualnim dobrima u Koreji posao od milijarde dolara godišnje, sad će fino ubirat 10% poreza na takve transakcije..
Zašto bi Cameronov Avatar imao veću vrijednost od mojeg +4 Unholy Bastard Sworda? Ionako je cijeli Avatar rađen na računalu.. samo malo većem.. ali za razliku, njega ne zovemo filmićem.
[center:tmc6d2x6]I am my own god, I do as I please....
[/center:tmc6d2x6]
Potpuno se slažem. I ja sam otvorio sličnu temu prije.
"Snow falls. Why worry where it goes. M'aiq thinks the snowflakes are pretty."
I ja se definitivno slažem .Kaže se igra makar mi dobro zvuči i argument iz "protivičkog" tabora koji tvrdi kako u hrvatskom jeziku riječ igrica označava specifično video igru dok se riječ igre može koristiti za neke druge "stvari" .Pri tome se riječ igrica ne koristi u posprdnom kontekstu .
vidim da imaš problem sa riječi "igra"
[center:tmc6d2x6]I am my own god, I do as I please....
[/center:tmc6d2x6]
Cenzura.
"Snow falls. Why worry where it goes. M'aiq thinks the snowflakes are pretty."
Ja ne vidim nikakav problem jer mi je u profilu ugašena cenzura...ne znam što vi vidite .
I G R I C A. DISTE
Koga boli kita BOKTE!! Ove teme su OSM!!!
Graficka kartica ili graficka karta?!
Dok sam malo preletio tekstom vidio sam zadnju recenicu s Avatarom i filmicem... i tu sam odlucio uopce ne citat tekst.
Do sada sam procitao valjda dvadesetak sto tema sto tekstova na tu temu i u bas svakom, ali bas svakom glavni primjer je bio film = filmic i slicno...
Ono... tema prozvakana milion puta i s milion puta istim argumentima...
Kupujem Sonic Tower!
Ponude na PM
ekčuli pravi naziv bi bio "3d ubrzivač"
[center:tmc6d2x6]I am my own god, I do as I please....
[/center:tmc6d2x6]
Grafička kartetina s obzirom na trend u grafičkim kartama .
fascinantno da nitko nije komentirao odluku korejskog vrhovnog suda
ali bitno da je kulamasta uočio filmić
[center:tmc6d2x6]I am my own god, I do as I please....
[/center:tmc6d2x6]
Al da dam i neli zakljucak na temu...
U nasem jeziku je to jednostavno tako, sto zbog specificnosti jezika, sto zbog tradice... I uopce nije bitno...
Kada je to sve krenulo tadasnje igrice su u odnosu na danasnje bile bas to: igrice...
Igre za 20 godina ce za danasnje biti igretine: i sto ce onda biti, opet rasprave? Starcraft 5 nije igra to je igretina?! Zasto me vrijedjas govoreci da je to igra? ona smeca koja smo igrali prije 20 godina su bile igre! Ovo je IGRETINA!!!!!
Iskreno, mislim da bi se za 20 godina gameri bez problema navukli na jednu takvu raspravu.
Kod nas je naziv gigrica jednostavno ustaljen za specificne igre i mislim da tu nema nistta lose niti negativno. Izraz mozda i nije najpravilniji ali po meni to nije najrelevantnije.
Kupujem Sonic Tower!
Ponude na PM
vidim da si ti promašio ceo fudbal..
ne pričam o omalovažavanju TEBE kao igrača.. igraj ti šta god tebi odgovara..
pričam o omalovažavanju MENE kao developera..
jer ako ja radim IGRICU, šta sam ja onda? PROGRAMERČIĆ?? DIZAJNERČIĆ?
ne kužim? jedan "adobe photoshop" se zove PROGRAM.. jer je ozbiljan.. a ima manje linija koda nego jedan Mass Effect? koji se zove IGRICA?
[center:tmc6d2x6]I am my own god, I do as I please....
[/center:tmc6d2x6]
igre su uvijek bile sinonim za igre na ploči, društvene igre, ovak neke "stvarne" igre.. dječje igre i te pzdrj. a igrice su video igre. ja inače uvijek govorim igra, al u našem društvu je uvaženo korištenje riječi igricaa, pogotovo kod onih koji se ne bave gamingom i onda se tako svojevrsno rugaju gamerima, oni su djeca za svojim nabrijanim kompjuterima i igraju igricee
Činjenica jest da će igre/igrice uvijek biti za zabavu. Bez obzira koristite li igru za učenje, to će biti zabavno učenje, za odmaranje/opuštanje, to će biti odmaranje uz zabavu itd. Stoga će ih promatrati kao nešto neozbiljno, ono čime se upotpunjava dan, i što definitivno nije nešto bez čega se ne može (već vidim tu puno replika). Uvijek su mi zabavni, još od onda kada sam čitao Sečenove rubrike, kontra argumenti. A ti se kontra argumenti sastoje od:
1.) Na igrice se troši i do 32895333 dolara.
