[IC]: Star Wars Roleplay

[Hellboy]

[OOC]Daklem, dosta je bilo čekanja! Otvaram ovu temu kako bi ovaj projekt oživio. Tko želi složiti lika, nek to napravi u OOC temi. Ovdje pričamo priču.[/OOC]

Sal Myndraav se probudio prilično rano te noći. Obično mu je trening počinjao par sati kasnije, no danas ga je Master Artis odlučio probuditi ranije. Imali su zadatak. Sal se osjećao umorno no uz pomoć meditacije i osvježenja bio je spreman za polazak. Master Artis i Sal su tiho navukli svoje plašteve i polako krenuli kroz hodnike Jedi Templea prema svojem transportu. Sunce je probijalo put kroz guste oblake Coruscanta i jutro je bilo neobično hladno. No opet, možda je to Sal bio pomalo...nestrpljiv. Ovo mu je ipak bio prvi zadatak tako daleko od Coruscanta, od Jedi Templea, od svog doma. Iako je pratio svog učitelja na nekoliko zadataka u obližnjim sustavima i već se trebao naviknuti na takve stvari, Sal je ovaj put osjećao neobičan osjećaj. Gotovo kao da je nešto loše pratilo učenika i učitelja. Kao da se nešto loše sprema na putu prema Dandalasu. Neobičan osjećaj uistinu...

[Feanor]

Kroz optiku svoje vjerne DC-15x snajperske puške V'arumk Khalg je primjetio da se njegov sljedeći zadatak Sal Myndraav nervozno osvrnuo preko svog ramena. Kraj njega je stajao hipersenzibilna budala Xin Artist koji ovaj put začudo nije pokazivao znakove pretjeranog zapažanja sniperskog nišana na svom čelu. Zadnji put kad sam ga sreo na Endoru primjetio me i prije nego što sam ušao u vidokrug.Da ga neznam bolje, pomislio bih da ga je prevelika privrženost prema ovom mladom Jediju otupila, iako nikad neznaš.
Ali V'arumkove crvene oči nisu uočile Xinovu ruku spuštenu na lightsaberu. Opalio je hitac u smijeru Sal-a, no Xin ga je iskusno odbio, sva sreća da je udaljenost prevelika da i najbolji Jedi nebi uspio vratiti lasersku zraku u smjeru pošiljaoca pomislio je. Ne naviknut na promašaje tiho je izgovorio bujicu nerazumljivih kletvi u svoju bradu, prebacio pušku preko ramena i nestao u ventilacijskom odvodu kroz kojeg je i došao...

[OOC]Sahh jebiga sad sam vec napisao ovo a neda mi se sad izmisljat nesto novo, ajde ti zavrsi ovaj dio price s tobom i samnom sad, pa da ja mogu kasnije ici svojim putem.Kiss and make up hahah. Iako bi po meni bilo fora da je moj krajnji cilj ubit tebe, ali da se moja prica vraca u proslost i o tome kako sam dobio i zasto sam preuzeo taj zadatak...a sad kako ti oces [/OOC]

[Hellboy]

[OOC]A rekosmo nema PvP-a...izbjegavati PvP ubuduće i SVATKO ima SVOJU priču[/OOC]

Ono što nepoznati napadač nije znao je da je Sal pomislio da se radi o još jednom testu. Razmišljao je o tome cijelim putem do Dandalasa. Njegov učitelj je bio težak čovjek. Iako to nije ispoljavao i nije odavao dojam takve osobe, smatrao je da je kao Jedi, bolji od bića koja ne osjećaju pulsiranje Sile. Sile koja nas vodi, oblikuje i uči. Sile koja je naš početak i kraj. I kao arogantan primjerak Jedija, Master Artis je imao naviku testirati svog učenika. Testirati na načine koje Jedi vijeće sigurno ne bi odobrilo. Droidi za trening su bili posebno namješteni da pruže puno veći izazov, sparing treninzi su bili posebno brutalni i žestoki... I cijelo vrijeme je učitelj svom mladom učeniku usađivao u glavu osnovne vrijednosti Jedi reda. Vrijednosti koje je učitelj prekršio i mislio da učenik ne zna. Sal je, međutim, znao svog učitelja. Znao je sve što se o njemu moglo znati.

Iznenada ga je glasan zvuk pucnjave probudio iz dubokog razmišljanja. Sal, njegov učitelj i još nekolicina Jedi vitezova su bili u malom transportnom brodu koji je odašiljao signal izbjegličkog broda. Netko je svejedno napao brod kad su ušli u atmosferu Dandalasa. Trup broda se počeo nadimati sa desne strane kamo je upravo sletio novi hitac. Jedan od motora je pogođen. Metal je proizvodio neobičan zvuk, gotovo je plakao. Kada su prvi plamenovi krenuli lizati po njegovoj hladnoj površini zajecao je i povukao se u sebe pritom ostavljajući ogromnu prazninu na mjestu na kojem je bio motor. Brod se nagnuo i krenuo dolje...

[Herr Schnitzel]

32 BBY, Godina 3 GrS

Nakon tri godine službovanja kod "poštovanog" senatora Doda, naučio sam sve što sam mogao o Senatu i njegovim strujama, strankama i zavjerama. Nakon tri godine beskrajne birokracije, laži i podmićivanja bio sam spreman postati senatorom za Federaciju. Očito je da su za mene bili drugi planovi, jer me je Direktorat poslao na ovaj očajni planet. Sada mi je jasno zašto su manje legalni pothvati ovdje uobičajeni: planet Lok je prigodno udaljen od Jezgre, neugodne površine prepune sumpornih jezera, vulkana i pijeska. Čudim se da uopće ima oblika života na ovakvom mjestu. Nakon svih mojih putovanja i planeta koje sam prošao, ovo je prvi put da sam se pri silasku na površinu naježio od same pomisli da ću biti ovdje. I to ne samo zbog planeta, nego i zbog opasnosti preda mnom - ovdje sam zbog mog poznavanja modernih oružanih sistema i vojnih taktika, što je među članovima Trgovačke Federacije rijetkost. Cilj ove ekspedicije je testiranje novih AATStenkova te nadograđenih OOMSdroida, sada nazvanih B1. Testirat ćemo ih na lokalnom stanovništvu i brojnim gusarima koji su ovdje potražili utočište. Iako imam znanja u potrebnim područjima, nikad nisam bio u borbi, a kamo u "malom ratu" kakav ovdje Federacija priprema. Najviše od svega me proganja pitanje zašto ovo radimo. Zar je rat na pomolu? S kim? Jasno mi je da moramo imati zaštitu za flotu, ali nikad nismo imali ovakva testiranja, i nipošto ovako opasna. Jedini odgovor na to pitanje je da se ovo radi za sigurnost i da se valjanost novih oružja treba detaljno ispitati. Jedini problem je što ja nisam uvjeren. Da i ne spominjem da Federacijom sada de facto dominira onaj ljigavac Gunray, nakon što je ostatak prijašnjeg Direktorata poginuo u "nesreći". Ipak, od žaljenja u holodnevnik nemam puno koristi. Trebam se koncentrirati na zadatak pred sobom. Prvo se moram prilagoditi mjestu i naviknuti se na moj novi dom - kabinu u sletjelom Lucrehulku, koji nam je i baza operacija. Zatim kreće upoznavanje s vođom projekta, Lordom Toatom te prvi brifing koji je sutra ujutro.

[Feanor]

Ako je išta V'arumk načio kroz sve ove godine vojnih treninga, treniranja i bounty huntinga to je da se ne diraš u Jedije, osim ako nisi lud ili Jango Fett, a kako je krenulo i njegov sin Boba bi mogao istim stopama. Vidio je Janga samo jednom i to mu nije bilo jedno od boljih sjećanja.
Bilo je to u kljumičarskoj kantini na Nal Hutti, oazi prevaranata, kjumičara, sitnih lopova i lovaca na glave. Upravo je završio dogovor s jednim Huttom o privođenju jednog njegovog dužnika, i dok je naginjao glavu da u usta ulije ostatak etilnog alkohola u čaši kad je primjetio dva obrisa kroz gusti zelenkasti dim na vratima. Jedan obris je po svemu sudeći drzao ruke skupljene kao u molitvi (ili preklinjanju), a drugi je u ruci imao serijski blaster. Obrisi su napravili dva koraka i napokon se materjalizirali u Janga Fetta i mladu ženu koja se grcala u suzama.
V'armuk im se približio iz čiste samilosti prema ženi, iako je time prekršio glavno pravilo svake kljumičarske kantine u ovom dijelu galaksije a to je ''ne zanimaju te tuđi poslovi i razgovori''.

-Predstavi se-Rekao je Jango tiho
-V'arumk Khalg Bounty Hunter-uzvratio je
-Nemoj mi reći Bounty Hunter, pa da te vidimo na djelu-reče Jango i gurne ženu prema njemu

V'arumk je znao ovaj stari trik te umjesto da je prihvatio ženu on se izmaknu prvi stol kraj kojeg je bio, za kojim su na njegovu nesreću sjedili Gamorreani.U sljedećem trenutku je visio bespomoćno ispred Janga dok ga je jedan Gammorean drzao za ovratnik kožnog oklopa.

-Poštedjet ću te mali, ali samo zato što imaš srca i potencijala-rekao je Fett i nasmijao se u utihnuloj kantini kao na najbolju šalu u galaksiji.

Lud kao Fett nije bio, ali prihvatio je posao koji mu je stari Xin dao, a to je očito bilo neko glupo Jedijevsko prepucavanje i dokazivanje moći Sile koje V'armuk uopce nije razumio, ali mu je Xin obećao apsolutnu sigurnost i solidnu lovu za ispaljen jedan metak pa ga je prihvato....

BTW-ajde molim vas mi recite kako da mi link ne izgleda kao link nego kao riječ u postu, kao šnitzelu...

[OOC]-Nisam neki pisac, al ovo je stvarno gušt xD [/OOC]

[Hellboy]

[OOC]SOOC tagovi postoje s razlogom... [/OOC]

Glavobolja. Grozna, grozna glavobolja. Glavobolja je bila prva stvar koja je Salu prošla kroz glavu kad se probudio u neobičnoj tmini. Dok su mu se oči privikavale na mrak pokušavao se sjetiti što se zbilo. Sjećao se pogotka, poniranja, vike pilota dok su jurili prema gustoj šumi, praska i potom bijele svjetlosti. Ovo oko njega su vjerojatno ostaci broda. "Dandalas je naseljen svijet" promrljao je Sal, "ali populacija nema tehnologiju kojom može srušiti transporter."

Sljedeće što mu je prošlo kroz glavu je osjećaj straha. Sjetio se ostalih Jedi vitezova i dvojice pilota. Pustivši Silu da ga navodi uspio je osjetiti nekog u olupini, nekog osim njega.
"Učitelju!" izletjelo mu je kad je shvatio koga je osjetio nedaleko sebe. Artis je bio ranjen no živ. Tu je bio još jedan život no u ovoj tmini nije bilo moguće znati tko je. Ne ako je netko tako slab. Ostale nije mogao osjetiti. Samo neobičnu slabost i prazninu oko sebe. Kao da je Sila uskomešana i slaba. Njezino pulsiranje je bilo nedefinirano i hirovito. Znao je što takvo ponašanje Sile znači. Samo gubitak života može ostaviti Silu uskomešanu u vrtlogu promjene. Velik gubitak života ju slabi. Život napaja Silu jednako kao što Sila napaja život. Ostali su bili mrtvi. Tumarajući po ostacima broda uspio je pronaći sklop za kontrolu rasvjete. Požalio je istog trenutka kada je upalio ono malo rasvjete koja je ostala u uništenom brodu. Tijela posvuda. Krv. Smrt. Režući trup svojim smaragdno zelenim lightsaberom izvukao je učitelja i jednu pripadnicu Jedi reda koju je poznavao samo površno no znao je da je tek nedavno postala vitez. Izgubio je svijest...

[Arbiter of Change]

Jedna od brojnih LambdaStransportnih jedinica u vlasništvu obitelji Noscondra je polagano i tiho klizila na svojim ionskim motorima prema uvijek burnom i budnom Coruscantu ispod nje, planetu čija je prilazna polovica sada bila obasjana zalazećim suncem. Dok se netom ugašeni hipermotor trenutačno hladio posada je bila i više nego zauzeta pripremama koje su slijedile prije svakog slijetanja - od čekanja na odobrenje za slijetanje od strane Coruscantske službe sigurnosti pa do obavljanja trivijalnih stvari kao što su pričvršćivanje pokretnih dobara na brodu kako ne bi došlo do oštećenja i vođenja brige o putnicima na brodu.

