1. Role-Play - GOTOVO

[System]

Ustajem nalazim se u vlaznoj pecini, okruzen smradom truljenja, pokusavam da nadjem izlaz ail ne uspjevam. Odjednom, propadam kroz pod i nalazim se u jednoj prostoriji, vatra u kaminu gori ali kao da ne odaje toplotu, dva velika prozora preko cjelog zida odaju pogled preko planina i dolina, nalazim se negdje visoko. Stolica na kojoj sjedim polako me obavija, guta me u sebe dok se plamenu kaminu formira u facu.Odjednom se usta pomerise otkrivajuci prazninu unutar usta i ona govorise - "Nekada davno, bio je jedn lovac, jednoga dana taj lovac je lovio zivotinje u sumi, i tako hodajuci naisao je na copor vukova, poceo je da bjezi... Tako bjezeci naisao je na jednu stijenu, popeo se na nju misleci da ga vukovi nece uhvatiti. Tu je nasao jednu rupu koja ga je vodila dublje u zemlju otkrivavsi pecinu koja se tu nalazila. Posle nekoliko casova lovac je pomislio da su vukovi otisli, te je oprezno izasao, hodao je nekoliko metara kada se iza grmlja pojavise vukovi i rastgase ga." Borio sam se sa stolicomi da se oslobosimnjenog zagralja. Nisam mogao da seizzborim progutala me je u sebe nisam mogao da disem i u poslednjim trenutcima sam cuo rijeci "Niko nikada nije pobjegao sudbini"... umirem.


- "Prokletstvo" opsovah "opet isti san."
Vidjeh da su Oziljak i Mjesina ustali, a ti je i jos jedan hmmm... nekako se ne sjecam da samga sinoc vidjeo, nisam obracao paznju o cemu pricaju.
Ustajem i nalivam sebi vino, da barem dio naplatim onom prokletniku prevrtljivom. Kasnije cu se pozabaviti sa njim
"Neka vam je dobro jutro, junaci, nismo imali priliku da se bolje upoznamo sinoc, moje ime je Eris. "

[hacker]

Opet lutam. Više ni sam neznam koliko sam kilometara proputovao samo sjedeći na konju i razmišljajući o životu. O svemu. O majci i sestrama. Otišle su na sjever i više se nisu vratile. Vratili su se samo nekolicina i među njima nisu bile one. Svaki dan imam sve manje nade, ali ih još uvijek tražim. Nadam se da će iskočiti iz obližnjeg grma i veselo potrčati prema meni iako znam da se to neće dogoditi. Kako ja, plaćeni ubojica, koji je ubio mnoge ljude mogu biti tako očajan? Očito nisam znao što znači izgubiti dok mi se to nije dogodilo.

Ah, opet sam se zamislio. Ispred mene je malo selce. A ono tamo mi izgleda kao krčma. Napokon ću se malo odmoriti. Dok se polako približavam krčmi, primjećujem da su prozori zakucani drvenim daskama. Ništa čudno za ovo mjesto, pretpostavljam. Ali, što je ovo? Ispred krčme na stotine malih leševa i jedan veliki. Ostadoh zaprepašten. Ovo je prvi put u životu da vidim ta stvorenja. To mora da su ista ona o kojima svi pričaju. O stvorenjima koja je probudila Imperija. O stvorenjima koja su mi najvjerojatnije ubili obitelj. Na tu pomisao me obuzme lagani bijes. Ali, već su mrtva, bijesom neću ništa postići. Polako preskačem leševe i ulazim u krčmu. Zidovi su puni krvi. Vidim par ljudi kako priča. Jedan od njih je pričao o nekoj mapi. Prilazim im i pitam:
"Što se ovdje dogodilo? Kakva su ova stvorenja vani?"

[GeraltofSmeg]

Nakon prvog, nakon dugih neprospavanih noci u logoru, pravog sna, sna uvijek istog, Richard opet pomisli "Lud sam.". San je opet bio situiran na njegovom starom obiteljskom imanju, utopija, mnogi bi rekli...barem dok ne bi bili u mogucnosti vidjeti ostatak tog sna. San je bio prepun ovaca, slicnih njegovim obiteljskim, ovaca spremnih za ispašu, ispašu ljudskih ekstremiteta. Sto mu je taj san htio poruciti, pitao se...ova slucajnost jeste prevelika, ne mogu ne zakljuciti da ovaj san ne znaci nesto vaznije. Zeli li mi poruciti da sam potreban svome imanju (Gm, molio bih jedan takav kvest, - obrana dvorca od ovaca- to bi mogao biti pocetak jednog veceg kvesta tijekom kojeg bi zakljucili da je mutiranih ovaca sve vise, te da prestavljaju opasnost ljudskome, a i drugim rodovima, te krenuli istrazivati tko je kriv za takvu situaciju)? "Dosta", tiho prozbori sam sebi, dosta je ove proklete nestabilnosti, vrijeme je se pregnem i krenem svoj novi zivot. Zivot za kojega je ocito potreban novac, kao i za sve drugo, a put do novca vodi me do krčmara, prokletog starog, bahatog krčmara, koji je gotovo odbio nasu pomoc znajuci da se ovako nesto sprema. Glupan. Ali sada nema drugog odabira osim pronalaska tog pučanina, te cinjenja svega da dođem do obecanog novca.
Otvorio je oci, vidjevsi mnostvo novih lica, ali i jedno poznato, vilenjaka...koji se ocito jos uvijek nije probudio. "Ocekivano, biti ce budan kasnije tijekom dana, neka se odmara od bitke, vec cemo ga obučiti." -mislio je.

