U nadi da ću vas potaknuti da napišete štogod, odlučih ja prvi nešto napisati. Budući da nisam siguran želite li pisati išta, svoj rad ću ovdje postati. Nadam se da ću nekoga potaknuti da napiše nešto. Here goes nothing...

Razarač Svjetova - I. Dio

ITHILIOS je držao se čvrsto dok je putovao Thunderhawkom. Tutanj motora dok je probijao visoku atmosferu je bio zaglušujuć.
'2 minute do kontakta' začuje se iz kokpita
Gotovo u isto vrijeme kako je to pilot obznanio čulo se repetiranje boltera duboko u unutrašnjosti transporta. Ultramarinaci, bok uz bok, stajaše jedan pored drugog. Spremni za bitku. Plavetnilo njihovog oklopa se jasno vidjelo u tmini utrobe Thunderhawka, njihova ponosna lica zlatila su tmurnu i jednostavnu unutrašnjost transporta. Satnik je stajao prvi do vrata. Njegov ukrašeni oklop je jasno odavao njegov položaj u ovoj skupini. Na njegovu licu se jasno vidio svaki gram sakupljenog iskustva preko stoljeća borbe u ime Cara. Njegovo ime je Galenus, njegov čin je satnik, njegova pozicija je „Master of the Marches“. Okrenuo se prema ostalim marincima, pogledao ih je sve do posljednjeg sa ponosom, duboko je udahnuo pa prozbori
„Kada sletimo Ithilios vodi svoju skupinu prema sektoru primus, Nasael vodi svoju skupinu prema sektoru sekundus. Osigurajte oba sektora i čekajte daljnje upute.“-reče Galenus
Obadvojica narednika klimnuše glavom u znak razumijevanja
„Tau neće niti biti svjesni što ih je spopalo“-ponosito će Nasael
„Nadajmo se da je tako“-reče Galenus , te nastavi „pobrinite se da dođete brzo do zaklona, xenosi vas mogu naciljati sa velike udaljenosti.“
Thunderhawk se polako bližio svome odredištu, pilot, pazeći da drži distancu od izravne paljbe, je tražio prikladno mjesto za slijetanje stoga je kružio naokolo. Gromoglasan tutanj njegovih motora privlačio je pažnju nadaleko .

TAU vojnik stajao je na vrhu kompleksa bunkera i promatrao kako Thunderhawk kruži. Odmah je pozvao sebi nadređenog. Shas'vre je pohitao da vidi o čemu je riječ, kada je vidio transportnu letjelicu i znak Ultramarinesa kako se sjaji na njoj odmah je naredio
„Brzo, oborite ga!“
„Da, shas'vre“-reče mladi ratnik. Klimnuo je glavom i u tren oka se vidio izboj plazme kako je hitao prema transportnom brodu

ALARM unutar transporta neprestano je bučio od trenutka kada je ispaljen projektil prema brodu. Zbunjeni piloti su činili sve što su mogli kako bi izbjegli projektil.
„Manevri za izbjegavanje“ povika prvi pilot, no bilo je prekasno. Plazmeni projektil pogodio je desno krilo transporta. Krilo je istog trena se odlomilo i oni maleni ne izgoreni ostatci popadali su na tlo.
„Ovo je razlog zbog kojeg izbjegavam Thunderhawk“ ustvrdio je Ithillios
Thunderhawk se nekontrolirano vrtio, budući da im je falilo krilo piloti nisu mogli ništa učiniti. Transport se srušio velikom brzinom na tlo, no budući da nije bio visoko nije se pretvorio u hrpu gorućeg metala, no bio je totalno skršen. Napravio je pozamašnu rupu u zemlji, no više-manje je bio goruća ruševina u jednom komadu.

„POGODILI smo ga shas'vre“-slavodobitno će mladi ratnik
„Izvrsno“ kako je to rekao okrenuo se i otišao par koraka dalje. Zastao je i pozvao zapovjednika.
„Shas'o, javljam da je u sektoru 1-35 oboren Ultramarinski korar“gotovo se moglo namirisati kako je shas'vre bio ponosit na to što su uspjeli oboriti transport, naime, dan je bio vrlo dugačak, dugi nebrojeni sati na straži dosadni, gotovo je bio u ekstazi što se konačno nešto događa.
„Jesu li mrtvi?“-upita
„Oborili smo transport“
„Pitam te jesu li mrtvi marinci, ne jesi li oborio transport“
„Ne bih znao zasigurno, shas'o, trebali bi biti“-zbunjeno će shas'vre
„Saznaj, pa mi tek onda javi. Prerano je za slavlje“-upozori ga zapovjednik. Znao je da je oboriti transport jedno, a ubiti marince totalno druga stvar.
„Da, shas'o“
Bijesna pogleda je otišao do izlaza bunkera, nije mu se sviđalo što ga je zapovjednik opomenuo za nemar, znao je on što su sve u stanju preživjeti marinci, a pogotovo Ultramarines, no nije smatrao da su preživjeli pad. Naredio je skupini od 5-ero izviđača da provjere jesu li mrtvi marinci. Smatrao je da nisu mogli preživjeti pad transporta, stoga je naredio da se raznesu vrata i izvidi stanje. Nije imao namjeru trošiti dragocjeni eksploziv na marince koje je i onako već smatrao otpisanima.