Ali ovo nije bio obični transport sa isto tako običnom zadaćom već od jedan od rijetkih poboljšanih modela sposobnih čak i za vatreni obračun ako do toga dođe. Naravno, šanse da se to dogodi u samoj Jezgri galaksije pored jednog od najturbulentnijih i najzaštićenijih planeta je bila neznatna... ali kad god je gost bio ovako važan ta mogućnost je uvijek postojala. Thosscon Noscondra, trenutni vladar obitelji je bio na brodu, a obiteljska posada je imala reputaciju za čuvanje, slavnu reputaciju da nikada do sada nisu imali niti jednu nesreću ni nezgodu, prouzrokovanu ili ne, te da su im putnici mogli bez oklijevanja ponuditi život na čuvanje. Nisu imali namjeru prekinuti tu tradiciju.

---

- "Dakle." nastavio je Gentall preko veze koju su sada lagano ometale smetnje uzrokovane Coruscantovom atmosferom kojoj se AlferSpribližavao od trenutka kad je izašao iz hipersvemira. "Počašćeni smo što nam ukazujete čast vašim osobnim dolaskom, posebno zbog jednog problema ovakve vrijednosti koji se mogao rješavati mjesecima da ste odlučili ostaviti čitavu stvar birokraciji."
- "Vjerujte mi, zadovoljstvo je moje i jednostavno znam da ćemo doći do zajedničkog rješenja."
- "Ni mi ne sumnjamo u to." dodao je ambasador sa drugog kraja linije prije nego li su se smetnje na trenutak pojačale. "Primjećujemo da ćete jako brzo biti s nama tako da bi bilo mudrije nastaviti razgovor kad sletite. Naravno, kad se smjestite i kad vam je volja poslati ćemo pratnju po vas kako bi osigurali vašu sigurnost."
- "Naravno. Hvala vam na brizi i željno iščekujem naš susret."

Thosscon je prevrtao očima i prije nego li je pritisnuo tipku za gašenje audio veze s ambasadom na planetu. Ovo je već bio tko-zna-koji let prema Coruscantu koji je obavio, svaki dosadniji od prethodnog i slaba uvertira u to koliko će sljedeći biti monoton. Ali naviknuo se u zadnjih 7 godina, morao se naviknuti ako je znao što je dobro za njega. Bar do sada. Pripreme su bile obavljene i sve je bilo spremno, a zadnji dio slagalice je bio ovdje na Coruscantu.

Zadnji dio potreban za njegov bijeg.


[OOC]SRoman time... begin. Naporan sam skoro sam sebi već postao bio. [/OOC]

[Hellboy]

Do trenutka kada se Sal probudio već je pao mrak. Bio Jedi ili ne, šume Dandalasa su itekako zastrašujuće. Od divljih zvijeri do nekih lokalnih plemena, čak je i samo tlo bilo neprijatelj umornom putniku. Meko tlo je bilo puno šupljina ispunjenih vrućim blatom.
"Neugodan kraj nakon ovakvog putovanja", proletjelo je Salu kroz glavu dok je razmišljao o opasnostima koje ga okružuju.

Sada je već osjećao svog učitelja i ženskog Jedi viteza koje je izvukao iz ostataka broda. No djevojka je slabjela. Ovaj pad joj je gadno naudio. Nedugo potom i učitelj je bio budan. Potresen padom no svejedno fokusiran kao i uvijek. I arogantan kao i uvijek.

"Ovi piloti nisu dostojni da prevoze Jedi vitezove!", rekao je šetajući oko vatre koju je Sal zapalio nedugo prije toga.
"Kao Jedi Master zaslužujem bolje metode prijevoza, ta nisam obični pučanin! Porazgovarat ću sa Yodom kad se vratimo. Ovo neće proći! Neću JA riskirati svoj život svaki pu...", ostalo je visjeti u zraku kada se začuo krik koji je ledio krv u žilama. Djevojka je još bila bez svijesti te su Sal i Artis ustali i upalili svoje lightsabere pogledavši se dok je napetost rasla. Međutim krik je jednako brzo nestao kao što se i pojavio, a Sala je mučio onaj loš osjećaj kojeg je imao kad su krenuli.

"Sigurno mora biti vezan za ovaj pad... što bi još moglo poći krivo...", pokušavao se utješiti dok ga je neobičan osjećaj pratio. Njegov učitelj je bio vidno uznemiren i često je pogledavao prema djevojci. Sjedio je potpuno tih i nešto je bilo drukčije. Odredili su smjene straže te je Sala zapala prva i najdulja smjena.

"Opet onaj osjećaj...", pomislio je u sebi dok se udaljavao od vatre kako ga toplina i svjetlost ne bi ometali u nadgledanju okoline...

[Herr Schnitzel]

Bezobrazluk! Nisam ni stigao na taj prokleti brod, a već me nakon 20 minuta odmora protokolni droid prekida riječima "Lord Toat zahtijeva vašu prisutnost na mostu, gospodaru Fal". Ljutito sam odmahnuo rukom i rekao da krećem. "Nema sumnje", mislio sam, "sad ću uživati u društvu još jednog bahatog Neimoidijanca". Dok sam koračao kroz hodnik koji se činio dug kilometrima, nisam se mogao oduprijeti osjećaju divljenja prema ovim grandioznim teretnim brodovima koji besprijekorno preuređeni u zastrašujuće ratne strojeve. U gigantskim teretnim odjelima više nije stajala roba koja čeka prijevoz do odredišta, već tisuće droida tek izašlih iz tvornica, a još deseci tisuća su unutar MTTStransportera. Iako sam se smatrao jednim od više pozicioniranih članova Federacije, tek sam sad shvatio koliko se toga događalo, a da nisam bio dio toga. S pomiješanim osjećajima ljutnje, divljenja i mogućnosti zarade, stupio sam na most Acquisitora.

"Gospodine Fal, čekali smo na vas. Dobrodošli na Acquisitor, jedan od najsjajnijih primjeraka naše obrambene flote. Ja sam Lord Toat, nadzornik ovog projekta i član Direktorata Trgovačke Federacije".
"Čast mi je biti na ovako važnom zadatku za Federaciju. Nadam se da ću vam biti od koristi", odgovorio sam. Iskreno sam bio začuđen pristojnošću ovog Neimoidijanca, što je za njih izuzetno rijetko, bar što se podređenih tiče. Nakon upoznavanja s ostatkom najvažnijeg osoblja, pozvao nas je na svoju privatnu jahtu Syren, gdje smo raspravljali o svemu, osim o poslu koji je pred nama, što me je kod Toata još više iznenadilo. Napokon sam se mogao opustiti u novom okruženju. Ipak, i dalje imam osjećaj da ovaj pothvat neće ići glatko.

[Feanor]

V'arumk je preklinjao ventilacijski odvod u kojeg je ušao i u kojem se isto tako uspješno izgubio, Sal i onaj stari prdonja Xin su bili na putu za Dandalas sigurni u svom brodu, a on je bio izgubljen u nepreglednoj mreži ventilacija. Mislio je izaći mirno kako je i ušao, ali to sad definitivno nije bio dio plana.Ventilcijski otvori bili su postavljeni svakih par metara u stropu i on ce sada trebati iskočiti kroz jedan od njih i probit se kroz zgradu.
I to ne bilo kakvu zgradu nego ni više ni manje nego Jedi Temple. Izvadio je svoj Blast Tech, otvorio otvor i polako se spustio u hodnik.Hodnik je bio dugačak, sa viskim i uskim prozorima sa strane, koji su propuštali jako malo svjetlosti i sve u svemu su bili totalno beskorisni.
Heh, Jedi-ji pomisli V'arumk, još jedna misao mu je proletila glavom, ali nije joj dopustio da se razvije. Otac mu je bio vojni savjetnik na rodnom planetu i on je trebao postati vojni savjetnik, osjetilo se nešto u zraku, a to nešto je mirisalo na rat.
Počeo je trčati hodnikom pokušavajući proizvesti što manje buke i pokušavajući zaključiti koja od ovih bezbrojnih vrata vodi prema izlazu...

[OCC]SOvo je zadnji put da te spominjem hellboy xD, al morao sam završit taj dio s tobom [/OOC]

[Arbiter of Change]

AlferSje bio nadomak atmosferi kad je jedan od članova posade, mlada Twi'lek cura o kojoj osoba Thossconovog kalibra ne bi trebala previše znati osim da je tek nedavno primljena u posadu i da je sama činjenica da je tako mlada postala član bila zanimljiva, došao da ga obavijesti o tome. Naravno, takve stvari su već postale rutina, ali protokoli su se uvijek morali poštivati u ovakvim situacijama. Ako zbog ničeg drugog, onda zbog protokola samih koji su imali tu neugodnu naviku da sami sebi postaju svrha nakon nekog vremena.

- "Gospodaru Noscondra, prilazimo Coruscantu. Zapovijedi?"
- "Vjerujem da kapetan Wilann već zna kud idemo... kao i svaki put kad dolazim u posjet Nultom planetu" odvratio je Thosscon koji je ionako bio zamišljen planovima koji će se odviti kroz sljedećih nekoliko dana. Planova zbog kojih je bio tu službeno i onih koje je sam pokrenuo godinama prije današnjeg gotovo sudbonosnog posjeta. Unatoč tome, njegova je iziritiranost očito izašla na vidjelo te je ostavila mladu članicu posade zbunjenom.
- "O-oprostite ako vam smetam, ali protokol nalaže da vas uputim u trenutnu situaciju zbog vaše vlastite sigurnosti" dodala je tihim glasom kojim je odavala kako zna da se obraćati bilo kojoj osobi sa ovako važnim utjecajem može lagano i nenadano za sobom povući i neželjene posljedice.

Thosscon je pretpostavio da joj jednostavno nedostaje iskustva ili pak jednostavne elokventnosti u ovakvim situacijama kad se nađe licem-u-lice sa važnim osobama. Unatoč tome, ova mlada dama je pokazala izniman talent i vještinu na račun kojih je i primljena na vjerojatno najvažniji ne-ratni brod obitelji Noscondra, činjenicu koju je još dodatno pojačavala informacija da je na taj položaj došla van standardnog pristupnoga registra, što je više-manje značilo da su bilo kakve informacije o njezinim prijašnjim kvalifikacijama bile nepoznate.

Glavešine CorSec-a su bile dobrano uznemirene tom činjenicom, tim više jer je bilo određeno da će ta nepoznata Twi'lek cura koja je u knjigama bila zavedena samo pod imenom "Fiol'len" biti dodijeljena jednoj od važnih magnatskih kuća lokalnog sektora. Sva nećkanja su naravno bila jako brza uklonjena činjenicom da je sam poglavar kuće Noscondra progovorio u njezinu korist i, potiho naravno, založio se za to da čak služi na njegovom osobnom brodu kad krene na put za Coruscant za nekoliko mjeseci.

- "Naravno. Hvala ti na tome na tome" Thosscon je dodao nešto vedrijom tonom da je uvjeri kako prijašnji iziritirani glas nije bio namijenjen njoj. "Otiđi do kapetana i reci mu da željno iščekujem naš dolazak u 500 Republica".
- "Da, gospodine" je bilo zadnje što je čuo od Fiol'len kojoj je naizgled laknulo na ovaj dobar razvoj situacije prije nego li je izašla iz sobe kroz automatizirana vrata i nastavila do kapetanovog kokpita kako bi proslijedila želje jedinog putnika na brodu uz odzvanjanjući zvuk čizama po metalnom hodniku. Thosscon je pričekao nekoliko trenutaka nakon što je izašla kako bi upalio holoprijemnik i pripremio poruku za jednu osobu koja ga je čekala dolje u Galaktičkom Gradu iščekivajući njegove upute.

[Hellboy]

Sal se vraćao u kamp kojeg su tako primitivno i brzo postavili da je više sličio nekakvom otpadu nego kampu. No kamp je bio prazan. Učitelj i djevojka su nestali.
"Zar im se što dogodilo? Gdje su?", letjelo je Salu kroz glavu dok se osvrtao po kampu u nadi da će vidjeti naznake kamo su Master Artis i djevojka mogli nestati. Čak ih nije mogao osjetiti ni kroz Silu. Tragova borbe nije bilo kao ni naznaka da je još netko bio u kampu. Opet se javio onaj isti osjećaj. Ovaj put jači i izraženiji nego prije. Sada je taj osjećaj povukao i nekolicinu slika u Salov um. Slika koje nije mogao razaznati. Ni razumjeti. Sal je odlučio pokušati potisnuti te fragmente i potražiti svog učitelja. Provjerio je stanje odašiljača kojeg je prilikom izgradnje kampa izvukao iz broda i uključio da odašilje poziv za pomoć te se okrenuo i laganim korakom krenuo u šumu. Nešto ga je vuklo u smjeru u kojem je krenuo. Nešto...tamno. Mračno. Zlo.

