Odgovori uz citatne ne ne ne...
moraš na kraju ostaviti cliffhanger...ne smiješ se naviknuti na horor...onda nije ni blizu jezivo...pogledaj arbyjeve pripovjetke...ostavi te zbunjenog i wanting for more na kraju...
Bilo to jedne noći kada sam ja gledo egrzocista... te noći nisam mogo spavat, svagdje me pratio osijećaj da ču ja najebat ko oni likovi u filmu!! Kao što rekoh nisam mogo spavat sva sreča da je sutra dan bila subota...sljedeća tri dana sam se redovito budio u 3 sata u noči(ko u filmu) koda me nekaj protreslo da se zbudim...več sam mislil murju zvat...i tako četvrte noči dobio sam poruku s broja kojeg nisam imao i bila je prazna...u školi sam probo saznat taj broj ali niko nema... i poruke su opet dolazile a aj sam se več naviko.
ne ne ne ne...
moraš na kraju ostaviti cliffhanger...ne smiješ se naviknuti na horor...onda nije ni blizu jezivo...pogledaj arbyjeve pripovjetke...ostavi te zbunjenog i wanting for more na kraju...
Ovog sam se fakat usro nije od mene nego od frenda...
Jedne veceri davnih pedesetih djevojka je sanjala svoju baku,koja je inace nedavno umrla. Baka joj je u snu rekla : ,,Idi do mog groba i zabij u zemlju kolac. '' Djevojka se momentalno probudila,sva isprepadana i brze bolje krenula na groblje iako nije znala cemu to vodi. Nasla je kolac i krenula onako u dugoj spavacici. Dosla je do bakinog groba,pogledala u ime napisano na spomeniku a zatim zabila kolac u zemlju bas onako kako joj je baka rekla. Nista se nije desilo. Nasmijesila se i pomislila kako je glupa ispala,dosavsi na groblje zbog glupog sna. Okrenula se i uputila se doma. Medutim,kad je napravila drugi korak nesto joj nije dalo da se mrdne. Cimnula je jednom,dvaput ali nije se mogla pomaknuti . . . Odjednom je samo pala na zemlju.
Sutradan ju je policija nasla mrtvu. kaj joj se dogodilo ? Zabila je kolac preko svoje duge spavacice i zato se nije mogla pomaknut. Mucenica je od straha umrla..............
E to je priča
Jedne obične noći čuješ zvukove na tavanu od kojih jedva zaspaneš,sledeće noći isto.Treće noći otvoriš vrata tavana i baciš neki jak otrov bez da si pogledo šta je unutra u tavanu,tu noć nije bilo nikakvih zvukova pa si mirno zaspao.Idući dan odeš na tavan da vidiš od čega su ti zvukovi bili,zatekneš mrtvu 50 metara dugu anakondu koja je oko sebe imala na desetine ljudskih kostura.Uspiješ se smirit pa si prije nego što si nekoga zvao otišao si u WC na manju nuždu.Al iznenada iz šolje iskače druga ogromna anakonda i proguta te.
But I'm a creep
I'm a weirdo
What the hell am I doing here?
I don't belong here
Nalaziš novi posao, koji prihvaćaš, te odlaziš kako bi vidio "ured" u kojem ćeš raditi. Tu otkrivaš da je taj ured ništa do li preuređeni ormar prijašnje građevine... o veselje. Ali ništa, radiš tamo neko vrijeme (mjeseci, godine) dok konačno ne dobijaš promaknuće i novi ured. Ured je odličan; prostran i perfektno uređen, ali jedna te stvar smeta - vrata bez kvake koje vode do ničega, ravno u zid. Pojma nemaš zašto su tu, ali već te duže vremena iritiraju (posebno jer je netko stavio natpis "NE SMETAJ" na njih).