VOĐA skupine polako se približavao transportu. Bilo ga je gotovo nemoguće promašiti. Gust, crn dim uzdizao se sa mjesta pada transporta. Transport je bio više-manje čitav i u jednom djelu. Snažni motori su i dalje radili, no nisu stvarali potisak. Polako, ali sigurno su se tauovci približavali transportu. Njihov pero lak korak ih je doveo na 25 m od transporta. Vođa je podignuo lijevu ruku stvorivši šaku, signaliziravši skupini da stane. Zatim je zavrtio ruku u krug i time naredio da se rašire. Polako su se raširili i prilazili transportu. Stražnja vrata su i dalje bila čvrsto zatvorena. Prvi se vođa približio rampi. Pogledao je i od oka odmjerio koliko bi eksploziva bilo potrebno da se komadiće, a ako shas'vre dopusti, i cijeli transport.
„Shas'vre na mjestu smo“-prijavi vođa skupine-„Imamo li dopuštenje da raznesemo transport?“
„Ne!“odgovori shas'vre, te nastavi „Ionako su vjerojatno već mrtvi“ podcjenjujući izdržljivost marinaca „Raznesite vrata, i donesite mi dokaz da jesu mrtvi“. To mu je bila prva pogreška
„Da, shas'vre“
Vođa skupine je zamahnuo rukom prema transportu signalizirajući da postave eksploziv oko vrata. Dvojica iz skupine su pohitali prema vratima, hitro postavljajući eksploziv oko vrata. Promatrao ih je neko vrijeme kako postavljaju eksploziv, i tada…
Tup udarac privukao je pažnju vođe skupine. Dvojica koja su postavljala eksploziv skočili su u stranu i zgrabili svoje pulse puške. Vođa se polako približio prema vratima, da izvidi situaciju. Osluškivao je zvukove ne bi li čuo štogod, no ništa nije čuo, okrenu se skupini i odmahnuo glavom … eto ga opet. Sad je bio siguran da je netko živ unutra, no jesu li to piloti ili marinci to je trebalo još ustvrditi. Opet tup udarac. Rampa se polako izdubljivala, i na trenutak se činilo da će vrata sama od sebe poletjeti van. Vođa je znao da piloti nemaju dovoljno snage da iščupaju masivna vrata iz ležišta, no marinci imaju. Naredio je dvojici pored vrata, dok su ostala dvojica skupa sa vođa stajali točno ispred vrata, udaljeni tri metra od njih. Smatrao je da su spremni na sve što izađe van iz transporta, vjerovao je da je činio sve što je mogao i što je sudbina za njega namjenila, a čak i ako pogine, umrijet će štiteći Tau'va .

„SPREMNI?“ Upita Galenus. „Znate što vam je činiti“ Pogledao je lijevo, pogledao je desno provjeravavši spremnost marinaca, uvidio je da su spremni, stoga je nastavio „Na tri… jedan… dva… tri!“ Kako je uskliknuo tri, bio je gotovo siguran da su ga vani čuli, nije mario na tu pomisao. Znao je da neće poživjeti dugo da ispričaju svoju baladu, gotovo se osmjehno na tu pomisao. Dvojica narednika, Ithillios i Nasael, na satnikovu naredbu, podignula su masivna vrata iz ležišta, čvrsto ih primiše zaletješe se snažno van. Buka metala bila je nepodnošljiva, iskre su počele letjeti kako su čupali vodove , no nisu se dali omesti. Izletjeli su van noseći masivna, teška, vrata sa sobom. Zaprepašteni tauovci nisu znali što u činiti, a vođa se totalno smrznuo vidjevši masivna vrata kako jure prama njihovu položaju. Kada su Ithillios i Nasael smatrali da su dovoljno prošli bacili su vrata na zemlju, poklopivši trojicu tauovaca koji su stajali ispred njih. Trojica nestaše u spektakularnom oblačku plave Tau krvi, njihovi vrisci naglo umuknuše nakon što su ih masivna čelična vrata poklopila svom svjom težinom smrskavajući im i najmanju koščicu u tijelu. Znali su da nemaju vremena pobjeći, prepustili su se jednostavno onome što slijedi, umrli su ponosito koliko su mogli, štiteći Tau'va. Dvojca dezorijentiranih vojnika što stajaše sa strane vrata su izbjegli masivne ralje smrti, no nisu izbjegli smrt u potpunosti. Bijahu sasječeni, gotovo napola, od strane marinaca. Krvi je bilo svugdje, no nije se vidjela na oklopu marinaca budući da je bila gotovo iste nijanse plave boje kao i oklop.
„Dobrodošli na Dantris“- reče Galenus.

Eto, nadam se da sam uspio. Usput, molio bih vaša iskrena mišljenja