Prateći osjećaj koji ga je vodio kroz šumu Sal je shvatio da ga okružuje potpuna tišina. Neobičan znak u tako gustoj šumi. Šumi koja inače odiše životom. Tada je shvatio da od pada nije vidio ni jedan primjerak lokalne faune. Ni jednu životinju, bio to opaki šumski predator ili najobičniji glodavac. Čak štoviše, krik kojeg je čuo ranije je bio jedini zvuk kojeg je čuo iz šume. I sigurno nije bio žibotinjski. Ipak, i pored te tišine i manjka života, Sal je osjećao kako ga netko gleda. Netko koga su njegova Silom izoštrena osjetila samo lagano osjećala, no ne dovoljno da otkrije njegov položaj. Tada se začuo novi krik. Bio je blizu. Jako, jako blizu...

[Herr Schnitzel]

Nakon neobičnog susreta s Toatom, napokon sam mogao odspavati nekoliko sati u svojoj kabini. Jutro je, naravno, bilo razočaravajuće, jer se nisam probudio u svojem stanu na Coruscantu, već na neprijateljskom, zabačenom planetu. Brifing je bio održan u konferencijskoj sobi nedaleko od mosta. Tamo sam bio dočekan u puno ozbiljnijem tonu nego jučer: sjeo sam na svoje mjesto za dugim, elegantnim stolom od bronzija bez riječi. Lord je ušao nešto kasnije te se ispričao na kašnjenju, a onda je bez okolišanja prešao na stvar. Upalio se holoprojektor na sredini stola s prikazom planeta i okolnih sustava, strateški razmještaj droida i, možda najvažnije, pretpostavljene pozicije gusarskih utvrda.

"Ovaj planet je od danas pod opsadom - nijedan brod neće ni ući ni izaći dok se sva testiranja ne završe. Okolni asteroidi s neprijateljskim utvrdama se već uništavaju, a sad je red na vama da eliminirate sav otpor na zemlji. Lok nije ni od kakve važnosti za Republiku, dapače, činimo im uslugu jer ćemo osloboditi galaksiju od jednog piratskog utočišta, tako da imate odriješene ruke u korištenju svih dostupnih sredstava. Nov'ren Fal, naš tek pristigli stručnjak za vojna pitanja, će biti nadzornik vojske droida te moj savjetnik tijekom ove kampanje"

Laknulo mi je. Neću biti na stvarnom bojnom polju, već u uredskoj i savjetničkoj poziciji tokom ove avanture, što mi i najbolje pristaje. Zapovjedništvo je predano u ruke Rune Haakou, Gunrayevoj desnoj ruci i Daultay Dofineu, a obojica su, naravno, Neimoidijanci. Morat ćemo razriješiti ovu situaciju unutar Federacije, jer se i neki drugi kolege ostalih rasa protive ovoj hegemoniji. No, radi održavanja reda, zasada nećemo govoriti ništa. Trenutno sam samo sretan što neću riskirati život direktno na bojištu.

[Hellboy]

Sal je išao protiv razuma i odlučio je pratiti izvor zvuka. Učen da bude spreman prihvatiti gubitak, Sal je odlučio ići protiv toga. Artis je njegov učitelj, mentor i iako arogantan i težak, bio mu je poput brata. Brata kojeg je morao pronaćii. Nakon nekog vremena provedenog čekajući da se krik stiša, Sal je odlučio krenuti prema izvoru krika koji je ledio krv u žilama.

"I Master Windu bi se prepao ovoga", razmišljao je Sal pokušavajući utješiti se dok je lagano koračao prema mjestu za koje je smatrao da je sadržavalo izvor onog jezivog krika. Tumarajući kroz gusto raslinje gotovo je pao niz liticu kad je shvatio da više nema tla ispred njega. Samo dolina. I pri dnu doline se vidjelo selo.

"Izvrsno", pomislio je Sal, "možda će oni znati nešto o ovim krikovima. Možda su čak vidjeli učitelja."
Približavajući se selu koristeći obližnji put prema dnu doline osjetio je onaj osjećaj. Osjećaj koji ga prati već nekoliko dana. Bivao je sve jači i jači kako je išao prema najbližoj zgradi. Ista ona tmina koja ga je privukla u tom smjeru sada je rasla. Teška poput stijena pod kojima se jednom našao prateći svog učitelja na jednom od zadataka, osjetio je kako ga ta tmina polako guši. Odlučio je promotriti selo iz sigurnosti obližnjeg grmlja. Prizor koji je zatekao bio je stravičan. Lokalna populacija, pleme koje se nalazilo u drevnom stadiju razvoja i koje nije imalo ni najosnovniju tehnologiju, je bila potpuno deformirana tamnom stranom Sile. Grozna stvorenja humanoidnog oblika su se kretala selom.

Deformacije na nekima od njih su bile tolike da više nisu ni bili humanoidi. Bili su nešto gore. Sal je već vidio djelovanje tamne strane Sile no samo u pričama i holocronima u Jedi Templeu. Netko, ili nešto je eksperimentiralo sa ovim jadnim stvorenjima. Nešto ih je moralo podvrgnuti groznim pokusima jer nitko na ovom planetu prirodno nije osjetljiv na Silu. Nikada Jedi Temple nije imao pripadnika sa Dandalasa. A najgore od svega je bio prizor Master Artisa zatočenog u nekakvom kavezu na sredini praznog seoskog trga kraj kojeg je stajala neobična kreatura. Neobična prikaza odjevena u tamnu halju sa kapuljačom preko glave je nešto pričala, no Sal je bio predaleko da bi čuo što ta osoba govori njegovom učitelju. Znao je da mora nešto učiniti. Odmah...

[Grim]

Vin je u tom trenutku imao svoj vlastiti starfighter te svoju opremu, bili su dosta stari ali koristivi, jer ipak je to od njegovog oca. Posto je njegov odgajatelj, njegov djed znao da ce doci trenutak kada ce Vin trebat prihvatit svoju prvu misiju on je nasao tocnu misiju za njega. Vin je nasao sve potrebne podatke nakon smrti njegova djeda u Aureliji. Misija mu je bila da ubije Kal'ha Dovinarda, cijena njegove glave bila je 50 000 creditsa te je njegov djed vec osigurao sve potrebne informacije potrebne za tu misiju. Njegova meta se nalazila na planetu Tatooine, ali bio je problem. Posto je to bio pustinjski planet bilo bi dobro da Vin metu pogodi s nekim dugometraznim oruzjem, ali on ga nije imao. Taj problem je htio rijesiti kada sleti na Tatooine .

Pri putu na Tatooine Vin je imao par problema s Aureliom, konsatno se gasio pogon te je jedva stigao na svoje odrediste, ocito je bilo da ce trebat nekako popraviti Aureliu. Sletio je u Mos Eisley, tamo se nalazila meta, imao je 3 dana vremena da smakne metu, odmah se primio posla. Posto je vec imao sve potrebne informacije o meti poskusao je naci oruzje, obilazio je trgovce trazeci nekakvo dalekometrazno oruzje, ali da trgovac ne shvati zbog cega ce mu. Naisao je na Gorin's shop, unutra je primjetio oruzje koje ce mu odgovarat. X-45 sniper rifle, iako nije bio siguran oce li uspjeti kupiti. Dosao je do trgovca:
"Imate X-45 sniper rifle u lijevom kutku na onoj polici, uzeo bih ga evo vam 800 creditsa.", htio je poigrat trgovca tako da prijede odmah na cijenu i uzme pusku, ali trgovac nije bio glup: "Cijena X-45 je tocno 1700 creditsa, ali ako mi ucinite nekakvu uslugu ja vam mogu spustit cijenu.". Vin nije znao sta ce jer sada se nije htio baviti nikakvim dodatnim zadacima, ali: "Dobro 1200 creditsa i jedna mala usluga.", znao je da ce mu ta mala usluga predstavljat problem: "Odnesi ovaj paket barmenu u Khtall's Bar i nitkom ga nemoj pokazivat, kada to napravis se vrati po pusku i dat cu ti je za 1200 creditsa".

Vin se odmah zaputio u taj Khtall's Bar, nije znao gdje se nalazi, hodao je satima dok nije nekog prolaznika pitao:
"Oprostite je znate mozda gdje se nalazi Khtall's Bar", prolaznik cudne face je odgovorio:"To vam je tocno sada lijevo, ali pazite jer mozete tamo naici na teske probleme". Vin je skrenuo lijevo te vidio mali znak Khtall's Bar i dva velika bouncera ispred vrata, usao je.

[OCC]SEvo nesto sam napisao, poslije nastavim ^^ [/OCC]

[Feanor]

Lijevo, Lijevo, desno sljedeći hodnik lijevo - mumljao je V'arumk sam za sebe. I nadam se da na ulazu nema nikog pomislio je, i bio je u pravu. Izašao je vani puno sretnije nego što se je nadao, ali postojao je još jedan problem, njegov HWK-90 se nalazio na drugoj strani hrama. U stvari jedini problem je u tom što se još nisam u potpunosti naučio služiti Jet Packom , ali jednom se morao početi.
Uzletio je oprezno još uvijek nenaviknut na to da mu noge jednostavno vise u zraku i ne rade ništa.Nagnuo se naprijed i počeo letjet prema HWK-u.Sunce mu je udaralo u oči te je shvatio da je previše vremena potrošio u Jedi Hramu.
Došavši na stotinjak metara od HWK-a čuo je pucanj i shvatio da mu je eksplodirao ljevi potisnik na Jet Packu, te se počeo jako velikom brzinom okretati oko svoje osi, a osim toga i tlo se približavalo velikom brzinom, čuo je još jedan pucanj, a trenutak kasnije je osjetio bol u svojoj desnoj bedri.
Srušio se desetak metara od svoje letjelice te je izvadio svoj Blast tech dl-44, pokušavajući nešto nazrijeti kroz jaki odbljesak sunca uvjeren da je laserska zraka doletila od tamo, jer samo je profesionalac mogao biti tako precizan, a profesionalci stoje leđima okrenutim suncu jer to im čini dvostruku korist.
Prodiruća bol u nozi ga je uvjeravala da je sigurno slomljena, a kako nije čuo(a ni osjetio) više pucnjeva počeo je lagano puzat prema svom HWK-u.
A rekli su mu da će biti lagano...

[cham3leon]

Vantar se ponekad pitao zašto ne bi jednom uzeo vremena pa sagradio boljeg droida, ili da barem ovom smeću ugradi pristojni procesorski sklop i memoriju. Zbog nepredvidivog ponašanja CR-1 je bio potpuno neuračunljiv za obavljanje poslova kakve bi jedan astromech droid trebao raditi. Zbog njega je Vantar sada ležao ispod kontrolne ploče na trećoj palubi stare korelijanske teretnjače. Ne samo što je brod bio prepun skrivene robe koju se švercala na Coruscant (Vantar je najprije morao izvaditi šest kašeta korelijanskog piva koje je bilo skriveno ispod kontrolne ploče), već je i registarska oznaka broda mogla lako biti sumnjiva nakon malog incidenta na Nal Hutti.
Sva je posada uglavnom prezirala tog nesposobnog droida, pa shodno tome, pomalo i Vantara. Vantar je to znao, ali nije nikako dao da mu netko oduzme i taj pomalo truli plod njegovog siromašnog truda i još siromašnijeg znanja. U biti, ta kanta je jedino Vantarovo postignuće u njegovom mladom životu. Nekako se nadao da će biti od koristi, pogotovo zbog naprednog senzorskog čvorišta kojeg je ukrao iz radionice u Mos Eisleyu jednom.

Za to vrijeme, otrcani teretnjak Silver Ray približavao se orbiti Coruscanta u kojoj su se tromo kretala jata brodova u daljini.