"Tko ste vi"- upitao je pogledom prelazeci prema novim clanovima druzine, zastajuci na covjeka ponosnog drzanja i skupe odjece "Crow? Jos uvijek krades, vidim(nos je uputio prema jabuci objesenoj o remen poznanika), kako je sestra?- s ironicnim podsmjehom zapita.
(prodaje shortsword)

[cham3leon]

Koji smrad! Da je pojeo i tu jabuku, Garrett bi ju vjerojatno ispovraćao nakon što je otvorio vrata male sobe na katu u koju se zavukao nakon bitke kad su svi naprosto nestali. Začudo, uspio se lijepo odmoriti, ali prizor koji ga je čekao u prizemlju. Krčma je odjednom djelovala potpuno napušteno. Kad bi se izuzele strvine neobičnih stvorenja, netko bi rekao da je ova krčma opelješena u ratu pred bar dvadeset godina.

Ipak, društvo koje je sinoć poteglo oružje u napadu ovih stvorova i dalje je bilo tu, neki su razgovarali, ostali su provjeravali trupla i tražili bilo kakve vrijedne predmete. Garrett nikad nije vidio ovakve životinje koliko zna za sebe, ali nije bio toliko znatiželjan da radi toga pobliže promotri smrdljive i krvave ostatke izmrcvarene gamadi. Još uvijek nije bio siguran može li se vjerovati ovim ljudima i kojim su poslom ovdje. Djeluju kao grupa koja se nije otprije znala, ali Garrett je uvijek bio na oprezu. Umjesto da se spusti niza stube, vratio se u svoju sobu koja je već poprimila miris strvina, vješto se prebacio preko prozora i doskočio na tlo. Odavde se udaljio na cestu odakle je mogao nezapaženo motriti daljnja događanja u krčmi, kao i protagoniste sinoćnje bitke. Zanimljiva družina možda nešto i krije, mislio je, ne bi bilo naodmet da ih pratim neko vrijeme, možda me dovedu do nečeg vrijednog. Nadao se da će krenuti prema najbližem selu. Iako je kroz život prošao kroz sve i svašta, Garrett je mislio da trenutno nije sasvim spreman za nove bitke i mukotrpna putovanja.

U taj čas netko ga potapša po leđima. Garrett se snažno trgnuo, jer obično je on bio taj koji se šuljao ljudima iza leđa. Bio je to onaj dosadni Richard, pred mnogo godina se trebao oženiti za Garrettovu sestru.
"Crow? Gdje si nestao kad sam te zvao, lopove jedan? Misliš da te nisam vidio u krčmi?"

"Otkud... Ah, pretpostavljam da si bio ovdje sinoć kad je došlo do makljaže? I po zadnji put, nisam lopov. Nisam baš ni pošten, ali preprodaja oružja u ratom zahvaćenim regijama je dakako elegantniji način zarađivanja nego džeparenje, a nije ni toliko rizičan. Dok god se previše ne hvališ time, moguće je prodavati oružje objema stranama. Nemoj mi reći da si i ti bio na frontu?

=> Spoiler Alert: Garrett&#39;s inventory:2a7u2nke <=

-jabuka
-kratki mač
-iznošena stara obleka
-50 gold

[baldrick_]

Dok pričamo o mapi, prilazi nam mrki lik pomalo tužnog izraza lica. Deluje mi kao da ga je život shrkao, što izaziva simpatije u meni. Pita šta se dogodilo i kakva su to stvorenja? "Ne znam tačno šta se dogodilo, barmen mi juče reče da ova stvorenja vrebaju u noći, te da ga je stra, pa plaća avanturistima za zaštitu. Što se stvorenja tiče, to su demoni iz košmara, zlobni i gladni." Tu stajem, ne bih da ga pozovem u družinu, već nas dosta ima, a plen ne bi valjalo još više da se deli.