2.) Kompanije pri izradi igrica zapošljavaju [četveroznamenkasti broj]Szaposlenika.
3.) Južna Koreja/WOW/Starcraft itd.
Dakle, argumenti su uvijek vezani uz to koliko se troši na igre, koliko se razvio biznis oko igara i sl. Nikada se ne spominju same igre kao materijalni i entelehijski proizvod, nikada se ne zadire u ontologiju toga proizvoda. Što je igra kao igra? Igra je proizvod koji služi za zabavu, za igranje. Da li se stariji ljudi igraju? Naravno, ali onaj dio u njima još uvijek željan zabave, onaj djetinjast, znatiželjni dio kojeg svatko ima.
Samo za primjer, kada će netko reći LEGO kocke ili LEGO kocketine? Ili će se češće upotrebljavati naziv "legići" i lego "kockice". A opet:
1.) Na njih se troši i do 34324232 dolara.
2.) Kompanije pri izradi legića zapošljavaju [četveroznamenkast broj]Szaposlenika, dizajnera, umjetnika, radnika i sl.
3.) Postoje cijeli parkovi legića, u kojima su zgrade sagrađene od legića i koje svake godine posjete 4243252 posjetitelja.
Trebam li nastaviti sa kompanijom Disney i "crtićima"?
bitna razlika u umanjenici..
lego kockica? a kak da drukčije nazovem nešta kad je malo tak da ga djeca mogu progutat?
no, šalu na stranu..
crtić i legić su umanjenice koje se koriste u pozitivnom kontekstu, od milja..
igrica u kontekstu video igara se NIKAD ne koristi u pozitivnom, nego uvijek u derogativnom kontekstu..
[center:tmc6d2x6]I am my own god, I do as I please....
[/center:tmc6d2x6]
@durin: a čemu služe filmovi ako ne za zabavu? a koncerti? isto za zabavu...
The fools, the fools, the fools, They have left us our Fenian dead, And while Ireland holds these graves, Ireland unfree shall never be at peace!
RAPALJE - wat zullen we drinken
@Gwin
To je psihička stvar. Netko će se naljutiti kada netko kaže igrica, netko neće.
@Igor
E, sad je tu stvar razlike.
Filmovi i glazba su se izborili za svoje mjesto i to u vrlo prestižnom klubu: umjetnosti odnosno sedmoj umjetnosti. Smatram da igre tu čeka još težak put afirmacije. Ono što ih uništava je upravo ono što mnogi navode kao argument, a to je želja za što boljom prodajom, igre ću uvijek biti ljepuškaste i slatkaste, i ja se nemogu sjetiti igre koja ima zadatak umjetnostiSi dobro ga izvršava. A taj zadatakSje prenošenje poruke. Kada će igra prenositi poruku, "udariti" kritičara svojom porukom i djelovati na njega, poput slike, glazbe ili filma? Kada će igre prestati služiti samo zabavi i boljoj prodaji, a početi biti oblik javnog mišljenja, oblik izražavanja, oblik djelatnog stvaralaštva koja potiče na sveobuhvatnu promjenu? Hoćemo li se sjećati igre koja je udarila novi pravac u izražavanju, neki novi romantizam ili realizam ili koja je okupila nekakav Woodstock? Nikad, jer će igre uvijek služiti samo za zabavu i zabavljanje i to je prvenstveni cilj igre, zato se i zove igra.
a da ponovim pitanje..
koliko novca, truda i vremena, ja kao developer, moram uložit da bi se moja igra tretirala kao ozbiljan proizvod
koliko linija koda moram napisati da bih ja (moj zabavni softver) dobio dužno poštovanje?
ako se photoshop i njemu slični mogu zvati PROGRAM zašto se moj softver mora tretirati derogativno samo zato što mu je namjena zabavi, a ne poslu?
[center:tmc6d2x6]I am my own god, I do as I please....