[str1k3r]

Ponovno Rođenje - I dio

Forsyth je spremio sve što je imao, to jest ono malo što nije prodao, na svoj starfigher. Ukrcao se i njegov astromech droid, na svoje već predviđeno mjesto. Forsyth je stajao ispred starfightera gledajući u daljinu i razmišljajući o boljim danima ,koji su bili, i onima koji tek dolaze. Imao je na sebi dugačak crni kaput koji se vijorio na vjetru, ruku je držao na svome oružju, kunući se da će ga upotrijebiti kao krajnje riješenje ako mu ikad zatreba. Krenuo je prema ljestvama za ukrcavanje. Jednom nogom je stao na ljestvu i... jednostavno nije mogao nastaviti, nije mogao napustiti Naboo u nadi da će se vratiti, morao je biti siguran u to. Preispitao je svoje misli, zapitao se "Nix, pomozi mi, reci što da napravim, da li da odem u nadi ili da budem siguran u to?"
Znajući da je Nix uvijek bio spreman na avanturu pretpostavljao je koji je njegov odgovor, popeo se i sjeo u kabinu. Spustio je staklo u kabini i upalio motore. Polako, ali sigurno, otisnuo se od tla. Promišljao je gdje bi mogao otići, po posljednji put proletio je iznad svojeg imanja. Znajući da to više nije njegovo, nije se puno zadržao. Vinuo se visoko u nebesa. Nebo boje safira poprimalo je sve tamnije nijanse, prolazeći kroz oblake još jednom se sjećao života kojeg je imao na Naboo-u i dosadnog posla nižeg administratora, kojeg bi sada objeručke prihvatio samo da mu se vrati život koji je nekoć imao. Plavo nebo ubrzo se pretvorilo u taman, crn i hladan svemir.
---
Zapovjedio je droidu da ga uputi na najbliži naseljen planet, prema postavkama koje je sam Forsyth zadao. Zatvorio je oči i zaspao. Sanjao je predivne zelene poljane Nabooa, oca, majku, ženu i sina i nikad prežaljenog Nixa. Nakon dugog vremena droid ga je odveo na Coruscant. Planet-Grad. Opasan je samo u nižim razinama, krasi ga Jedi hram, sjedište svih koji su tada poznavali silu, ili su to barem tako mislili. Visoki neboderi su jedna od mnogih znamenitosti Coruscanta.
Nije se bavio razgledanjem grada, sletio je u prvi bar tražeći posao. Bilokakav posao. Budući da nije znao kako započeti došao je do šanka. Stajao je tamo i zurio u svjetinu koja se okupila samo kako bi uživala u piću i hrani te Twi'lek plesačicama u oskudnoj odjeći.
-Što ćete popiti? Upita ga konobar?
-Breath of Heaven. Mislio je da ako bude pio skupocijena pića da će lakše naći posao.
Konobar, Rodianac, je klimnuo glavom kao znak shvaćanja. Prišle su mu dvije Twi'lek-ice, nosile su snažan parfem tako da ih je prije namirisao, nego li ih je ugledao.
-Vidi, vidi, novo lice ovdje. Prozborila je jedna od njih
-I to lijepo lice.-nadovezala se druga
Forsytha upoće nisu zanimale Twi'lek-ice, tražio je posao, tako da nije obraćao pozornost na njih
U to vrijeme mu je konobar stavio piće na stol
-Vaše piće, gospodine. Reče konobar
-Uz to što je lijep još je i bogat. Laskala mu je Twi'lek-ica - A, dame nebi počastio?
U to vrijeme jedna dominantna osoba je upravo bila na izlasku. Dominantan zato što su se svi okretali za njime, a to nije bilo zbog njegove neizmjerne ljepote, već zato što je bio poznat svima, osim Forsythu.
-Tko je ovo? Upita Forsyth.
-Arele N'ce'dei-Rell. odgovori konobar- Poznata osoba ovdje, obogatio se u kratkome vremenu. Nitko nezna kako ali sada je vrlo bogat i utjecajan.
Twi'lek-ice su se Forsythu i dalje ulizivale, za besplatno piće, no on ih nije slušao
Arele je imao raskošnu, bogato, ukrašenu odjeću, imao je i jednostavan blaster koji je pokušao skriti odjećom, no nije mu uspjevalo. Pratili su ga tjelesni čuvari, očito ima razloga za strah, pomisli Forsyth. Kako je Arele izlazio Forsyth je znao da mu je ovo jedinstvena prilika da nađe dobro plaćen posao. U mislima ga je prekinula jedna Twi'lek-ica s pitanjem
-Nego? Hoćeš li nas častiti pićem?
Forsyth baci 100 kredita na šank i kaže
-Evo, počastite se.
I odjuri kroz vrata, a Twi'lek-ice se pogledaše i nasmjehnuše, jedna drugoj suptilno čestitaše na besplatnome piću, i okrenuše se prema šanku, i konobaru, a konobar će:
1 Breath of Heaven, 100 kredita.
Njihov osmjeh je ubrzo splasnuo nakon toga.
---
Vani, na platformi, Forsyth je pratio Arelea, kada mu se dovoljno približio rekao je
-Gospodine Arele- Okrenuo se.
-Da, reci.
-Čujem da ste vrlo uspješni
-Hm... što time želiš dokazati
-Neželim dokazati, već pitati.
-Uredu, pitaj.
-Čujem da u zadnje vrijeme imate problema i strahujete.
-Haha... tko ti je to rekao?
-Nitko, da ne strahujete nebi uz sebe imali tjelesne čuvare, zar ne? Usput, nebi niti imali blaster koji nevješto skrivate ispod odjeće.
-Ja među ovim tvojim riječima nisam čuo niti jedno pitanje.-Vidno uznemiren Arele je pokušao bolje sakriti blaster
-Moje pitanje jest: Koliko ste spremni izdvojiti kredita za vaš život.- Arele je ustukno i zakoračio nazad
-To ti sebe nudiš kao tjelesnog čuvara, a bili bio spreman ubiti za posao?
-Ako treba, da. Nije mislio na zakletvu koju je sebi dao, već samo na posao.
-Vidjet ćemo. U tome trenutku je Arele pucnuo prstima a gorile koje su ga pratile su zgrabile Forsytha i omamile ga jakim sredstvom. Bilo mu je crno pred očima, cijeli Coruscant mu je postao mutan, usnuo je...

[OOC]SEvo, da li vam se sviđa koncept priče i priča kao takva, opet Wookiepedia majka za ovo.[/OOC]

[Grim]

Kada je usao u bar odmah je zamijetio barmena, a tko ga nebi kada je barmen ustvario bio barmenica, vrlo zgodna Twi'lekica smede koze. Vin joj je prisao:
- "Gorin' mi je rekao da vam prenesem ovaj paket.", dao joj je paket
- "Hmmm, tebe prije nisam vidjela, ja sam Khtall. Kako to da te Gorin salje da mi das ovako vazne informacije.", uzima paket i otvara ga
- "To nije bitno, moj dogovor je bio samo da to prenesem, doviđenja!"
- otvarajuci paket Linar'in odgovara:"Cekaj malo, gdje ti se zuri, ni predstavio se nisi."
- "Nemam vremena sada."
- kada je otvorila paket napravi mrki pogled i zadere se:"Cekaj malo, ovo nije bilo po dogovoru! Gdje je bodez?!"
- "Neznam ja o nikakvom dogovoru, samo sam vam trebao prenijesti taj paket. Doviđenja.", Vin smireno odgovara
- "Rakin, Toka'ni zgrabite ga!", zadere se Khtall
Ljudi u baru se ponasaju ko da se nista ne dogada, svi smireno piju svoja pica. Dva bouncera su zatrcala prema Vinu, odmah je reagirao i izvadio svoj WESTAR-34 blaster pistol, pucao je i pogodio jednog bouncera. Drugi je srusio Vina na pod i uhvatio ga, srecom kada se bacio je lupio glavom u pod tako da se onesvijestio. Vin se polako digao drzeci uperen blaster u Khtallu, te izasao van. Potrcao je do Gorin's shopa.

Dosavsi do Gorin's shopa je usao unutra ljutito:
- "Gorin gade jedan!", Vin se zaderao: "Zamalo su me ubili zbog tvoje male usluge, platit ces mi za ovo!"
- Gorin u strahu odgovora: "Smiri se, smiri, sto se dogodilo?", te je izvadio blaster i uperio ga u Vina
- "Nesto je ta barmenica bila nezadovolja paketom, ocito je falio neki bodez, i ja sam zamalo nastradao zbog toga!"
- "Oh zao mi je, ocito su me nesto krivo shvatili, evo za ispriku mozes uzeti X-45 sniper rifle potpuno besplatno, evo dat cu ti i Czerka ZX miniature flame projector za vrlo malo kreditsa, 1000.", Gorin spusti blaster
- Vin razmislja par sekundi te spremi blaster i rece: " Dobro, daj mi to odmah i evo ti 1000 kreditsa, nezelim imat vise posla s tobom"
- Gorin mu daje X-45 sniper rifle i X-45 sniper rifle: "Dobro, mozes ici, ispricavam se za probleme."

Vin je shvatio da je za par sati idealno vrijeme da smakne svoju metu i napokon obavi svoj zadatak. Otisao je kod kuce od njegove mete, osoba koju je trebao smaknut se tocno vidjela kroz staklo. Popeo je na vrh nasuprotne zgrade, njegova nova X-45 sniper rifle imala je domet od 500 m, tocno da skine svoju metu. Udahnuo je i naciljao tocno izmedu oci svoje mete, meta je bila covjek, i upravo u tom trenutku se otvaraju vrata pored mete, problemi?

Ne, usla je neka mala djevojcica, valjda kcer od mete, Vin se je pokusao susdrzat od osjecaja, ali nije imao cisti pogodak, morao je sacekati da se djevojcica makne. Ali meta je podignula djevojcicu, to je bio problem... nije bilo vise vremena morao je pucati jer su se cuvari od mete priblizavali sobi. Zapucao je te pogodio metu tocno u glavu, nazalost kroz rame od djevojcice, oboje su pali, pucanj se primjetio. Cuvari su usli u sobu i zamijetili Vina kroz prozor kako se dize, odmah je upalio svoj jetpack i pokusao pobjeci, ali problem.
Jetpack je prestao raditi, Vin je naglo padao te se srusio:
- "Oh ne, kuda sada... mi se pokvaris...", crno mu je bilo pred ocima... onesvijestio se...

[OOC]Slucajno sam stisnuo post tako da nisam stigo dovrsit [/OOC]

[Hellboy]

Kako se tajnovita figura odmicala od njegovog učitelja, Sal je primjetio drugi kavez. Kavez u kojem je bilo još jedno od onih stvorenja koje je vidio po selu. No ovo je bilo drukčije. Bilo je poznato.
"Djevojka!", izletjelo je Salu nehotice dok je promatrao kako tajnovita figura prolazi kraj njenog kaveza i odlazi prema svome šatlu. Djevojka je bila podvrgnuta istom tretmanu koji su primili i ostali stanovnici ovog sela. Deformirana Tamnom stranom sile, djevojka je bila samo sjena prijašnje pripadnice Jedi reda. Osjećajući navalu bijesa, Sal se sjetio da postoji netko koga još može spasiti od okrutne sudbine koja je čekala stanovnike ovog svijeta. Njegov učitelj je još uvijek bio zatočen i Sal je bio spreman dati svoj život da ga izvuče sa ovog prokletog kamena.

Pričekavši okrilje mraka Sal se uputio prema trgu. Dok je bio na nekoliko koraka od učiteljevog zatvora primjetio je nešto u mraku. Nije bio sam. Iako je bio siguran da je populacija otišla iz sela u nepoznatom smjeru nedugo nakon što je misteriozna figura odletjela u svom transportu, Sal je isto tako bio siguran da ga nešto gleda iz mraka. Tada je saznao i tko. Deformirana djevojka, nekad prekrasna pripadnica Jedi reda sada je stajala između Sala i kaveza u kojem je sjedio njegov učitelj kojeg je trznula pojava učenika i djevojke. Učitelj je izgledao drugačije. Koliko je Sal uspio vidjeti pod svjetlom blijedog mjeseca, Master Artis je bio iscrpljen i umoran.

"Vjerojatno su i njega mučili...", pomislio je Sal neprekidno prebacujući pogled sa učitelja prema djevojci i natrag. Trenutno je samo djevojka stajala između njega i Artisa i Sal je htio povesti oboje u kamp gdje bi pričekali dolazak nekog republičkog broda. Sigurno su ih već tražili, ipak je nestalo nekoliko Jedi vitezova. Vijeće to ne bi ignoriralo. Međutim, pod utjecajem pokusa i mučenja, djevojka više nije bila ona stara. Pretvorena u divlju zvijer osjetljivu na Silu, djevojka se pokazala najgorom noćnom morom jednog padawana. Pogonjena feralnim instinktima i navođena Silom djevojka je skočila na Sala pokazujući svu sablast svoje nove figure. Ogromne kandže su stajale na mjestu njenih šaka i bile su spremne da prodru kroz halju, kožu, mišiće pa i kost jednog neiskusnog padawana kao što je bio Sal. Dobivši ogrebotinu po lijevoj ruci Sal je odskočio prije nego ga je djevojka uspjela ponovno pogoditi.