Nakon što nekoliko mjeseci radiš u novom uredu, već si se uvjerio da su te stvari koje čuješ normalne, da, pa nije to ništa čudno, zar ne? Nije čudno to što svaku noć ili rano u jutro čuješ kako netko struže noktima po vratima, nije čudno kako netko vrišti i moli da ga se pusti na miru, nije... naravno da nije. Činjenica da zvukovi dolaze iza vrata koja vode u zid je sasvim normalna.
Konačno, dok pretražuješ arhive nailaziš na stari građevinski nacrt zgrade i otkrivaš da je zgrada zapravo prenamjenjena - nekada je to bila škola, a ona vrata su vodila u ravnateljev ured...
-----
Jedna više manje popularna urbana priča, ništa više.
Hypeaš me da odigram neki horror
neki grozan, jezivi horror od kojeg čem vjerojatno dobit srčani
I aim to please.Izvorno postao Bartuc
Samo što nam je odaziv na temu malo slab... treba više ljudi postati zgode, samo nas nekoliko posta.
Ja nemam smisla za osmisliti priču, ali mi je gušt čitati. Drito osjetim da mi srce ubrzava dok čitam i pere te neka neopisiva atmosfera pošto si iz texta u glavi vrtiš film sa svojom lokacijom i svojim likovima
Pre dobro...
Evo jedan odlican hororac ali nemojte ga jos citati tek poslije 00:00 .
NIJE ZA PSIHIČKI SLABE!!!
Sidney i James Fox odlučili su svoj medeni mjesec provesti u jednoj kolibi u šumi.Koliba je bila dosta dugo udaljena od grada.Kad su došli u tu kolibu nakon par dana ponestalo je hrane pa je James morao otići kupiti hranu u grad, a Sidney je ostala, njoj je nije dalo ići.Kad je James otišao Sidney je izašla van da uživa malo u sviježem zraku.Odjednom je do nje došao šepajuci pas.Bio je ozlijeđen...Sidney ga je uvela u kuću i previla mu ranu.Došao je James i Sidney ga je zamolila da zadrze psa a on se slozio. Iduceg dana James je opet otisao do grada a Sidney je opet ostala.Odjednom joj je preko fax-a stigla pruka : "Bjezi odavdje"!!!!!!!!!! Sidney se nasmijala i bacila poruku u smece. Zatim je opet stigla poruka: " Bjezi odavdje, mene je bacio s litice a neke druge rastrgao!!!! To ju je vec pocelo strasiti, pa se isla prosesat sumom s psom da malo dode k sebi od onih poruka, mislila je i tijesila se je da je neko zeza.Dosla je do jedne litice i pogledala dolje.Vidjela je truplo...preprasila se je i odlucila sici da vidi jeli to zaista truplo.Dosla je do dna a tamo nije bilo nicega.Vratila se kuci i pitala Jamesa da li je netko vidio one poruke.Sidney nista nije bilo jasno , no nije ga htijela vise nista pitati.Iduci dan dobila je hrpu pruka :"Bjezi odavdje"!!!!! Okrenula se i vidjela Jamesa kako stoji s nozem u ruci.Kad ga je pitala kaj ce mu on je samo rekao da ide nesto u kuhinju. Sidney mu je odma pokazala poruku koju je dobila,ali kada mu ih je pokazala on je samo pitao:Jesi ti dobro pa na papiru nema nista,i stvarno na papiru nije bilo nista.Sljedecih nekoliko dana Sidney je stalno vidala Jamesa sa nozem u ruci, a kada bi ga pitala kaj radi s nozem u ruci on bi se uvijek vijesto izvlacio.James se sa svakim danom sve cudnije ponasao i Sidney ga se sve vise plasila . Odlucila je pobijeci.Cekala je da padne noc...sa sobom je povela psa nista vise...krenuli su ali ih je u blizini kolibe zaustavio James i pitao gdje ce, a Sidney je rekla da su samo malo izasli van i vratila se u kucu.Sidney je jedva zaspala kada ju je probudio neciji vrisak koji je dolazio iz podruma.Sidney je usla u podrum i vidjela i vidjela tajnu prostoriju koja je bila iza jednog ormara,vrata su bila otvorena i prisuljala se unutra.Srce joj je stalo kada je vidjela kako pas trga i jede dio po dio Jamesa.Sada je shvatila da se one poruke i upozorenja nisu odnosile na Jamesa nego na psa.Polako se pocela vracati,ali se spotaknula o nesto, bila su to trupla ljudi, pogotovo zena.Potrcala je van,pocela je bjezati a pas za njom.Kad vise nije mogla trcati, dosla je do one litice gdje je vidjela truplo.Pogledala je psa a on je rezao a iz usta mu je tekla krv.Pas je poceo trcati prema njoj.Nije mogla dopustiti da je on rastrga, a jos manje da se ubije.Sidney se sama bacila a i pas za njom.Dok su padali pas ju je rastrgao i na kraju se docekao na noge.Nakon par mjeseci novi par je dosao u kolibu a i pas za njima.....