U međuvremenu prilazi veliki čovek, kaže da se zove Eris. Izgleda glupavo i ne preterano ljubazno, no ko zna. "Ćao, ja sam Đurađ.", po običaju se smešim veselo. "Bejaše lomljava juče, ova stvorenja iz košmara napadoše jadnu krčmu, a krčmara nema. Da ga nisi kojim slučajem vido dok si dolazio?".

[Sonic_Moronic]

Prvo što je Narrath zamijetio tog jutra bio je smrad. Smrad koji su ostavljala trupla onih... Onih stvorenja. Što god da su bila, izazvala su u njemu neopisivu jezu, strah kakav se nije sjećao da je ikad iskusio. Vrijeme kao je da stalo kad je ugledao te paklene, crvene oči, njihov pogled ga je ukipio na mjestu, nije više bio svjestan ičega. Jedino se kroz maglu sjećao nagle boli nakon koje je izgubio svijest.

Možda je to izazvao njegov strah, možda nekakve neobjašnjive moći tih stvorenja. A možda mu je netko učinio uslugu i izbacio ga iz transa udarcem.

Otvorio je oči. Nalazio se na podu krčme, nitko izgleda nije pomislio da ga povuče na udobnije mjesto. Trnci su mu prošli tijelom kad je ustvrdio da se nedaleko od njega nalazi leš jednoga od onih prokletih stvorova, možda je to bio njihov vođa.
Brzo se izmaknuo i polako ustao. U tom trenu ga je pogodila snažna glavobolja. Tiho je opsovao. Polako je pogledao oko sebe, tražeći stolac. Dovukao se do najbližega i sjeo, hvatajući se za glavu.

Nakon par trenutaka, pulsirajuća bol je prošla, i digao je pogled da prouči ostatak krčme.
Na zidu je bilo dosta krvi. Od seljana koji su sinoć bili ovdje nije bilo ni traga, kao ni krčmaru. Na jednom od stolova nalazilo se nekoliko predmeta, koje je sa zanimanjem proučavala skupina ljudi kojih se sjećao od sinoć. Izgleda da su oni uspjeli obraniti krčmu, većina njih izgledali su kao sposobni borci. Ugledao je i čovjeka koji mu je prišao sinoć, tik prije nego što je krčma napadnuta.

Smrad leševa je polako nestajao. Narrath se zapitao koliko odvratan je morao biti tijekom noći, i zahvalio nebesima što nije morao prisustvovati svemu tome. Ali sljedeći put možda neće imati takve sreće. Morat će se suočiti sa svojim strahovima i biti sposoban za borbu, da od njega bude i kakve koristi.

Ali kasnije će razmišljati o tome. Prvo je trebalo ustvrditi što će dalje učiniti.

[sickpetey]

*Budi se.Još jedno spavanje puno noćnih mori ali ništa na što Grimgat nije navikao.Pospano gleda okolo krčme i primječuje kako grupa ljudi od sinoć raspravlja o nečemu.Ne trudi se poslušati razgovor nego pregledava jeli lubanja koju je sinoć uzeo dok su svi spavali još uvijek u njegovoj torbi pored kratke sablje.Lubanja je netaknuta i Grimgat se lagano diže i uzima kruha što je uzeo sinoć u krčmi i jede potiho.Još jednom pogleda u družinu*

"Bah ima i nekih plemića tu",prošapta sa gađenjem jer je se sjeća razmetljivih plemića u svojim mlađim danima koje je provodio po ulicama imperijskih gradova,"vjerojatno oni i vode tu grupu...ali ipak bolje da nacujem gdje idu ne bi bilo dobro da ostanem sam ovdje"

*Približava se družini i načuje razgovor da če otići tražiti krčmara.Krčmar.Nije ni primjetio da ga nema.Najbolje da prati družinu.Sjedne na stolicu blizu njih i nastavlja ih slušati i lagano oštri svoju hrdjavu sablju makar zna da to ništa ne ce pomoći*

[GeraltofSmeg]

"Prodavanje oruzja, shvacas li kakvu nesrecu stvaras upornim odrzavanjem izostanka balansa u snagama?" kazao je uz mrk pogled Richard misleci: "Profiter se jos uvijek nije promjenio, stalo mu je samo do iznajmljenih žena i kockanja"
"Tvoja sestra, kako je...nadam se da shvaca da sam imao obligaciju, te da sam bio prisliljen napustiti je...znas li uopce gdje boravi sada, brizni brate?" S ocajnim podsmjehom prosikće Richard.

"Nakon te konfrontacije, Richard se okrene ostatku druzine, nadam se da ste puni i odmoreni, vrijeme je za opravdavanje krčmarovog povjerenja u nas. Ekonomija citavog sela, a i raspolozenja prolaznika ovise o ovom objektu, vrijeme je da se pobrinemo za balans. Krenimo." - Snaznim i dubokim, naglasavajucim glasom poticao je druzinu na polazak.