Artis je promatrao cijeli susret kružeći po kavezu i iščekujući rezultat bitke. Kada je Sal uspio zadati prvu ranu djevojci, shvatio je da je njegov učitelj bivao sve udaljeniji od učenika. Odlučivši ignorirati to, Sal je djevojci zadao još jednu ranu na leđima zbog koje je djevojka pala na koljena vrisnuvši. Artis je bijesno zgrabio rešetke kaveza i viknuo Salu da ju ostavi. U tom trenutku je Sal shvatio koliko je njegov učitelj skrenuo sa puta Jedi viteza. Bio je zaljubljen u djevojku. Svi oni pogledi prema njoj dok je ležala u kampu, sve ono šetanje po kavezu, onaj osjećaj koji je Sal imao od trenutka kada su krenuli sa Coruscanta. Sve to je bilo rezultat Artisove ljubavi prema djevojci. Iz razmišljanja ga je odvukla jaka bol u donjem dijelu leđa - djevojka ga je porezala. Instinktivno zamahnuvši, Sal je izveo Sai cha na deformiranoj djevojci ostavivši ju u šoku nekoliko trenutaka prije nego je njeno beživotno tijelo palo na tlo.

Artis je stao, blijedo gledajući u djevojčino tijelo. Koristeći sav bijes koji se u njemu nakupljao proteklih par dana otkako je podvrgnut mučenju, Artis je proizveo zaglušujući vrisak uništivši kavez koji ga je zadržavao. Artis je pao na Tamnu stranu. Podigavši zeleni lightsaber svog učenika koji ga je ispustio prilikom ovog zadnjeg krika, Artis je krenuo svom silom prema svom učeniku, okrivljujući njega za smrt djevojke koju je volio. Čista sreća je spasila Sala od sigurne smrti kada je njegovog bivšeg učitalja zaslijepio republički šatl koji se odazvao pozivu za pomoć te je Artis promašio. Skupivši snagu, Sal je potrčao prema brodu dok je njegov bivši mentor krenuo u potjeru za njime. Vidjevši da ga neće stići, Artis je odlučio baciti lightsaber za svojim učenikom u nadi da će osvetiti smrt voljene. No opet, Sila je bila blaga prema izmorenom Salu te ga vlastiti lightsaber pogađa u lijevu ruku odvojivši šaku od tijela. Jedva primjetivši da je ostao bez šake, Sal uspijeva doći do šatla te pilot uzlijeće ostavljajući učitelja u tami ovog divljeg i izgubljenog svijeta. Sal je pogledao prema svom palom bratu i izgubio svijest...

[Herr Schnitzel]

Već su dva tjedna prošla otkad sam došao ovdje, i mogu reći da rat nije uzbudljiv iz komandnog centra. I bolje. No ipak imam neprijatelja ovdje: beskrajna dosada i trošenje talenta na glupost. Rutinske kontrole upravljačke jedinice droida, nalozi za popravke, evaluacije korisnosti, potpisivanje bezbrojnih papira. Jedina stvar kojoj se mogu veseliti je povremeno pomaganje u strateškim odlukama, a dosad sam na takav događaj bio pozvan dvaput. I oba puta sam bio gotovo ignoriran, ali barem sam osjetio da imam nekakvu veću ulogu u svemu. Barem imam potpun uvid u razvoj ove kampanje, pošto sam jedan od zaduženih za ocjenjivanje novih oružja. Nedavno je bio održan sastanak ocjenjivačkog suda u konferencijskoj sobi. Započela je žestoka rasprava. Rune Haako je donio najnovije izvještaje od zapovjednika na polju, i neki rezultati nisu bili očekivani.

- "Univerzalno je mišljenje da su B1 jedinice jedan od najboljih dijelova našeg arsenala. Svi su zapovjednici za to da se nastave koristiti u našim vojskama droida", izjavio je Haako nedugo nakon početka sastanka. Ostali smo zapanjeni.
- "Nemoguće!", javio se jedan Zabrak. "Prema svim informacijama kojim ova komisija raspolaže, B1 droidi su nekvalitetno građeni, programirani su ograničeno i nemaju kapacitet za borbu protiv ljudskog neprijatelja"

Cijeli odbor je počeo žamoriti. Morao sam se uključiti.

- "Poštovani generale Haako, ne razumijem odakle vam ovi izvještaji. Svi zapovjednici s kojima sam razgovarao su izjavili da su najbeskorisniji dio njihovih regimenti upravo B1 droidi. Ne vjerujem da je moguće da su se odjednom predomislili. Pogotovo uzmemo li u obzir i da sam ja odgovoran za logistiku svih jedinica u ovom sukobu, i da sam osobno pročitao bezbroj prijavaka u kojima se tražio upravo nadomjestak velikog broja B-jedinica. Jedini zaključak koji iz ove situacije mogu izvući je taj da pokušavate manipulirati ovim odborom i da vam sigurnost naše trgovačke flote nije na prvom mjestu."

Haako je nastavio govoriti kao da nisam ništa rekao, no onda je opet progovorio onaj Zabrak.

- "Generale, mislim da ste dužni odgovoriti kolegi i odboru. Poznajem vas, i uvjeren sam da pokušavate progurati uporabu ovih jeftinih droida da biste razliku spremili u svoj džep. Ako je to istina, vjerujte mi, potkralj Gunray će vrlo brzo saznati za ovo".
- "Kako se usuđuješ, Reyalmid! Ove optužbe su nevjerojatne! Ako se ne smirite smjesta, bit ću prisiljen reagirati! Uporaba B1 droida je prihvaćena i potpisana, daljnje rasprave nema."
- "Ako nema daljnje rasprave, zašto je ovaj odbor uopće sazvan?", podrugljivim tonom je upitao prisutni Pantoran.
Haako je odgovorio, u svom stilu, vrlo bahato i prijezirno, riječima "Ovaj odbor je samo formalnost, i bilo bi vrijeme da to shvatite, poštovani članovi komisije"

Nekoliko njih se potom ustalo i pošlo prema izlazu iz sobe, na što ih je general upozorio "Ako izađete odavde, osobno ću se pobrinuti da izubite svoje pozicije u Federaciji. Nastavite li s optužbama i nakon toga, riskirate svoje živote". Znao sam da su Neimoidijanci spremni na svašta, ali ovako hrabre riječi nikad nisam čuo. Doista nešto stoji iza ovoga.

Nastavio je u svom tonu: "Dakle, gospodo? Čekam vašu odluku." Svi su sjeli na svoja mjesta.
- "Odlično. Sad kada smo završili s ovom besmislenom debatom, napuštam vas"
Prije izlaska mu je onaj isti Pantoran zaprijetio: "U redu, Haako. Sada ćemo prihvatiti ovaj prijedlog. No dogodi li se katastrofa po Federaciju zbog ovog, svi znamo tko će biti odgovoran".
"To ćemo tek vidjeti, poštovani kolega Arrel".

Ovo ne može tek tako proći. Konzultirat ću se s kolegama, a možda i Lord Toat stane na našu stranu.

[cham3leon]

Samo velika hrpa željeza, ništa više, rekao je Vantar sam sebi, iako nije bilo tako. Naizgled sumorna i morbidna svemirska stijena, počela je vrvjeti životom i dinamikom kako se Silver Ray spuštao prema površini grada nakon što je valjda tri puta skeniran od brodova u orbiti. Nadajmo se da nisu pronašli dobro zaštićenu robu u tajnim spremištima. Coruscantsko nebo izbliza izgledalo je veličanstveno. Gomile brodova su se kretale uzduž i poprijeko, od malih privatnih letjelica, trgovačkih brodica veličine Silver Ray-a, pa sve do velikih republičkih krstarica daleko u gornjim slojevima sakrivenih u pahuljastim oblacima. Dolje, par kilometara niže, površina grada je bila prošarana rijekama speedera i impozantnim zgradama koje su se, izgleda, dizale stotinama metara u vis, a gubile se u nepreglednim prostranstvima ispod glavne razine grada.

Ista stvar kao i Nar Shaddaa, reklo bi se. Vantar je morao priznati da nije tako. Za razliku od negostoljubivog i prostačkog krijumčarskog mjeseca, ovaj planet odisao je elegancijom i urednošću, pa još i okupan zlatno-grimiznim suncem i odbljescima njegovih zraka oko gustih gradskih koridora.

Silver Ray se sad spustio sasvim nisko među gradsku vrevu i usporio. Sletište je već bilo unaprijed dogovoreno, ali kapetan je još grizao usnicu zbog čvrste kontrole kakve su se provodile na Coruscantu na svakom novopridošlom trgovačkom brodu. Bio je to prvi put posadi ovog broda (pa tako i Vantaru) da pokušaju krijumčariti jeftinu korelijansku robu na Coruscant. Rizik je bio velik, ali dobit još veća.

Silver Ray je polako, uz lagane vibracije, sletio na označeni prostor uz prodornu škripu desne sletne klizaljke koja je praktički govorila Vantaru da je ona njegov slijedeći posao.

Ophodnja je već bila na mjestu, i Vorka, Trandoshanski kopilot, ih je pozvao unutra. Gospoda u uniformama nisu rekla ni riječ dok su se probijali hodnicima i skladištima prepunih raznih namirnica, pića, goriva i kompjuterskih dijelova. Dobar krijumčar uvijek ide s punim teretnim prostorom robe da se ne posumnja. I to kvalitetne robe. Korištenje jeftinih stvari izaziva sumnju da su tu čisto da pokriju glavni ilegalni teret. Kapetan je to dobro znao. Dok smo se svi pomalo znojili, inspekcija je završila bez da su otkrili išta sumnjivo. Vantar je, praćen svojim vjernim CR-1 krenuo malo udahnuti zrak i izašao na sunce Coruscanta.

[OOC]Mogu li zamoliti da pišemo svi u trećem licu? Nekako mi se čini prigodnije[/OOC]

[Arbiter of Change]

Svijetlost se gotovo lijeno odbijala sa uglačano metalnih i staklenih strana građevine koja je neupitno pripadala u najekskluzivniji krug lokacija koje je pojedinac mogao posjetiti na Coruscantu, ako ne i u čitavoj galaksiji. Hotel "500 Republica" je bio toliko ekskluzivan da je posjedovati stan tamo gotovo odgovaralo posjedovanju omanje države, bar kad je politički utjecaj potreban za dobijanje jedne takve lokacije bio u pitanju. Opće poznata je bila činjenica da su čak i iznimno važne i utjecajne stranke ulazile u poprilično neukusne i javne sukobe kad je "500 Republica" bila u pitanju. Ukratko, vrhunac prestiža na Coruscantu - bio siromašan i makar propao preko noći, posjedovati stan ovdje je značilo imati zavist svih svojih suparnika i obožavanja svojih saveznika. Prestiž na vrhuncu.

Obitelj Noscondra je tamo posjedovala stan već gotovo tri godine.

---

Gotovo onaj isti trenutak kad je Thosscon ugasio holoprijemnik AlferaSsu uhvatile turbulencije uzrokovane iznenadnim ulaskom u atmosferu Coruscanta koje nikakav kompenzator nije mogao u potpunosti ukloniti. Ako je postojala jedna stvar koju nije volio i na koju se nikako nije stigao naviknuti, a bilo ih je, Thosscon je znao da je baš letenje ta stvar. Stisnuo je rukohvate bogato urešene i masivne metalne stolice u kojoj je sjedio tolikom silinom da su mu članci pobijelili od stiska dok je osjećao kako panika gotovo trenutačno navire i njegovu nemoćnost da joj se odupre. Prisjetio se da su mu prvotno trebali mjeseci i mjeseci dok se nije naviknuo da bar donekle suspregne znakove panike u ovakvim situacijama, da mu je trebala gotovo godina dok nisu prestala zamračenja uzrokovana strahom. Nakon brojnih letova kroz koje je prošao Thosscon je bio ponosan na sebe da se sad može oduprijeti barem dijelu onog starog straha.

Kao što je i došla, turbulencija je prestala nepunu minutu nakon što je počela. Thosscon se opustio i ustao sa stolice kako bi prošetao i opustio se malo prije slijetanja... opet je osjetio kako je siguran. Istovremeno je i osjetio gađenje prema samom sebi zbog ove slabosti za koju je znao da je nikada neće ukloniti. Čitava stvar je bila komična u njegovim očima, zapravo. Ljudi putuju galaksijom svaki dan i nemaju problema, a on ne može podnijeti rijetko putovanje koje je primoran napraviti. Sada se već potajno stidio samog sebe, osjećaj koji će (kao što je već i sam znao) uskoro zamijeniti čisti bijes. Žalio je samo što od sada neće imati toliko vremena da poradi na oboje. Od sada pa nadalje će biti previše zauzet stvarima koje su doista važne.

Osjetio je suspenzore u radu i znao je da su sletjeli na sletište u blizini slavnog, ne, gotovo legendarnoga hotela "500 Republica" koji je bio njegovo odredište svaki put kad bi dolazio poslom na Coruscant. Čuo je kako posada užurbano hoda po brodu, vjerojatno pospremanje u zadnji čas stvari koje su se možda odvojile pri slijetanju. Na kraju krajeva, ne žele ostaviti pogrešan dojam na svog poslodavca. Thosscon im je dao nekoliko minuta prije nego li je izišao iz svoje kabine već odjeven u kombinaciji grimiznog i crnog poslovnog odijela Corellianskog dizajna koje je bilo tako popularno kući i vjerojatno je došlo više nego što prosječna osoba zaradi za godinu dana. Ali Thossconova namjera nije bila prikazati se u slavi kuće Noscondra već naprotiv; pokazati da se ne oslanja na staru reputaciju i "stari novac" već da će sam sebi sagraditi put. Uvjeren da je spreman izašao je iz kabine samo kako bi vidio svih šestero članova posade poredanih u stavu mirno u hodniku koji je vodio prema pristanišnim vratima.

