Roses are red,
Violets are blue.
Ubi is retards,
What else is new?
Splinter Cell: Blacklist
Solidna stealth igra, loš Splinter Cell.
U svakom slučaju pomak na bolje u odnosu na Conviction, no opet je napravljeno previše ustupaka kako bi se podržao još uvijek previše naglašen akcijski gameplay.
Najiritantnija stvar je definitivno rascjepkanost levela. Kao u Hitman: Absolutionu, svaka misija je podijeljena na nekoliko dijelova koji su odvojeni video sekvencama. To je posljedica pretvaranja igre u što vjerodostojnije filmsko iskustvo pa je između ostalog izletio dugogodišnji Samov voice actor Michael Ironside, samo kako bi taj dio izgledao što bolje. Načelno me to ne bi toliko smetalo da mutavi Ubisoft nije pretvorio Sama iz 50-godišnjaka u 20-godišnjaka.
Protagonist gotovo trči po liticama, vere se po zidu bolje od Ezia i zvuči poput pubertetlije dok razgovara sa svojom 20-godišnjom kćerkom. Bolje da su onda u serijal uveli novog lika, a Sama s Ironsideom ostavili u ulozi nekakvog "mentora". Ovo je izgledalo i zvučalo presmiješno. No da se vratim na problem rascjepkanosti.
Osim što su checkpointovi prerijetki (ponavljanje dionica često je trajalo predugo uz sustav napredovanja "pokušaj-pogreška), u mnogo situacija prekidi gameplaya bili su toliko ekstremni da su ubijali imerziju do kraja. Npr., šuljaš se do entry pointa bitnog za tijek radnje, blizu njega okineš alarm, navali na tebe vojska stražara, ti uspiješ uletiti u taj entry point, okine se animacija, odvrti se predviđen film, nastavlja se igra kao da se ništa nije dogodilo. Ili recimo odradiš čitav level kao ghost, no onda zbog tijeka radnje ti ubace skriptiranu situaciju gdje se nešto iznenadno dogodi pa imaš 5 minuta napucavanja kao da igraš Max Payne.
Hurr durr, ajmo složit Jack Bauer iskustvo.
Gameplay je načelno solidan. Vratili su gomilu gadgeta koji fino posluže svrsi, no često su bili beskorisni zbog promašene konstrukcije levela koja treba podržati 3 različita gameplay stila. To je ono da ne možeš imati ovce i novce. Najbolje da objasnim na mark & execute sustavu.
Opcionalna stvar kao, al' bilo je brdo situacija gdje se kroz određeni hodnik moglo jedino proći koristeći tu mogućnost. Barem ako si htio ostati neprimijećen. Jer ono, igraš po danu pa je bilo kakvo skrivanje tijela beskorisno. U prijevodu, ako staviš 4. stupanj težine, isključe ti tu mogućnost i onda majstori kažu da je to izazov. Pa umjesto stealth igre imaš Gears of War.
Al ajd, većina misija bilo je po noći, našlo se par dobro koncipiranih levela, posebice zadnji i misija u Londonu koji su bili poslastice.
Al nezz, Chaos Theory je Bog Isus Krist za ovo.
7
Roses are red,
Violets are blue.
Ubi is retards,
What else is new?
Blacklist najbolji Splinter Cell aj bok.
Chaos Theory je malo smećast. Probaj danas.
Baš je gameplay taj kojeg je pojelo vrijeme.
Objasni se.
Za početak.
Istina nisam ga igrao već godinama, al sjećam se prave stealth igre. Gdje si imao hrpu poteza i opreme kako se riješiti nekog jadnog tipa, gdje je podloga poda imala utjecaja na to kako se šuljaš, mjerenje brzine sneaknja na kotačić (valjda je na analog na konzolama) i mekanih kretnji. Pogotovo mi se sviđala promjena animacije kretanja kada bi se približavao nepriatelju i tada prekrasne grafike. Misije su bile raznolike i leveli zakon, a priča je bila onako kako treba biti. Praktički nepostojeća pošto nisu u stanju napraviti nešto smisleno. Služila je tek tako da se nešto odvija s skoro nula cutscena i većinu vremena se odvijala preko radia dok igraš.