[/center:tmc6d2x6]
Kvalitetne igre dobivaju dužno poštovanje kada dobiju visoke ocjene, kada im prodanost sruši ljestvice. Ne može se reći da developeri ne dobivaju poštovanje. Npr. developeri Total Wara su dobili BAFTU. Ali, zato i kažem, igre čeka dug proces afirmacije da se to promijeni i u javnosti. A to će nastupiti sa novijim generacijama.
Nebih se u potpunosti složio sa ovom tvrdnjom, jer postoje određene igre, baš kao i filmovi koji nastoje ići dalje od obične zabave. Uzmi za primjer bilo koju Tale of Tales-ovu igru... svaka ima neko dublje značenje i pruža unikatno iskustvo koje će te natjerat da dugo, dugo razmišljaš o svemu što si doživio u njihovoj igri. Naravno, baš kao i u svakom obliku multimedije, takvih stvari nema previše, ali to ne znači da ih moramo nazivat umanjenicama, bilo da one služile samo za zabavu ili nešto više.Izvorno postao Durin
Prije nekih 10 godina se govorilo igrica mozda iz nekih posprdnih razloga, danas vise NE!
Ta rijec se jednostavno danas ustalila, i tu vise nema nikakvog govora od podcjenjivanju ili nesto slicno.
Autobusna KARTA kosta 8 kn, a s druge strane na Americanu mozete imati par miliona dolara pa se to zove kreditna KARTICA.
To su jednostavno danas usvojeni pojmovi i tu vise nema govora o posprdnosti.
Jedino je problem valjda u nekim kompleksima kod igraca; Milionasu nije problem imat milione na kartici ali je geymeru problem igrat igricu...
Al to je vec za psihijatre pitanje...
Kupujem Sonic Tower!
Ponude na PM
Izvorno postao kulamastaIzvorno postao Gwin
[center:tmc6d2x6]I am my own god, I do as I please....
[/center:tmc6d2x6]
Ne kužim?Izvorno postao Gwin
Kakvi sada developeri linije koda i ozbiljni proivodi?
Ako se jedan COD proda u desetke milijuna primjeraka i zaradi stotine miliona dolara tada se taj proizvod shvaca ozbiljno i s poštovanjem. Ptpuni je irelevatno da li kupac kada na blagajni kešira 50 dolara trazi igru i igricu. On svojim placanjem pune cijene izrazava postovanje i prema proizvidu i prema autorima istog.
Ponavljam jos jednom: Kod nas naziv i g r i c a nema veze s bilo kakvim podcjenjivanjem vec se jednostavno ustalio taj naziv; kao sto se ustalio za kalkulator digitron ili kemijsku olovku penkala... Nema nikakvog podcjenjivanja...
Oni koji stalno smatraju da su podcjenjivani jer se igraju na racunalu imaju nekih drugih, realnijih problema...
Kupujem Sonic Tower!
Ponude na PM
ajd molim te pročitaj moj prvi tekst.. barem uvod..
onda će ti možda konačno bit jasno o čem pričam..
[center:tmc6d2x6]I am my own god, I do as I please....
[/center:tmc6d2x6]
Mislim da je to isključivo stvar navike, baš kao što i kulamasta kaže. Da su ljudi odrastali u okolini gdje je za igru bilo normalno reći igra, a ne i g r i c aSsvi bi ih jednostavno zvali igrama i ove teme ne bi ni bilo. Ovo je živ primjer onog "S kim si, takav si.", jer ipak je normalnije prihvatiti naziv koji koristi većina nego ići protiv struje i "izdvajati se" iz svoje okoline zbog "poštovanja" prema nekoj osobi koja zarađuje za život od posla kojim se bavi i koji je sama svojevoljno odabrala. Trebalo bi više poštivati osnovna pravila ponašanja modernog društva, a tek onda pridavati veliku važnost sitnicama koje nas ne određuju kao osobe, nego su tu tek toliko da ih bude.
ti isto.. pročitaj barem uvod u moj tekst.. pa mi onda odgovori na pitanje..
[center:tmc6d2x6]I am my own god, I do as I please....
[/center:tmc6d2x6]
Smatram se gejmerom i iskreno to mi nesmeta. Prije me je smetalo i solio sam pamet svakome, ali sam jednostavno odusta dok sam shvatio da stvari koje meni znace drugima aposlutno nimalo neznace, pa ih nisam htio zamarati.
Ti borci za naziv IGRA pomalo podsjecaju na jehove svjedoke...Izvorno postao Sickmanno1
Kupujem Sonic Tower!
Ponude na PM