[hansi]

Sjedi na livadi nedaleko od nekakve krčme za koju je čuo od mještana okolnih sela da je sinoć napadnuta nekakvim zlim bićima, i čeka te oštri svoj Longsword kojeg posjeduje od djetinstva. Sprema se za lov tih zlih bića, jer je mrzio svako zlo na ovome svijetu. Nezna da li ima ostalih boraca tu.

Ispričavam se, retard sam, nešto sam malo fulao

[Sonic_Moronic]

Narrath se okreće prema grupi.

"Predlažem da pokušamo naći krčmarovog rođaka kojega je spomenuo, možda on zna gdje se nalazi."

[GeraltofSmeg]

SUgleda u daljini nekog čovjeka sličnom njemu, no kada malo bolje pogleda vidi da je čovjek stariji od njega. Odlučuje prići i pitati ga o sinoćnjem događaju. Primjeti još nekolicinu boraca, no oni ga trenutno nisu zanimali. Uljudno se pozdravi, i čovjek mu nabrzinu reče: Tražimo rođaka od ovog krčmara koji nam je jučer pobjegao. Odlučuje pridružiti se tom čovjeku koji mu izgleda kao ponosni vođa. Čovjek ( sonic, ako niste do sada skužili) da ćemo još neko vrijeme pričekati ostale borce da se spreme za potragu za krčmarom.

*Casta spell koji vraca vrijeme unatrag* (mislim da trebamo cekati gma)

[System]

Prezirem imperijalce, jos vise prezirem njihove plemice, A ovaj je bio jedan od njih. Ha! Pitam se koliko bi izdrzao u kafanskoj tuci. Bezkicmenjak. Slabic ima pravo, treballi bismo potraziti neku rodbinu u selu.

"Ja sam za to da idemo da potrazimo rodbinu, i da vidimo gdje zivi ako nije zivjeo u kafani. "
-"A i bilo bi lijepo kada bi se predtavili jedni drugima, zar ne?"

[Forengner]

And so they wentured on a unknown path!The stars their guides.

Izlazite iz krcme,sunce sija i dan je kao stvoren put,nema ni oblaka na nebu
.Nakon prepirke,zajedljivih komentara,nasa mala,ali izabrana druzina se dala na put da nadje onog nesretnog krcmara.Ko zna gde je on,osim sto je najverovatnije,najblize selo udaljeno cak tri sata hoda od krcme.
Trava se nise na vetru,cvece opojnim mirisima privlaci insekt..oh cekajte,ovo je sever,promenite to u otprilike ovo,hladna polu zamrznuta zemlja,puna siljatog kamenja koje se preteci izdize iz zemlje,ko zna mozda je njemu cilj da posece ili cak ubije nekoga nesrecnika koji malo vise zuri,nema drveca okolo,sve je poseceno,sve je odneto da se od njega prave brodovi,palisade,kuce,trava,ako se to nesrecno bilje zapravo gotovo crno moze nazvati trava onda je sam Tyrol proklet.Insekti,bubice,ne,ovde ima samo vukova,medveda,veprova,i tih bolesnih stvorova.Put do najblizeg sela je opasan,a samo pracenje tragova nekog skrtljivog krcmara nemoguce!Ipak,tragovi vode k jednom drugom mest,Zaboravljenom,selu zvanom Kractik,nesto se,zaboravljeno,iz dubina izdiglo,to je strogo cuvana tajna,ali sad vec svako seosko dete zna sve o tome,pricaju se price,mitovi nastaju,prica kaze,da su mestani tog sela,probudili nesto,ali umesto da traze pomoc od imperij,oni su ga...uzvisavali...prizivali,unistili su hramove Tyrola u okolini,bogohuljenje,smrt,zrtvovanje,na kraju je pozvan odred inkvizitora,spalili su svako zivo stvorenje,svakog coveka,svaku stvar tu,selo je ugljenisano.Medjutim,niko nije zalazio dublje u pecine,pecine,odakle su se stvorovi izdigli.Put je kratak,brzo ste ga presli,nalazite se na ulazu u selo.Natpis 'Najbolji provod u celom severu!',da,kad bi bili samoubica.Nastavljate,spaljene kuce,krstovi,groblja,grobnice,zazidani ulazi u male trule,i spaljene kuce,crvenom farbom isarana vrata-'smrt' porucuju poruke.Dolazite do centra trgica,kip Tyrola unisten,pored njega kip..necega...takodje unisten,ali ne od strane mestana vec od inkvizicije.Tryol nas spasao!Krecete dalje,ulazite,obazrivo u krcmu mesta.Otvarate vrata,a unutar,sve cisto,spremljeno.Kako li je to moguce!?Pogledate pazljivije,kad ono,case,ciste,poslagane.Produzujete dalje,sank,cist,bez trunke prasine.Jedan od vas dodiruje jednu od posuda.
uzasan krik i tremor!Sve popada!Srusi se!Krv prekrije tavanicu!Kaplje!Odjednom,umesto casa lobanje!
Odjednom uz Krik 'KS'AN DRAK'DARAL!S
iz tavanice pojavi se prikaz,utvara,njena odeca pocepana,lice isuseno,bledo,zubi ispali iz vilice,ostri,vampir,ali ovaj je mrtav,mrtav vec mnooogo vremena,Bela kosa se leluja na vetru.Iskolacene oci vas posmatraju,okrecu se kao lude.Vampri otvori usta.
Zbog cega ste dosli ovamo?Da neki od vas ne znaju korisiti magiju,vec bi vas rastrgao,Ponavljam zasto ste dosli ovamo!Zar niste videli znake!Budale!\
Svi u sobi prebledese.Huk.Niko ni rec progovara
Duh Vampira:odgovorite ili umirete!Sada!