Uvijek ga je fascinirala činjenica da su mu se obraćali i pozdravljali u gotovo vojničkom stilu, ali nije imao priliku provjeriti kako se druge posade ponašao. Kimnuo im je svima jednim kratkim potezom i nastavio kroz hodnik kad je uhvatio pogled mlade Fiol'len koja izgleda nije mogla stajati mirno već se opirala želji da premjesti noge s onim svojim uobičajenim pogledom koji je pitao "Što ja ovdje pobogu radim?". Suzdržao je iskreno zabavljeni smiješak te je umjesto toga da upute dvojici članova posade, ogromnom Rodiancu čije ime nikada nije mogao izgovoriti i još jednom Twi'leku čijeg se nije mogao sjetiti, upute da ga prate prema izlazu. Nikada dovoljno siguran.

Samo se nadao da će ga barem jednom Coruscant razočarati te da neće pripremiti lažni odbor za doček na koji je već sada navikao.

[Hellboy]

Svjetlost. Jarka, bijela svjetlost pekla je Salove izmorene oči. Neobično, iznimno ugodno peckanje je prožimalo njegovo tijelo. Gušenje. Nešto ga guši. Otvorivši oči, Sal je shvatio da se nalazi u Bacta spremniku u medicinskom odjelu Jedi Templea. Maska koja mu je pokrivala lice je puštala nadasve mizerne količine zraka dok je bacta oko njega činila svijet izvan spremnika plavičastim. Sal je mogao vidjeti Mastere Windua, Yodu i Jinna kako stoje ispred spremnika i pričaju nešto. Opet je izgubio svijest.

Novo buđenje je bilo popraćeno neobičnim osjećajem u lijevoj šaci. Osjećao ju je ali kao da nije bila tu. Nije mogao vidjeti što se događa no osjećao je dodir svojih prstiju na bedru. I samo na bedru. Medicinski droidi su išli oko njega pritom ispuštajući tihi šum antigravitacijskih panela pomoću kojih su se kretali. Nedugo nakon toga su otkopčane vrpce koje su ga držale na nosilu te je Sal mogao sjesti i po prvi put od odlaska sa Dandalasa shvatiti gdje je i što se dogodilo. Tada je vidio i svoju novu mehaničku protezu koja još nije bila potpuno spojena sa njegovim živčanim sustavom pa ju zato nije ni osjećao. Hladan pogled Effex droida nije pomagao.
Tada se sjetio svog učitelja kojeg je ostavio u tmini Dandalasa. Val tuge je preplavio njegov um.

"Možda se trebam vratiti natrag po njega", mrmljao je Sal sebi u bradu gledajući Effex droida kako mu radi na kibernetskoj protezi.
"A možda razmišljati o budućnosti trebao bi, hm?", upitao je reski glas kojeg je Sal tako poštovao.

Grandmaster Yoda je ušao u njegovu sobu hodajući polako uz pomoć svog vjernog štapa. Sal je znao da je taj štap tu dok Yodu ne ponese Sila. Znao je što Yoda može i znao je koliko puta je taj štap postao sredstvo zbog kojeg su pali mnogi koji su podcjenili njegovog vlasnika. Isto tak je znao koliko mudrosti leži u tim riječima ali nije mogao samo tako zaboraviti čovjeka koji mu je bio poput brata.

"Možda, Ali Master Artis zaslužuje da se vratim. Dugujem mu tolik..."

"Artis pošao je putem kojeg ne možeš pratiti. Tvoj put drugdje leži.", rekao je Yoda i zagledao se u jednog droida koji je stajao u blizini i vršio pregled Salove ruke.
Sal je opet utonuo u san kako je dobio anestetik za posljednji dio spajanja kibernetske proteze...

[Feanor]

Dva sunca su neumorno pržila napaćenu zemlju, dok je HWK-90 letio na 200 metara visine čekajući na odobrenje za sljetanje na sletnu pistu broj 04.Sletjevši podigao je oblak prašine koji se nije odmah slegao.
Iz male pilotske iskočio je V'arumk. Pri doskoku mu se mogla očitat bol s lica, a po šepanju se moglo zaključiti da onaj 'čudotvorni'' prašak za zacjeljivanje kupljen na crnom tržištu još nije proradio.
Krajičkom oka je pogledao prema jednom od sunca i promrmljao neku kletvu sebi u bradu.Te se polako šepajući zaputio prema kantini, onoj kantini.
Zadnja stvar koju je priželjkivao je bila vratiti se tu, osim što je imao nekih nerazriješenih poslova sa nekim vrlo opasnim ljudima ovo mjesto je označavalo početak njegove karijere kao bounty huntera, karijere koja će ga sigurno obilježit za čitav život
Ali ovo mjesto je bilo ono koje je sadržavalo odgovore na pitanja koja su ga zanimala, prvo i glavno je bilo saznati indentitet osobe koja ga je pokušala ubiti na Coruscantu, a drugo, e pa drugo će morati pričekati bar neko vrijeme pomisli i stane na dovratak vrata koja se sama otvore i proizvedu onaj nairitantniji zvuk s ove strane galaksije.
S vrata ga je zapahnuo neugodan miris koji se nije mogao točno definirati, ali definirat ga kao neugodnog bi bilo krajnje darežljivo.
V'arumk oprezno uđe unutra pokušavajući se stopit s ruljom i biti što je manje moguće vidljiv(što nije baš lako plavom biću, visokom skoro dva metra, sa crvenim sjajnim očima i odorom bounty huntera), jer kad počme akcija pomisli sve oči će biti uprte u njega ili neće...
Kroz glavu mu sijevne ideja te je odluči pretvorit u djelo, približi se šanku i naruči čašu etilnog alkohola, pritom neprimjetno zaljepi bombu za distrakciju sa donje strane šanka.
Nasloni se leđima na šank te počme promatrat situaciju....

[Herr Schnitzel]

Bio je to naporan, razočaravajuć dan, ali neke su istine napokon izašle na vidjelo. Trgovačka Federacija više nije što je nekad bila. Sad je to samo produžena ruka planeta Neimoidie. Direktorat je potpuno izgubio na važnosti, a časne i odane ljude Gunray je odlučio zanemariti, gledajući samo na vlastiti probitak i bogatstvo. Ništa nije otkrilo ovu bolnu činjenicu više nego Haakova samovolja ovdje, koje sigurno ne bi bilo da Gunray imalo mari za ovaj projekt, za flotu i za Federaciju. Bojim se da će zbog pohlepe učiniti sve, a to bi moglo za nas u ovakvom stanju biti pogubno. Nadam se da je naš "potkralj" barem toga svjestan.

U razgovoru sa Lordom sam bio neuspješan. Vidljivo je da je on samo lutak kojim se upravlja s viših razina, i unatoč njegovom ugodnom karakteru i ohrabrujućim riječima, nisam ostao zadivljen. Štoviše, više nemam poštovanja prema svom nadređenom. Jedna stvar zbog koje sam još odan je nada da će se stanje poboljšati. Druga je zarada. Odlučio sam iskoristiti svoj utjecaj ovdje nakon što sam saznao od kontakta s Tatooinea da jedan od onih odvratnih Huttova traži privatnu vojsku. Holo-veza je bila slaba s tako udaljenim planetom, ali čuo sam ono najbitnije:
- "Pozdr.vljen bio, dr.gi Nov'ren. Bilo te je iz..etno teško l.cirati nakon što su te otpr.mili od C..uscanta"
- "Nisam očekivao da ćeš me uopće naći, Rassth"
Rassth je jedan od onih neobičnih Bothana. Uvijek odjeven u svoje svijetlo-smeđe odijelo od tirijske tkanine, bio je uvijek uklopljen u svoju okolinu, dobro povezan s ostalima, spreman čuti i najtajniji razgovor, a ni diskretni špijunski uređaji mu nisu bili strani. Kao takav, kroz godine mi se pokazao kao odličan i pouzdan izvor informacija, sukladno njegovom bothanskom naslijeđu.
- "Kao što rekoh, nije bi.o la...ano te pro.aći, ali niš.a mi ne mož. ost..i skr..eno ...dugo"
- "Ne čujem te dobro, Rassth. Pokušaj pojačati vezu"

Prošlo je nekoliko minuta bez signala, ali sam ostao pri vezi. Činilo mi se da je važno, jer inače bi pričekao neku bolju priliku za razgovor.

- "Mislim da .e sad b.lje, Fal"
- "Puno bolje. Prijeđimo na posao. Pretpostavljam da se ne bi ovako trudio pronaći me da nemaš nešto važno za reći"
- "Važno i potencijalno profitabilno za obojicu, Nov'ren", rekao je u pomalo neobičnom tonu za njega, "ovo što ću ti predložiti je riskantno, ali možemo postati izuzetno bogati ljudi ako uspijemo"
- "Uvijek sam za širenje svog bogatstva", rekoh ležernim glasom, ali bio sam vrlo zainteresiran, s obzirom da više nisam na tako dobro plaćenoj poziciji kao u Senatu
- "Znao sam da ćeš biti razuman. Desilijic Tiure, lokalno znan kao Jabba je Hutt koji vlada podzemljem na ovom planetu, i ide mu vrlo dobro. U zadnje vrijeme nailazi na probleme sa Tusken raiderima koji mu uništavaju znatan dio profita od prijenosa vrijedne robe od jednog do drugog grada, pa mu je potrebno nešto više od šačice gangstera za zaštitu"
- "Droidi, pretpostavljam"
- "Točno"
- "Zašto ne kupi droide od privatnog dobavljača"
- "Mogao bi, zato i kontaktiram tebe. Predstavio sam mu se kao vlasnik privatne plaćeničke tvrtke koja je propala, pa sada želim prodati ostatke tog biznisa"
- "Oduvijek si bio maštovit. Koliko si droida imao na umu? 50?"
- "Oko 1000"

Na trenutak sam zastao razmišljajući da li se šali.

- "1000 droida nosi 10 MTT transportera. Kako planiraš izvesti prijevoz 10 MTT transportera? Kako uopće misliš da ja mogu opravdati nestanak opreme u vrijednosti od nekoliko stotina tisuća republičkih kredita?"
- "Sve u svoje vrijeme, Fal. Prvo moram znati jesi li u mogućnosti ostvariti ovaj plan? Imaš li pristup droidima?"
- "Nadzornik sam svih postrojbi droida. Imam potpun pristup"
- "Odlično. Sad bih..."

U tom trenu je došao protokolni droid. Brže-bolje sam prekinuo vezu i pogledao što droid hoće.

