Nedavno mi se dogodilo nešto, za mene, čudno. Naime u razgovoru o knjigama koji sam vodio sa jednim likom saznao sam da čovjek voli čitati zf. No, isti je i energično odbacio čitanje fantasy-a jer "to se nikada nebi moglo dogoditi u pravom svijetu, dok su pojedine znanstvenofantastične teme dovoljno realistične i mogle bi biti ostvarive u nekoj bližoj ili daljoj budućnosti."
Kada malo bolje o tome razmislim, slična sam razmišljanja iskusio i prije. Prvenstveno tu mislim na ljude koji igraju samo i isključivo igre kao što su call of duty, sportske simulacije ili pak nearkadne utrke. Naravno, te igre same po sebi nisu loše, daleko od toga, ali u principu im je zajedničko to što nisu maštovite, u smislu da je potrebna vrlo mala doza mašte da se stvori takvo nešto, pošto template za ww2 fps, ili pak sportsku igru postoji u stvarnom životu, te je mentalni napor da se takva igra izmisli sigurno manji od onoga uloženog u stvaranje sasvim novog, nikad viđenog svijeta. Nešto slično sam vidio i jučer, kada je netko mass effect kritizirao među ostalim i zbog njegove znanstvenofantastičnosti, odnosno nedostatka realizma.
Zato pitam vas - jesu li vam draže igre / knjige /filmovi ili situacije općenito, gdje se susrećete sa nečim novim i (donekle) originalnim, ili pak više volite kada je na papir / platno / monitor preneseno poznato i "opipljivo" okruženje? Osim toga, smeta li vas kada netko energično zastupa mišljenje o ovoj temi koje je diametralno suprotno vašemu?
Then a gypsy woman comes, says "There's one thing you should know;
I've just read your fortune, and you died five years ago. "
Naravno, zato služe forumi ^^ Inače, poklonik sam sf-a i ne volim fantasy baš ali igram ga podjednako kao i sf igre. Naravno, uvijek ću duže igrat sf. A za ovu "sadašnju" tematiku mi je manje više svejedno, all around sam gamer ali i konzumer ostalih stvari tak da mi niš teško ne pada
"Extinction is the rule. Survival is the exception." - Carl Sagan
Oboje mi je podjednako drago, a najgore od svega je kad se cilja na jedno, a ispadne drugo. Nema goreg od igre koja glumi realizam pa ti iskoče Štrumfovi na ekran
[center:chmelrcv][/center:chmelrcv]
[center:chmelrcv]BITCH, IT IS 5:30![/center:chmelrcv]
-kazem ti, nisu sredeni.
Oduvijek mi je fantasy bio draži od fictiona, ali se nikad nisam ograničavao na samo jedno od tog dvoje, doduše zamjetno više čitam fantasy, iako recimo što se tiče filmova više gledam fiction čisto zbog nedostatka dobrih fantasy filmova.
Look at us. Everything is backwards; everything is upside down. Doctors destroy health, lawyers destroy justice, universities destroy knowledge, governments destroy freedom, the major media destroy information and religions destroy spirituality
Znam da ce zvucati kao diplomatski odgovor, ali setting i realizam igre mi nije toliko bitan koliko kvaliteta gameplay-a. Najbolje je ako igra fino balansira izmedu uvjerljivosti i zabave. Dakle u WW2 FPS-u ne zelim koristiti oruzje koje ispucava gumene patkice(nerealno) ili prati zube 3 puta dnevno(prerealno). Sto se tice originalnih vs. neoriginalnih igara, gaming industriji su potrebne i dugotrajne uspjesne fransize, kao i novi originalni naslovi. Jedni sluze prezivljavanju industrije, drugi su izvor novih ideja(da, Cpt. Obvious is back).Izvorno postao Outmind
Odgovor na drugo pitanje je da.
Through this fog they came along
Dark creatures singing a terrible song
Vise manje isto, iako bih rekao da mi je drazi vecinom dobar fantasy jer vecina zf-a se protivi zakonima fizike, a to me jednostavno iritira, kad vidim putovanje kroz vrijeme, i netreba dalje pricat, nadsjetlosne brzine ovo ono, ma uzas. Dok u fantasyu za sve mozes okriviti magiju, vecinom mastovitije, sto manje dodira s stvarnosti imaju to bolje, ali iopet se nebi priklonio ni jednoj ni drugoj strani, na kraju najvise znaci kakvi su likovi i prica, dok se setting svaki prihvatljiv.
Well, as long as it's interesting.
Pošto sam otvoren prema skoro svemu, nije mi previše bitno dokle je god to što se napravi kvalitetno za svoje standarde. Preferiram pak kombinaciju nečeg maštovitog no ujedno i ozbiljnog.
Nek je inventivno.
Naucna fikcija, daje alternativne mogucnosti ljudske buducnosti. Mozda se vama cini, "Pa to mogu i ja da napravim, ljudi u svemiru kolonizuju planete" ali jedna velika stvar je tu zanemarena a to su pitanja kako? i zasto? Istina je da su ljudi kolonizirali Mars u nekoj knjizi ali kako su uspjeli to i zasto, to je u SF knjigama (barem onima kojima sam ja citao , a citao sam ih mnogo) sve objasnjeno do te mjere da se ideje pisaca iznjetim u njihovim knjigama i dan danas primjenjuju od strane NASE. Svi oni walkeri iz Star Warsa se mogu napraviti IRL, pa ona svemirska metla Artura Klarka, te desetine njegovih ideja.
Jedno pitanje zar nije originalnije izgraditi jedan SF svijet kao altrenativnu buducnost covjecanstva, nego uzeti sve iz istorije (mitovi, legende, razne price) stopiti u jednu cjelinu i napraviti nesto od toga?
Po meni je SF dosta originalniji jer je jedan Artur Klark izmislio tu svemirsku metlu, a jedan Martin (samo primjer) uzeo mac i ostala oruzja iz istorije?
Ja SF i EF obozavam podjednako a ovdje samo govorim o originanosti. (i govorim o knjizevnosti)
Sto se tice igara originalnost je nestala sa pocetkom 21. vijeka, o tome se nema sta raspravljati.
A i igre igram zbog ne dostatka realizma, ovo je citat Maddoxa koji savrseno objasnjava moj stav (koji sam imao i prije nego sto sam to procitao, to ga samo potvrdjuje)
Contra III: The alien wars - pravilo koje bi se moglo primjeniti na sve igre.
Your character in this game always has infinite ammunition, an attribute lacking in almost every game today. Developers today try to make their games as realistic as possible and the end result is having to spend hours and hours trying to find shit in the game. It's boring. Nobody wants to play "virtual scavenger hunt." If I wanted to find shit for hours, I'd clean my room, and if I wanted realism, I wouldn't be playing video games. It's that simple. The characters in this game don't talk. They don't have cute names. They don't make smartass comments every time they run into something, and they don't have 10,000 frames of animation. It doesn't try to be a movie and a game simultaneously, because that formula never works and people always end up skipping the rendered sequences once they've seen them anyway. What's the point?
- Maddox
Pravila postanja
Odgovori uz citat