(nadam se da vam se svidja doza horora koju sam uneo ,pazljivo ovde,to je vampir mrtav vec sigurno barem 500 godina.Sta ce te ciniti?Borba vam je poslednja opcija,a imate jako malo sanse.Pazljivo pricajte s utvarom.Kratkim odgovorima,pokusajte da ga ubedite da niste tu da bi mu naudlili,ako to ne ucinite,on ce nauditi vama.Svaki igrac dobija +10 maddnes poena zbog uzasa koji je doziveo.
Ok,sutra cete pregovarati s utvarom,predlazem da se dobro dogovorite.
Cheers
Yours:Wizard

[System]

Istupam prema cudovistu, nimalo ponosno ali ni toliko ponizno da bih izazvao sumnju.

Ni najmanja namjera nam nije bila da uznemirujemo one koji se ne bi smjeli uznemiravati. Nas je cudna sudbina ili ruka bogova dovela ovdje. Naime, mi smo ti kojima je ucinjena nepravda i sada trazimo odmazdu. A i ti duze ne izgledas kao da si vjecnost proveo u rajskim vrtovima, izgledas kao da i tebe kletva muci, mozda mi smrtne duse mozmo da ti pomognemo?

[cham3leon]

Mrzim nadnaravne manifestacije, kad su loše, zaista su loše, pomisli Garrett. Već je bio spreman na bijeg, ali to ne bi bilo razborito kad se radi o ovakvim protivnicima. Fizički ga teško možemo pobijediti, ali možda ga je moguće zbuniti riječima i nekako nadmudriti. I sam je znao da um ponekad siječe jače od mača i sjekire. Pitanje je samo koliko ovaj momak može dobro prozrijeti laž. Nije baš previše sigurno govoriti da smo zaista zalutali.

"Nismo odavde, čovječe. Dolazimo sa juga tražeći selo gdje su nekad bili naši preci, mislili smo da je ovdje. Ako smo pogriješili, najdublje se ispričavamo", reče Garrett brzo i blago se nakloni iz poštovanja

[Outmind]

Krasno, razzmišljam u sebi dok promatram zavrzlamu u koju su nas uvalili nesmotreniji članovi ove ne tako vesele družine. No krivnja je djelomice i moja - tek nakon što je stvor što stoji sada pred nama spomenuo "znakove" ustvrdio sam da neke od njih prepoznajem iz očevih knjiga; označavaju teritorij jednog vampirskog klana, i uglavnom služe kao graničnici i upozorenje drugim vampirima, no nekome tko je pročitao nekoliko knjiga također nebi smjeli biti nepoznanicom...

Krajičkom oka spazio sam pogled koji mi je uputio Đurađ. Ne znam kako to objasniti, no imam osjećaj da smijera isto što i ja - pokušati urazumjeti biće što je pred nama. Diskretno mu kimam i u gotovo istom trenu obojca prilazimo stvorenju. Možda će naši zajednički napori uroditi plodom.

"Pozdrav tebi gospodaru noći. Krv i slava tvome klanu! Nesmotrenost je jedna od odlika smrtnosti, zato oprosti nesmotrenima što ne obraćaju pažnju na posjede starijih. Naš prolazak ovim krajem rezultat je slučajnosti, i potrage za jednim nesretnim pipničarem. No dosta o tome, moji suradnici i ja pitamo se sada samo kako nadoknaditi štetu. Bilo je riječi o magiji zar ne?"

[baldrick_]

Vidim da je moj elokventni drug pročitao moj tok misli. Prilazim i ja vampiru, teškom mukom se uzdržavam od borbenog pokliča - upali smo mu na posed, pa šta? Jel je to toliko strašno? Debil. No, kontam da je jači od svih nas zajedno, moramo ga smekšati.