[str1k3r]

Ponovno Rođenje - II dio

Forsyth šeće livadom, njegov korak je težak, gotovo da se vuče, u mislima je daleko, jako daleko, no odjednom ugleda dječaka.
Safirno plavo nebo Naboo-a obasjalo je lice djeteta koje je ležalo u visokoj travi na jednoj od brojnih poljana Nabooa. Dječak, sretan, ustao se iz trave. Njegove smaragdno zelene oči davale su dojam sreće i bezbrižnosti. Lagan povjetarac mrsio mu je dugačku crnu kosu. Dječak je bio vrlo poznat Forsyhtu. Bio je to Nix. Isti onaj Nix koji je nestao na Rori-u, nikad viđen poslije toga. Zagledao se u daljinu a njegove sretne oči postaše isprazne tužne. Začu se glas:
"Za sve prijatelje koje smo izgubili i one koje ćemo tek dobiti." Glazba, klicanje i zveket staklenih čaša, zveket najfinijeg stakla kojeg je novac mogao kupiti. Forsyth je u tome trenutku znao da sanja, no nije želio se otrgnuti iz sna, nije niti mogao. Prepoznao je ovaj događaj, njegova svadba s voljenom Aleai. Njegov otac drži govor. Pola dvora je došlo na taj događaj. Sjećao se svakog lica, svakog stola, svakog pokreta, svakog daška vjetra koji bi puhnuo u lice Aleai, koja bi uživala u tome. To je bio jedan od događaja u njegovu životu koje će zauvjek pamtiti
-"A sada, želim da moj sin progovori nekoliko riječi"- Okrenuo se Janus prema njemu, milo ga pogledao, te ga pozvao da se pridruži na scenu. Krenuo je, no netko ga je uhvatio za kaput, kada se okrenuo prema osobi koja ga je povlačila za kaput, sve je postalo tamno, osjetio je oštru bol u prsima...
-"Gubim ga" Začu se ženski glas
-"Ne plaćam te da ga izgubiš, već da ga spasiš" Reče strogo jedan muški glas.
-"Nisam svemoguća"
-"Bit ćeš"
-"Čekaj, stanje... stanje se stabilizira... kako... bio je na rubu smrti" Uznemireno će ženski glas-"Kao da se ništa nije niti dogodilo!?!"
-"Zar je to zbilja bitno?" Reče strogi muški glas
Forsyth je ležao na stolu, razni medicinski droidi kružili su oko njega. Otvorio je oči, njegove smeđe oči ugledaše mračnu prostoriju, bez prozora u svijet, i dvije osobe jednu, mušku, je prepoznao je da je to Arele N'ce'dei-Rell, drugu, žensku, nije uspio prepoznati. Oboje su bili ljudi.
---
-"Skoro smo te izgubili" reče Arele
-"Gdje sam?" upita Forsyth
Arele se uopće nije obazirao na njegovo pitanje, već je rekao:
-"Neka bude spreman za 15 minuta"
-"Razumijem" Kada je to rekao Arele se na okrenuo na peti i izašao van.
-"Gdje sam" opet će Forsyth
-"Na brodu Kwyn'toca" ili Relliaman, kako god hoćeš nije bitno "
-"Tko si ti?" upita Forsyth
-"Dulcea, Dulcea Las'd, nemamo vremena, obuci se" Tek tad je Forsyth shvatio da je ležao potpuno gol na stolu, njegove ruke, zavezane u lancima, su bile odriješene okova tako kako bi se mogao obući. Kako se oblačio primjetio je da je većina njegovih osobnih stvri nestala netragom. Dok je na sebe navlačio kaput primjetio je neobičan miris, sve njegove stvari su bile oprane i očišćene.
-"Treća vrata desno, požuri!" reče odrješito Dulcea. Kako je stajao na vratima primjetio je da su hodnici na brodu maleni, uski i klaustrofobični,-Treća vrata desno,dakle- promrmljao je nešto sebi u bradu.
Stajao je ispred vrata, koja su bila poprilično jednostavna u dizajnu i funkciji, otvoriše se.
-"Uđi" zapovjedi mu Arele, te Forsyth uđe, za razliku od prošle prostorije u kojoj je bio, ova je bila jako osvjetljena i u jarkim bojama.
-"Sjedi" Zapovijedi Arele, te Forsyth ga posluša.
-"Forsyth Qui'nel, rođen na Naboo-u, sa 12 godina niži administrator na kraljevskom dvoru. Impresivno." Mada je rekao da je impresioniran Areleov izraz lica nije to govorio -"Ovdje si zato jer si se sam ponudio, rekao si čak da bi bio spreman i ubiti za ovaj posao"-nastavi Arele-"U što čisto sumnjam jer nikad nisi držao oružje"
-"A kako vi to znate?"Upita Forsyth
-"Ne prekidaj me, i, znam sve o tebi" Novac i veze omogućile su Areleu da dođe do svakojakih informacija, čak i do nekih koje nikada nije trebao čuti-"Znam da želiš pobjeći sa Naboo-a, omogućiti ću ti i lagodan život ako prihvatiš moj zadatak, nikad se više nećš morati vratiti na Naboo, što kažeš?."
-"Imate krive informacije, je ne želim pobjeći sa Naboo-a, no želim posao i zato prihvaćam vašu ponudu, kakva god da bila" odlučno će Forsyth
-"Izvrsno, moja ponuda će ti donijeti sve ono što si imao, i izgubio na Naboo-u, smatraj to ponovnim rođenjem"...
[OOC]SHow do you like it?[/OOC]

[str1k3r]

Ponovno rođenje - III dio

Ponovno rođenje... to je sve što je Forsythu prolazilo kroz glavu, nova prilika, vratiti izgubljeno, možda čak i zaboraviti izgubljeno. Riječi su odzvanjale u njegovoj glavi poput jeke, nije se to odražavalo na njegovu licu, gledao je Arelea istim zbunjenim pogledom kojim ga je gledao do tada gledao
-"Znači dogovoreno je"-smireno će Arele-"Odsad radiš za mene, i isključivo za mene."-Arele će bahato.
-"Uredu, što mi je zadatak?"-upita Forsyth, znatiželja i nestrpljivost sad su se jasno vidjele na nejgovu izmučenom, znojnom, licu, pomalo nesigurno je to upitao.
-"Prvo",- Arele, sjedeći u svojem fino ukrašenom stolcu, se sagnu ispod stola, koji je stajao između njega i Forsytha, otvori ladicu i izvadi Forsythov S-5 Heavy Blaster Pistol, i stavi ga na stol.
-"Uzmi ga"-reče Arele, -"Tvoj je ionako"Forsyth se nagne, uzme blaster u ruke, vidio je da je blaster bio modificiran dok je bio u nesvjesti.
-"Modificiali smo ga" smireno će Arele-"Primjetit' ćeš da je sada znatno jači, fokusirali smo izboj zrake te ga time pojačali 10 puta" iako nije očekivao protivljenje od strane Forsytha, potajno se nadao da će ovaj prihvatiti blaster kakav god on bio"
-"Uredu je"
-"Drugo"-nastavi Arele-"Vraćaš se u onaj isti bar u kojem si bio skupa samnom, preuzet ćeš paket od konobara, te me odmah obavjestiti o tome da bi dobio daljnje upute"-strogo će Arele, te nastavi"Sve što trebaš znati jest, da sa tobom ide i gđica. Las'd, davat će ti tehničku podršku i tvoj je zadatak da ju štitiš, jasno!?-ljutitio, gotovo prijeteći, će Arele
-"Jasno"-potvrdi Forsyth
-"Nadalje"-nastavi Arele-"slušaj sve što ti gđica.Las'd kaže. Tvoj zadatak počije odmah, naći ćeš se s gđicom. Las'd u hangaru, tamo se nalazi i tvoj starfighter, odvest ćeš se skupa sa njom nazad na površinu Coruscanta i skupa očekujem i da se vratite, jasno"-bilo je očito da je Dulcea značila nešto posebno Areleu, nije htio ništa pitati samo je odgovorio potvrdno.
---
Bila je to velika prostorija, ispunjena raznim letjelicama, dobro čuvana, unutra se nalazilo više stražara nego ih je ukupno vidio dok je prolazio brodom do tamo. Zastao je na trenutak ispred starfighera, dok je Dulcea produžila prema starfighteru.
Gledao je u sjaj novog, zapravo istog samo remodeliranog starfightera, koji je sjajio na umjetnom svjetlu generiranomu u hangaru, zadivio je Forsytha, oči su mu se caklile kad je ugledao svoj novi starfighter, zamislio se.
-"Ideš li?"- upita ga Dulcea, prekinuvši ga u mislima
-"Molim?... Idem, idem."-zbunjeno će Forsyth
Uđoše oboje u kabinu. Poklopac se zatvori i motori se upališe.
-"Ti vozi." Dulcea će
-"Uredu."
Polagano se izdigoše i odletješe u tminu svemira.
---
-"Ovo će biti dug put, daleko smo od Coruscanta"-Dulcea će kratko "Pa... reci mi gdje si odrastao?"
-"Na Naboo-u, na obiteljskom imanju, ti?"odgovori i upita sa znatiželjom Forsyth
-"Nar Shadaa"
-"Zanimljivo"
-"Vjeruj mi Nar Shadaa je sve samo ne zanimljiv" Dulcea će
-"Kako si završila na Relleovom brodu?"-upita ju Forsyth
-"Bila sam siroče, pronašao me Relleov brat i odgojio, smatram ga svojim ocem."
-"To Arelelea čini tvojim ujakom"-prekinuo ju je Forsyth
-"Heh... da, tako nekako"-nasmješi se Dulcea-"Nego gdje sam stala..., ah, da, njegov brat je umro kada je meni bilo 17, od tada me Arele odgaja. Školovala sam se za liječnicu na Coruscantu, nebih nikad tamo dospjela da nije bilo Arelea i njegovih veza. Nakon što sam završila školovanje, radim za Arelea. Dobar je to posao, ne onaj koji sam željela, ali je svejedno dobar, sad ti"
-"Što?"zbunjeno će Forsyth
-"Što si radio, bilo koju zanimljivost iz svojega života, nešto čega ćeš se uvijek sjećati, put je dug, kratimo vrijeme" ushićeno će Dulcea
-"Postoji jedna stvar koje ću se sjećati, ali nikako nije zanimljivost."
-"Želiš li je podjeliti samnom?"
-"Uredu..."Forsyth nikad nije pričao o tome s nikime, smatrao je da ako to ne spominje možda će to zaboraviti, do sad. Ispričao joj je priču o Nialrenyx-u i mračnim spiljama Roria, sa suzama u očima, no, budući da je Dulcea sjedila iza njega njegove suze nije vidjela. Ispričao joj je i o ženi i sinu i njihovj smrti,i o ocu i majci, jedino nije spomenuo svoju svadbu i da je prodao imanje što je njegov otac sa mukom zaradio, bilo je to odveć bolno za njega.
-"A zašto si otišao sa Nabooa?-suosjećajno upita Dulcea
-"Zato što sam htio nov početak, mislio sam... mislio sam..."-zastade...
-"Što si mislio"-znatiželjno će Dulcea
-"Mislio sam da će sudbina mi ponuditi nov početak, jedan puno manje bolan"
-"I..."-prekinu ga Dulcea
-"I... što?"
-"I je li ponudila"
-"Neznam, još čekam odgovor..."
---
-"Približavamo se Coruscantu"-reče Forsyth
-"Morat ćemo zaobići patrole"
-"Zašto?"-uznemireno će Forsyth
-"Nemamo dozvolu za pristajanje"-odvrati Dulcea. Polako, izbjegavajući patrole, spuštali su se niz oblake Coruscanta, dolazili su do svog cilja. Polagano su se, kroz guste oblake, nazirali neboderi Coruscanta.
-"Spustit ću ga na isto mjesto, gdje sam se spustio i prvi put"-reče Forsyth. Dulcea nije ništa komentirala gledala je ispise nekih podataka. Polako ga je spustio na dok, i ugasio već pregrijane motore, koji su i dalje bili usijani i zračili enormnom količinom topline. Kada se otvorila kabina prva je izašla Dulcea, Forsyth je ostao unutra, vršio je konačnu provjeru. Dulcea je bila vrlo lijepa, mada tada nervozna, imala je dugu crnu kosu, i okruglo lice, te plave, safirne, oči koje su prodorno gledale jutarnju gradsku vrevu Coruscanta. Bila je poprilično visoka, ne viša od Forsytha, već negdje u razini s njime, koji je također bio visok. Nije bila naouružana, protivila se oružju, tako da nikad nije nosila niti jedan komad oružja uz sebe. Imala je predivno oblikovano tijelo, zavidila bi joj svaka žena na Coruscantu, bila je mračni predmet želje većine muškaraca svih rasa, no naizgled ne i Forsythu. Forsyth je upravo izašao iz kabine. Stao je pored Dulce-e, i promatrao ju kako gleda u vrevu Coruscanta, te zapita:
"Ideš li?"
"Idem."-odgovara
Polako se okrenla od ruba te sigurnim korakom krenula u bar, za njome je krenuo i Forsyth.
"Kada dođemo do bara je ću razgovarati sa konobarom, uredu?"
"Uredu, odgovara Forsyth"
---
Uđoše u bar, koji je bio prepun, te, neobazirući na ostale goste, produže ravno do šanka. Kada su došli do šanka prva progovori Dulcea, obraćajući se konobaru, Rodiancu:
"Rell-Nythos"-konobar ju pogleda, sagne se ispod šanka i dohvati prašnjav paketić, te kaže:
"Slijedite me"-poslušaše ga, odoše zajedno s njime u stražnju sobu. Kada su ušli u sobu, zatvoriše se vrate, te upita Dulcea:
-"Je li to sve?"
-"Da, to je sve što je gospodin Nythos ostavio"
-"Uredu, daj mi to"
-"A ne, prvo da vidim kredite"-brzopleto će konobar
-"Uredu"-Dulcea uzme šaku kredita i da ih konobaru
-"Što je to? Dogovorili smo se za 10'000"
-"To je sve što gosp.Rell trenutno može dati"
-"E, pa to nije dovoljno"-ljutito će konobar-"Nećete dobiti paket dok ja ne dobijem kredite"
-"Nismo ovdje došli pregovarati"bjesno će Dulcea-"Paket ovamo!"-Konobar je uvidjeo da će joj morati predati paket, ali hito je dobiti svih 10'000 kredita, stoga je izvadio blaster i pokušao se probiti do izlaza, i čekati drugu priliku za izmusti novac, no Forsyth je bio brži. Izvadio je svoj S-5 Heavy Blaster PistolSi prvi zapucao. Pucanj je odjeknuo kao blasterski top, a ne kao blaster. Pogodio je rodianca u prsa i ostavio pozamašnu rupu. Forsyth je bio potpuno hladnokrvan, nedirnut time da je upravo, po prvi put, ubio osobu, stajao je tamo i jednostavno gledao u mrtvog Rodianca bez ikakvih emocija. To nije bio Forsyth s početka priče, to je bio netko drugi, nova osoba koju Forsyth tek treba upoznati...