PAZITE DA MOZDA VI NISTE UPOZNALI SLICNOG PSA!!!!
hehe :,)
A jesi, e. Kraj je najjači.
Bartuče, ja osobno mislim da je jako teško napisati dobru horor priču koja će te prestrašiti (uglavnom jer se danas sve svelo na najjeftiniji horor, tj. onaj koji te može vizualno prestrašiti, bez da sam nešto zamišljaš), ali mislim da je još teže napisati dobar mindfuck (mislim da mi nemamo propisan izraz) - nešto što će te možda prestrašiti, ali će te više natjerati da se malo zamisliš o tome što si pročitao i da te prođe jeza, ne nužno strah (možda ćeš ono, nonšalantno baciti nesiguran pogled preko ramena samo da se uvjeriš da "nema ničega" iako već dobro znaš da ničeg nema).
e ovako
Upoznaš neku lijepu curu koja je prezgodna.Vas dvoje počinjete češće da se viđate.Kod te cure vam se sviđa sve osim toga što se previše šminka,al hajde koja to ne radi.Al bojeći se da ćeš joj uništit šminku neda se ni ljubit ni radit ono.Tako s njom izlaziš 3 mjeseca i uvijek je bilo isto,neda se ni poljubit.Jednog dana odete na bazen,ona neće da skoči opet zbog šminke.Tebi dopizdi i gurneš je u bazen.Ne izlazi iz njeg nekih pola minute,a ti strpljivo čekaš.Iznenada iz bazena izađe neka baba od 90 godina i počne se na tebe derat što si joj uništio šminku i krene prema tebi,a ti od šoka ipak uspiješ pobjeć i nikad je više nisi vidio.
But I'm a creep
I'm a weirdo
What the hell am I doing here?
I don't belong here
horor jbt, ne komedija...otkad je teško našminkana babuskara koja pod šminkom izgleda kao djevojka nakon nestanka šminke jeziva? samo odbija prihvatiti činjenicu da će uskoro na vječna lovišta...
hoćeš racionalno objašnjenje
But I'm a creep
I'm a weirdo
What the hell am I doing here?
I don't belong here
Amirix, sviđa mi se priča sve do zadnje rečenica. Moglo se iz toga isplesti nešto kao da ona neka živina koja jede ljude kako bi ostala mlada, ovako je ispala kao neka komedija (zamišljam glavnog lika crnca koji se dere "Oh shiiiiit!!" kad vidi kakva je ova kad izađe).
Ovaj idući je inspiriran jednom knjigom (ciljana je kao metafora, ako tko skuži).
------
U svojoj si kolibi koja je u vlasništvu obitelji već nekoliko desetljeća. Ništa posebno, samo mala koliba usred šume, ali dovoljno da se udaljiš od gradske vreve i odmoriš, bar na kratko. Ali večeras nemaš sreće; ne samo da mećava dreči kao luda, već i netko uporno lupa po vratima. Više kao da ih ruši nego da samo lupa (gotovo čuješ kako sloj po sloj vrata otpada svakim novim udarcem). Osim toga, zakleo bi se da čuješ režanje sa druge strane vrata... režanje koje se gotovo identično poklapa sa zavijanjem vjetra.