"Zdravo, ja sam Đurađ", predstavljam se ozbiljno, bez uobičajenog smeška. "Bez ikakvog ulizavanja, iskreno mi je žao što smo ti ovako upali. Znam kako ja mrzim kad mi neko nepoznat i nepozvan upadne u kuću, no nismo znali da ovde ima ikog." Valjda će ga ovo smiriti. "U iskreni znak izvinjenja, nudim ti ovu lobanju, mogla bi ti pomoći u kojoj moćnoj mađiji." Nismo pitali ništa našeg Warlocka o lobanji, ali ovo je jedini način. Bolje da uzme jednu, nego devet lobanja. Nadam se da su jači sabornici skontali moj plan rada - kad vampir krene po lobanju, ili kad se otvori na bilo koji drugi način (recimo započne neki ritual), neka ga neko udari sa leđa. Recimo Vrana, on voli da se šunja, a i pametan je dečko. Namigujem mu ispod obrve.

[hacker]

Super, nisam proveo ni dan s ovim likovima i već nam divovski vampirski duh prijeti da će nas sve pobiti. Lijep početak avanture. No, možda nam duh može i reći neke korisne informacije, ako ga urazumimo naravno. Kao recimo gdje je krčmar ili odkuda dolaze ona prokleta dlakava stvorenja.

Nikad nisam bio preveć vješt u razgovoru. A koliko sam uspio vidjeti ovdje ima likova koji bi nas mogli izvući iz ove situacije bez krvoprolića. Dok njih par prilaze duhu u nadi da će ga urazumiti, gledam uokolo nebi li pronašao bilo šta korisno...

[hansi]

Nakon što je razočaran i umoran sjeo na kamen pokraj velikog stabla, jer nije pronašao ništa korisno vezano uz krčmu ili zla bića, odlučio je poći do najbližeg sela kako bi se najeo i napio. Imao je nekoliko zlatnika, koje je dobio za uspješno izvršenu misiju koju mu je zadao kovač. No, usred puta do sela, čuje nekakve glasove. Jedan glas mu je bio jako poznat, no nije se mogao sjetiti čiji je. Dobro pogleda oko sebe, te ugleda nekoliko ljudi i neku strašnu spodobu za koju je tek nakon nekog vremena shvatio da je duh vampira, kojeg je prije par dana slučajno ugledao, te se preplašio i pobjegao. Ljudi su bili ljubazni i oprezni, no vampir je bio ljut, jer su ušli na njegov posjed. Sve je to on promatrao sa stabla, pošto je bio vješt u penjanju i skakanju.
"Hm, mislim da bi bilo dobro da ostanem ovdje još neko vrijeme, ne želim se petljati u tuđe poslove, no ako bude bitke, svakako ću pomoći."

[Feanor]

U šumi sam vidio svakakvih čudesa, rituala i vještičarenja, ali ovakvom nečem nisam nikad prisustvovao. Ova prostorija može biti ritualna jednako tako kao i ''njegov'' dom. Ova duša je stara, jako stara, duša koja je zaboravila sve norme ponašanja i sad ga goni čisti instinkt. Neki od elokventnijih članova družine su istupili i pokušali progovorit s ''njim'', nadam se samo da je u ''njemu'' ostalo barem malo zdravog razuma i razumijevanja. U svakom slučaju luk i strijele su na dohvat ruke, iako sumnjam da bi mi ''on'' dozvolio da ih uzmem u ruke, mislim da bi prije bio mrtav...

[sickpetey]

*Izgleda da je netko prošlu noć vidio da je Grimgat uzeo lubanju jer je i on sam siguran da ju je neprimjetno sakrio u svoj kaput pa dok je Đurađ sve govorio Grimgat ga ni ne pogleda jer nije vjerovao da ga je vidio po noći,ali nakon što primjeti da ga ovaj gleda shvatio je da ga je ipak vidio*

"Proklete mu oči",lagano promrmlja sebi u bradu i izvadi lubanju iz kaputa.

*Vadeci lubanju ispruzi ruku prema Đurađi da ju uzme.Ne namjerava se približiti toj spodobi rađe neka je što dalje da ako se nešto dogodi da ima barem nekakvu prednost*

[Sonic_Moronic]

Narrath je sa napetošću gledao u spodobu ispred njega. Ubrzo nakon užasa kojega je doživio prošle noći, već se pokazao novi. Duh je izgledao moćno... I drevno. Sumnjao je da imaju ikakve šanse u borbi sa njim. Naposlijetku, je li uopće moguće ozlijediti duha?

Jedina mogućnost je bila da ga nekako smire svojim riječima. Prije nego što je uspio skupiti hrabrosti, Narrath je gledao kako nekoliko pojedinaca iz družine istupaju i obraćaju se duhu. Imao je i on nešto za reći, ali bolje bi bilo pričekati reakciju tog stvorenja. Očito je nestrpljiv i izgubio bi živce kad bi ga toliko ljudi obasipalo riječima.