[Grim]

Odjednom gledao je opet taj trenutak kada je pucao, kako je laserna zraka prolazila kroz rame od male djevojcice u glavu njezina oca, njegove mete. Svijest mu se vratila, proslo je par minuta, nije se mogao lako dignuti, komad armora mu se odvalio u predjelu leda te mu je jetpack spalio taj dio tijela, a fragmenti tog dijela armora su ostali zabijeni u rani. Prolaznici su bili uzasnuti, jedan je cak pobjegao od straha i gadenja
- "Mo..ram... pobije..ci..", Vin je tiho saputao

Polako je ustao te odbacio svoj stari jetpack koji je bio crven od krvi, bio je u ogromnoj boli te je izgubio dosta krvi. Poceo je trcati polako ali svako malo se srusio. Poceo je trcati prema svom starfighteru ali bilo bi sumnjivo da ovako ude u hangar. Vidio je nekih 50 metara ispred sebe Gorin's Shop, otisao do njega. Sve je teze i teze bilo trcat, uspio je doci do Gorin's shopa te je usao kroz vrata i srusio se.
- "Brzo Gorin, daj mi neki kaput, te nesto da previjem ranu, evo ti 200 kreditsa!"
- Gorin je bio uzasnut te je napravio facku kao da ga nesto bode u obraz: "Sto si to ucinio?! Evo ti kaput i ova specijalna tkanina da to pokrijes, samo pozuri i odi da mene ne uvuces u sto god si napravio!"
Vin je skinuo armor te si previo ranu, vidio je da mu armor jos nije skroz unisten pa ga nije htio ostavit:
- "Gorin evo ti jos 400 kreditsa i daj mi onu torbu."
- "Evo, uzmi je, i odi vise, odi!"
Spremio je svoj armor u tu povecu torbu, stavio je sniper na leda i obukao kaput, te polako smirenim korakom krenup prema starfighteru.

Hodao je i hodao, ali od boli ta brzina se sve vise i vise smanivala, govorio je u sebi:
- "Bol je dobra, bol je moj prijatelj, ako boli znaci da sam jos ziv."
Znao je da nece jos dugo moci izdrzat, nije znao sta ce. Hodao je 20 minuta te je trebao odmor, jedva je nosio torbu s njegovim krvavim armorom, a sniper na ledima mu je poskakivao po rani kao da mu zeli nanijesti sto vise boli. Otisao je iza neke kuce te sjeo na pod, netko mu je prisao:
- "Dobar dan gospodine, jeste zainteresirani za malo ovoga?"
Bio je to covjek vrlo zlog izgleda, nosio je tamno crni kaput ispod koga je virio neki blaster, drzao je neku torbu otvorenu s svakavim opojnim drogama.
- Vin je zapuhao: "Odlicno, jos mi ti trebas, diler. Zapravo cekaj, je imas sta protiv boli?!"
- diler je odgovorio s velikim smjeskom na licu: "Boli, imam itekako, evo vam ovo samo 200 kreditsa"
- "Dobro, daj mi odmah i odi odavde"
- "Dobro gospodine", dao mu je inekciju
Vin je gledao tu inekciju i nije ju htio uzet, ali nije imao izbora, zabio si je u vrat. Bol je odmah nestala te nije imao nikavih nuospojava.
- "Sada mogu krenut natrag u Aureliu.", u sebi je rekao
Digao se te krenuo u svoj starfighter, Aureliu. Nije osjecao bol, zapravo nije osjecao nista na ledima, kao da mu je rana nestala.

Polako mu se pocelu vrtit u glavi, pocele su mu se prividat stvari, vidio je pjescane crve kako puzaju ulicom. Shvacao je da su to sve halucinacije, ali neke su bile vrlo realne. Dosao je do Aurelie, nikada nije se bolje osjecao gledajuci taj hladni smedi metal, odmah je potrcao unutra. S obzirom da mu je djed sve priremio odmah je uzeo inekciju na kojoj pise "Anti posion" te si je zabio u vrat, izvadio je meddroida te ga upalio, vec je bio programiran.
Vin je legao na pod i meddroid mu je ubrizgao anestetik, Vin je zaspao.
---
Cudan san je to bio, cijelo vrijeme je sanjao isti trenutak, isti onaj kada se onesvijestio, trenutak ubojstva svoje mete. Nije znao ni kako se zove, bio je iznimno pogoden, lose se osjecao. Taj trenutak se stalno ponavljao i ponavljao, prava nocna mora.
Probudio se, rana mu je bila previjena i vise nije krvario, meddroid je bio na svom mjestu, iskljucen.
- "Dobro sam prosao, za sve je kriv taj stari jetpack, moram uzeti novi, da vidim kolko jos kreditsa imam. Nevjerojatno, ostalo mi je jos samo 50 kreditsa. Ili ne, dobio sam novce za glavu od onog covjeka, 50 000 kreditsa kao sta je pisalo u pismu od djeda. Sada sam sam, trebam naci neki posao, nema vise pomoci, ali ovaj put mi treba normalna oprema, da ne nastradam ponovo ili jos gore, da unistim posao."
Vin je sjeo za komande Aurelie, upisao je kurs za Coruscant, tamo je vjerovao da ce naci posao:
- "A sada, da se odmorim."
---
Nakon nekog vremena dosao je do Coruscanta, sletio je u Eastport te obukao kaput i uzeo svoj WESTAR -34 blaster pistol i izasao te se uputio u obliznji bar. Dobro se osjecao te je mogao normalno hodati, meddroid je odlicno obavio svoj posao, ali rana je jos tamo tako da nije zelio raditi preveliki napor. Naisao je na Hihanor's Bar te usao, bio je to dosta skupocjen bar te se to primjetilo po ljudima koji su unutra bili, svi su imali skupocijenu odjecu i pili skupocjena pica.
- "Oh, ovdje cu sigurno naci neki posao.", u sebi je rekao
Sjeo je za stol te je narucio Vander Koktel, vrlo skupocjeno pice koje je vidio da piju neki u baru, kostalo je cak 200 kreditsa. Gledao je malo uokolo ko je sve u baru, od vaznijih osoba primjetio je nekog Bounty Huntera koji je razgovarao s dvije vrlo zgodne Twi'lekice, bio je tamo i neki Jedi, sto se primjetilo po njegovoj jeftinoj odjeci i picu, a najvise ga je zanimao bogati Mon Calamari koji se cinio kao da ima posao za Vina. Ali nije htio zurbat, polako je ispijao svoje pice, primjetio je da mu prilazi jedan covjek, cura i to vrlo, vrlo zgodna. Odmah se mislio zabaviti s njom ali je znao da nema vremena za to.
- "Bok, ja sam Lena, a ti si?"
- "Moje ime je Vin Korden."
- "A sta si tako ukocen, sam te uhvatila u losem trenutku, sta neces ponudit damu picem?"
- "Ma nisi, nego, ma je znas mozda ko je onaj tamo Mon Calamari?"
Vin nije imao puno iskustva s zenama, ali se zelio zabavit, nije mogao stoga je odmah promijenio temu razgovora.
- "To ti je neki putujuci trgovac, ima dosta love, ali sada je u nekom problemu, neki tip mu prijeti, a sta s tim picem?"
- "Oh gdje su mi maniri, konobar moze pice dami!"
- "Hvala medeni, ja cu isto sta i on."
- "Da te pitam jos jednu stvar, je znas sta onaj Jedi tamo radi, sumnjiv mi je nesto."
- "Nebih znala, nikada ga prije nisam vidjela."
Vinu je bio vrlo sumnjiv taj Jedi, ali se nije previse obazirao, digao se sa stolice:
- "Oprosti, moram ici, doviđenja."

Uputio se da razgovara s tim Mon Calamarom, kada odjednom ude neki covjek u sobu, bio je vikao na nekom jeziku te je izvadio lightsaber, onaj Jedi koji je bio sumnjiv Vinu otpocetka se zaletio prema tom drugom s svojim lightsaberom te ga vani izbacio. Gosti su poceli bjezat, taj Mon Calamari je prolazio pored mene:
- "Oprostite gospodine, mogu porazgovarat s vama?"
- Mon Calamari ga je odgurnuo: "Nemam vremena, mici se s mog puta!", te je izjurio vani
Vin je bio razocaran, nije nasao posao, a bar se ispraznio, culi su se zvukovi udaranja lightsabera vani, isao je pogledat sta se dogada. Dva Jedia su se borila, i to zestoko, jednom je krv curila niz obraz iz oka, bilo je to vrlo cudno.
Nije htio otici, gledao je pored vrata dok su drugi ljudi bjezali. Ovaj drugi Jedi je digao prvog i poceo ga gusit, Vin nije znao sta da napravi, dali da se ne obazire ili da dode i sprijeci ga. Mislio si je sta se moze dogodit ako ga sprijecim, zaletio se i izvadio bodez iz svog remena, ali Jedi ga je odgurnuo silom i nastavio gusit onog. To je vrlo naljutilo Vina te je izvadio svoj WESTAR-34 blaster pistol i upucao Jedia u leda, pao je na pod, mrtav. Drugi Jedi nije mogao izdrzat, srusio se i on, Vin je potrcao da vidi je ziv, nosio je nekakvu masku, to je bio onaj Jedi koji je usao u Bar. Pokazivao je znakove zivota, ali slabe, Vin ga je odmah digao i odnio u Aureliu, bio je dosta lagan....
[OOC]I sta kazete? ;D [/OOC]

[cham3leon]

Opet je bilo kao nekada, ali jednako tako i drugačije. Vantar je često imao uznemirujuće snove u kojima je razgovarao s kreaturom koja je tvrdila da je njegov otac. Ovaj put je sve bilo mnogo bliže i opipljivije, i prvi je put vidio neznanca u punom obličju. U snu napola vidljiva figura bila je čovjek u svojim pedesetim godinama, prosijede brade i kratke neuredne kose. Pogled mu je bio blag, ali ozbiljan, a zaogrnuo se dugim plaštom.
Vantar se obično ne bi sjećao o čemu je govorio s ocem u snu, ali ovaj put je sve bilo jasnije. Otac-neznanac je govorio o Sili koja povezuje svemir. Na Alderaanu je primitivna zajednica sa skepsom gledala na mistične sile koliko i na naprednu tehnologiju, ali Vantar je imao osjećaj kao da je to već negdje čuo. Otac je pričao o pragovima koje je prekoračio za života i smrti, te o krajenjem razumijevanju povezanosti Sile i Svemira, mada živom biću kao Vantaru nije mogao prenijeti tu neshvatljivu sliku. Svejedno, za Vantara je to bilo duboko iskustvo. Sad je razumio da je njegov otac preminuo ovdje na Coruscantu i sad egzistira samo kao pojava Sile u polumaterijalnom obličju.

Nije govorio riječima, ali rekao je više nego tisuću knjiga. Rekao je Vantaru i svoje ime, ali Vantar ga još uvijek nije mogao izgovoriti. Iako ga je znao, nije ga znao kao riječ. Kad je otac rekao...
...

-...nosi kod Bysaama, onda i MISLIM da odneseš do Bysaama! A ne da opet spavaš! Pokret! - rekao je kapetan i probudio Vantara iz polusna.
Vantar se probudio u teretnom prostoru Silver Ray-a i brže bolje uzeo tri mala paketa za hranu (koja su zapravo sadržavala ilegalne dijelove za oružje), i krenuo van. Kapetan je ranije spomenuo Bysaama i njegovu trgovačku kuću na Coruscantu. Navodno čovjek dobro plaća za rijetke stvari. Pogotovo ilegalne.
Vantar nije točno znao gdje je Bysaam trgovačka kuća, ali nije htio opet pitati kapetana koji mu je to jamačno već jednom priopćio.

Krenuo je sam ulicama koje su vodile iz dokova opijen mješavinom svoje najlucidnije vizije i opojne ljepote Coruscanta. Na kraju ulice iza nekoliko manjih zgrada izdizao se toranj nekog finog hotela koji je čak imao i vlastito pristanište. Jedan poveći brod je upravo pristajao, možda jahta nekog trgovca ili kriminalnog šefa.
...

*nastavak slijedi*