Sal se ponovno probudio. Ovaj put je osjećao lijevu šaku uz lagano peckanje na predjelu spoja no droidi su ga uvjeravali da je to samo privremeno. Izašao je na jedan od balkona Jedi Templea da malo razbistri um, koliko je to bilo moguće uzevši u obzir da je bio na Coruscantu. Sve ove godine koje je Sal proveo u Jedi Templeu ga svejedno nisu mogle pripremiti na pogled koji je imao sa tornjeva Jedi Templea. Iako je znao kako Courscant izgleda, svaki puta kada bi izašao van ostao bi bez daha. Nepregledne rijeke osobnih letjelica, transportera, patrolnih vozila su ispunjavale zrak svugdje oko njega. Cijeli planet je vrvio životom. Neki put mu se činilo da ispod sebe gleda Corellianske mrave kako hodaju. Neki put su se činili tako blizu da je imao osjećaj da bi se mogao nagnuti preko ruba i podići kojeg prije nego bi shvatio gdje je. Zrak je bio rijedak što i ne čudi uzevši u obzir visinu tornjeva Jedi Templea. Ta prekrasna zgrada se uzdizala iznad okolnih građevina, kao da ju je sam Master Artis dizajnirao.
Sal je s Corellie odveden kao dijete. Osjetivši osjetljivost prema Sili, pripadnici Jedi reda su ga poveli sa sobom na Coruscant. Sal se nekoliko puta vraćao na Corelliu i svaki puta bi ga ljepota Coronet Cityja ostavila zapanjenog. No ipak, Dragulj Corellie je gubio sjaj u usporedbi sa Coruscantom. Osobito u ovim trenucima kada je Coruscant Prime bacao zadnje svjetlo prije počinka stvarajući duge sjene koje su izgledale živo zbog silne količine brodova u atmosferi. Sjene su puzale po zgradama, po Salovom licu dok je gledao u suton.
Sal je razmišljao o Artisu. Nerijetko su učitelj i učenik stajali upravo na tom balkonu dok bi učitelj držao nekakav govor učeniku o silnoj važnosti Jedi reda za Republiku i civilizaciju te kako bi bez njihovih plemenitih vještina zavladao kaos. Da, Master Artis je bio arogantan čovjek. No svejedno je Salu bio bliži od obitelji na Corelliji. Salov stariji brat je bio ljubomoran što je upravo Sal odveden da postane Jedi dok se on bavio popravljanjem droida u obiteljskoj radioni nedaleko od Coroneta. Sal nikad nije volio droide. Vjerojatno zato što mu je učitelj govorio da samo bića osjetljiva na Silu i ona kroz koja Sila pulsira zaslužuju imati mjesto u Galaksiji. A i sam Sal nikad nije bio privržen mehaničarskim poslovima, iako je bio sa Corellie, svijeta poznatog po izvrsnim mehaničarima i još boljim brodovima. Jednostavno se nije mogao zamisliti među alatom kako rukama zamrljanim mazivom popravlja nečijeg protokol droida.
Sada je bio umoran. Nije ni primjetio da je sunce zašlo i da stoji na tom balkonu već satima. Tada je shvatio da je potpuno zaboravio na svoju novu šaku koja još nije bila pokrivena rukavicom. "Čini se da su droidi ipak korisni za nešto", pomislio je Sal nasmijavši se u sebi kada je shvatio koliko zvuči kao svoj bivši učitelj. Bilo je vrijeme da si napravi novi lightsaber. Bilo je vrijeme za novi početak.