Da, bolje da ostane miran za sada.

[GeraltofSmeg]

Richard je znao tocno u kakvoj su se situaciji nasli, ovaj duh bio je jedan od napacenih bivsih plemica, ubijenih u prvoj ratnoj navali. "Moze li to biti moj otac"(Da, gm nije jedini koji moze diktirati tempo igre, hu-ha.)-pitao se, gledajuci u napetu figuru. Poceo je osjecati sazaljenje, sazaljenje koje je vodilo do mrznje rata, te naposljetku ohrabrenje, u vidu shvacanja nuznosti provođenja njegovog plana. "Ali sto se ovaj noble vise ne sjeca svog prijasnjeg zivota..morati cemo se boriti protiv njega, a svi znaju da je jedini nacin pobjede protiv takvog bica voda, mlaz vode koji izaziva trenutacni efekt u vidu snaznih opeklina, te osamucivanja...biti ce dosta za bjeg"-pomisli pognutog pogleda, znao je da ne zeli ubiti kreaturu s kojom je mozda u rodu, ali je i znao da ce uciniti sve sto moze da prezivi, te ostvari dugogodisnji plan.(Gm, imam li waterspell?)

Istupio je korak ispred bande...da, svoju druzinu sada je zvao bandom, prisjecajuci se barbarina, te njegova dragog "prijatelja" Crowa.

"Dragi stanovniče ove zgrade. Nadam se da si uvidio da je ovaj posjet tek puka slucajnost, ali, tko kaze da mora biti negativna, i zavrsiti krvoprolicem. Postoji li nacin da ti pomognemo na kakav nacin, te time zasluzimo tvoje povjerenje u nas i nase nakane?" - Iskreno upita Richard

[Forengner]

Utvara se uz hladan huk pomeri.Okrece se,gleda i zuri.
Vidim da mi ocigledno ne mislite zlo,barem iz vaseg govora,ali ipak,osecam strah u vama,ne brinite se,ja vam ne mogu nauditi,ostao sam gotovo bez moci,star sam,vise od svih vas zajedno,i jos otprilike par manjih sela zajedno s tim.Vidim prezir u vasim ocima,mislite da sam stvorenje pakla,ne,dragi moji gosti,ja sam nekada davno bio covek kao i vi,covek od krvi i mesa a sada samo bleda sena proslosti,meni ne mozete nauditi,ja sam svestan da kujete zaveru protiv mene,vase oci mi to govore,ali,ne necu to opet uciniti,dovoljno je ljudskih zivota vec izgubljeno,moram se smiriti *krece da govori sam sa sobom* NE, ODLAZI,NE MOGU TO OPET UCINITI!NECU ODBIJAM!TOLIKI NEDUZNI ZIVOTI,SVINJO!*Potpuno gubi dodir s stvarnoscu*
Jos niste ni shvatlili sto se dogodilo a on je nestao.Medjutim,glas vas zove,
Podjite,pratite svetlos,ja sam slobodan,slobodan...slobodan,pratite svetlost,popnite se gore,tu sam,nisam vise proklet.Dodjite necu vam nauditi.Pratite vase srce,dodjite.
2 vazna izbora.
Pobeciobeci glavom bez obzira,bolje da ovde niste ni dolazili,kvragu i krcmar i zlato,zivoti su vazniji.
Podjite,na sprat,odakle svetlost dolazi,pratite ga,mozda se s vasim pojavljivanjem nesto dogodilo,zvucao je promenjeno.

Jos jedna moralna odluka,izaberite mudro.Ova odluka vam moze promeniti zivote,...zauvek...

Cheers
Yours:Wizard

[hacker]

Pogledao sam u svoje suborce. Većina ih je imala blijede poglede na licu. Ići ili ne ići gore? Možda nas mami gore samo kako bi nas ubio. Možda nam pokazivanjem svoje nemoći ulijeva lažno samopouzdanje koje bi mogli skupo naplatiti. Ali, da nas želi mrtve već bi bili mrtvi. Ali onda opet, možda ima nekakvu magiju koja djeluje samo na tavanu. Tko bi ga znao ovdje na sjeveru. Izgledalo je kao da je opsjednut, dvoličan. Kao da ima dobru i lošu stranu i da je na onaj mali trenutak dobra strana prevladala i pokušala nam nešto reći. Teško je za odlučiti.

Okrećem se družini:
"Nisam siguran u ovo. Postoji šansa da je zamka. Tko zna kakva je magija u pitanju. Je li vrijedno riskirati naše živote zbog jednog starog vampira? Uostalom, nemamo nikakve informacije o tome što nas čeka gore, idemo kao muhe bez glave. Možda bi mogli malo bolje pogledati krčmu prije nego li se uputimo gore. Ili pobjegnemo..."