Red Dead Redemption
+ prikaz 'divljeg zapada'
+ atmosferičnost
+ vizualna prezentacija
+ glazba
+ priča
+ side-questovi i ostali popratni sadržaji
+ mini-igre
+ jahanje
+ likovi/dijalozi
+/- tehnički zastarjela grafika
+/- kontrole (u početku, kasnije se navikneš)
- ponešto glitcheva
Odlična open-world igra smještena u western okruženje koje je odlično dočarano kroz dizajn svijeta, vizualno prezentaciju (paleta boja, prekrasni zalasci sunca), likove te mini-igre - baš atmosferičnost svijeta je najjači adut ove igre ako se mene pita, samo jahanje kroz svijet je zabavno. Glazba je solidna no moglo je i nešto bolje, pjesmi ima svega pet ili čak manje no kad god koja zasvira onda je to savršeno pogođen trenutak (činjenica da sam izbjegavao išta napraviti u igri da ne bi slučajno prekinuo pjesmu mislim da dovoljno govori). Priča je dobra, mada unutar ponekih misija je razvoj događaja previše očit i predvidljiv, a recimo posebno mi se sviđa što su stavili i zadnji chapter umjesto da su samo završili igru nakon trećeg. Što se tiče loših strana onda je to tehnički pomalo zastarjela grafika, nešto niži framerate u gradovima (no nedovoljno da me počne iritirati), učitavanje tekstura, te u početku nespretne kontrole koje zahtijevaju privikavanje (mada sviđa mi se što je pucanje na R2, a ne R1).
9/10
ovo se odnosi na igru bez Undead Nightmare ekspanzije, nju ću odigrati kroz koji mjesec
Igra je izašla prije četiri godine pa je malo bedasto sada reći da je zastarjela grafika, osim ako uspoređuješ sa tadašnjim igrama.
u usporedbi s igrama izašlim otprilike u to vrijeme mogli su napravit malo bolji posao...mislim da ni reza nije 720p, a i nekim teksturama bi dobro došlo više detalja, učitavanja tekstura su morali bolje odraditi, a ako ćemo cjepidlačiti framerate je trebao bit nešto veči i u gradovima...
mislim, sveukupno igra izgleda lijepo, no u gradovima sam baš primijetio tu zastarjelost i nazubljenost tekstura - mislim da je ovo rijetka igra u kojoj sam baš dosta primijetio nedostatak AntiAliasinga...
Ne znam, meni je igra i danas predivna.
Možda su jedino unutrašnji prostori nešto lošiji, no to je manje bitno.
I pucanje može biti R1.
Prvi put sam igrao s R2 i bilo mi se teško naviknuti nakon Uncharteda i sličnih.
Tek sam u drugom prolasku otkrio da se može premjestiti na R1. Premjestio, i milina.
Ne. I to je grafika.
Možeš ti to zvati artom (podržavam da su igre art), ali pixel igra iz 2013. godine koja izgleda kao iz 1985. danas izgleda loše, ako ćemo ocjenjivati njenu kvalitetu današnjim standardima.
No, čak i ako se odmaknemo od novih pixel igri, kako danas izgleda npr. neki Monkey Island? Po kojim standardima takvu igru ocjenjuješ?
Igre treba gledati po vremenu kad su izašle. Razlika je ak pljuješ po grafici igre stare 5 godina (koja je tada imala vrhunsku grafiku) i igre izašle danas koja ima 5 godina staru grafiku. Iako se ja mogu praviti ko da igram staru igru i nisam picajzla u tom smislu. Tako sam odigrao Deadly Premonition, pravio se ko da igram staru PS2 igru, i bilo je sasvim ok. A da sam IGNorance ili netko, bila bi to 1/10 grafika u vremenu kad je igra izašla.
Kako se možeš praviti da igraš igru sa ps2? Ili mi paše grafika ili ne, ne mogu zamišljati da bi mi pasala prije 10 godina.