[baldrick_]

Ni ja nisam siguran ni u šta, a ne bih da izgubim život. Trebalo bi izvideti situaciju. Obraćam se družini: "Soba gore verovatno ima prozor, neko bi mogo da iziđe i proba da pogleda kroz njega, te da nas obavesti o situaciji." Imam utisak da bi Grimgat mogo da bidne zainteresovan, deluje kao agilan lik, ali neću nikog da prozivam. "Moram da vas upozorim da postoji šansa da vampir neće tek tako pustiti tog lika da izađe, ipak postoji neka opasnost, ali žrtvovati se za tim.. postoje i gori načini da umreš."

[sickpetey]

*Grimgatu se sve manje ova situacija svidja i uvjeren je da bi odlazak gore bio fatalan ali po cemu vidi neki članovi družine su spremni kao guske otici gore a da ni ne znaju što ih čeka.Gleda okolo i odlučuje da bi mogao otici vani i pogledati kroz prozor na drugom katu..ali će mu trebati pomoć da se popne malo*

"Mrr..Đurađ..dolazi samnom..pomoći češ mi da se dignem vani do prozora"

*Ako bude imao sreće možda uspije vidjeti što se događa,a ako ne..pa barem će biti vani pa ima prednost pri bjegu*

[baldrick_]

"Dammit, ok", ipak je moja ideja, pa neću da ispalim Grimgata, "ali ti izađi prvi, ja sam ti odmah iza leđa." Kažem iskreno jer ne bih da osetim na svojoj koži šta vampir sprema za begunce, ako nešto uopšte sprema. "Nemam neku snagu, ali i ne treba mi za lopovsku."

[sickpetey]

*Pomoću Đurađa,i njegovih ramena Grimgat se lagano uspinje i gleda kroz prozor u sobu gdje bi duh trebao biti*

"Hmm..a u k..",izusti Grimgat jer je skoro pao,"daj pazi Đura...ugh",prošapne malo ljutito Đurašu i nastavi gledati

*Gledajuci kroz prozor Grimgat zapaža bizarne stvari po sobi.Ugledava masakrirana tijela,kosti,lubanje,lokve krvi ali nepoznato jeli svijeza ili pre nekoliko tjedana prolivena i ostale gadarije.Ali na drugom kraju vidi kameni kovceg,okolo upaljene lampe i svjece,vise kovcega,oltar a pored stit i kaciga..kaciga ciji je izgled jako poznat Grimgatu.Kaciga inkvizitora.
Dok Grimgat razmislja o svemu sto je vidio duh mu govori telepatijom*

(Ne....ne obazirite se na to..to je proslost...to je...sada..proslost,popnite se,nemate se cega plasiti....popnite se...)

"Koji vraaaaa..",vrisne Grimgat dok pada jer ga Đurađ više nije mogao držati.
"Ughhh..moja leđa",progovori i pogleda u Đurađa,"brzo u krčmu moramo ostalima reći šta sam vidio"

[GeraltofSmeg]

"Oh taj divan povjetarac" pomisli Richard osluskujuci zvukove "...ili je to bio onaj šizofrenični duh, carstvo zaista treba ocistiti ove šume od ovakvih opasnosti za prolaznike...s druge strane, da je carstvo radilo svoj posao, ne bi doslo niti do rata, cini se da smo prisiljeni trpiti ovakve nedaće" Carski posao, odzvanjao mu je u glavi dok se sjecao ovaca iz snova, ovce su svaki san bile sve vece, i opasnije...a, kako je sada znao, razmnozavale su se putem biljnog organizma koji je preuzimao ulogu muškog dijela unije. Nešto se događa. Znao je da se mora vratiti do svog dvora uskoro, ili ce za njega i njegovu okolicu biti kasno. Ali, znao je i da nista ne bi mogao uciniti bez "bande", a banda je bila odlucna u želji da pronađe krčmara. Stoga, jedina mogucnost bila je naci prokletog krčmara, te ga natjerati da plati. Krčmar se mogao nalaziti svugdje, ali, Richard je imao osjecaj da se krčmar moze nalaziti tu. U svakom slucaju morao je proci ovim putem, a upravo tijekom prolaza putom, banda je bila protiv svoje volje dovedena u ovu kucu. Mora se nalaziti ovdje.

"Vrijeme je da krenemo, drustvo...ako ikakva nasa akcija moze uciniti dobra okolini, to je ova. Vrijeme je da ovaj duh...ili njegova zla polovica budu onemoguceni u cinjenju ikakvih za stanovnistvo nepovoljnih radnji. A, tko zna, nas dragi krčmar mozda se nalazi upravo u ovoj kuci, te, za razliku od ostalih posjetioca, jos nije pretvoren u masu koju vidite po zidovima." - samopouzdano kaze Richard, u sebi pjevuseci pjesmu vatre.