Lupanje i režanje se nastavljaju i nastavljaju.
I tada ti ti se konačno nešto prelomi i dosta ti je svega. Ustaješ bjesniji nego ikad prije i krećeš prema prednjim vratima, izvoru meteža. U hodu pališ svijetlo koje uspijeva ostati ostali upaljeno samo djelić sekunde prije nego li žarulja doslovno eksplodira i okupa kolibu u staru tamu. Režanje pred vratima je sve jače i jače, kao da je osoba (ili nešto, više ne znaš) sve ljuće i ljuće, a lupanje sve brutalnije i... krvoločnije (sada si siguran da čuješ kako će se vrata svaki čas srušiti). Dok ti srce manijakalno titra i noge lelujaju od straha krećeš se prema telefonu moleći se da osigurač nije izbacio... samo da bi nastupila tišina onog trenutka čim dograbiš slušalicu. Kao da ih nikada nije ni bilo, kao da ništa nisi čuo.
Trenutak dok držiš telefon se čini kao satima dug. Moliš se da neće opet početi kad spustiš telefon... i spuštaš ga. Doista, tišina se nastavlja. Tada se odlučuješ za drastičan potez, boreći se da smiriš srce koje ti se praktički popelo i zapelo u grlu, odlučuješ (gotovo protiv volje kad razmisliš) otvoriti vrata i pogledati vani. Otvaraš vrata i blagi vjetar (gdje je nestala mećava?) ti upuhuje pahuljice snijega u kolibu. Bacaš pogled na vrata i ostaješ šokiran - vrata su netaknuta. Ništa. Kao da se ništa nije ni dogodilo... nemoguće, oni udarci su bili trenutak od toga da probiju vrata, trenutak od toga da ih satru do temelja. Nema ni tragova, bilo koje vrste.
Treseš glavu u nevjerici; "Predobra mašta" i vraćaš se u kolibu. Zatvaraš vrata i samo što se ne onesvjestiš od saznanja - tragovi su iznutra.
Arbiter_koja je to knjiga
But I'm a creep
I'm a weirdo
What the hell am I doing here?
I don't belong here
Koji mindfuckovi...
Svaki put me prede jeza cim cujem zadnju recenicnu, prestrasno, svaka cast...
evo jedan trash
Za slobodan vikend 4 tinejdžera idu na provod na vikendicu.Max je bio za volanom,njegova djevojka Meg je sjedila naprijed sa njim a iza njih su sjedili Jason i Chris.Nisu bili udaljeni od vikendice,samo su trebali još jednu šumu da pređu.Al dok su išli kroz šumu na putu je trčao stariji čovjek sa dvocijevkom sav u krvi,zaustavio je njihov auto i dero se da ga puste unutra.Meg je govorila da voze dalje al mu je Chris otvorio stražnja vrata.Kada je ušao predstavio se kao Bob koji je bio lovac i zahtijevao da odma okrenu auto i pobjegnu odavde.Poslušali su ga i krenuli nazad,počeo je razgovor:
Max : Uredu pustili smo te unutra,sad nam reci koji vrag se dešava
Jason : Pusti ga,vidiš da je sav krvav moramo ga u bolnicu
Bob : Ne....ne nije ovo moja krv,ako hoćete ispričat ću vam šta se desilo:
"Kao što sam rekao,ja sam samo lovac a bila je lovačka sezona pa sam zajedno sa ostalim lovcima krenuo lovit po ovoj šumi.Nisam bio uspješan u ulovu al sam zajeno sa svojim najboljim prijateljem našao leš...zapravo polovicu leša muškarca koji bi se po odjeći opisao kao naučnik il neki doktor.Ublizini smo našli neku kolibu,al iznutra je bila ko neki labalatorij.Saznali smo da je za genetskie pokuse koji su se vršili na jednom medvjedu.Čim smo izašli iz kolibe čuli smo vriske drugih lovaca,krenuli bi im u pomoć al su vriske dopirale sa svih strana.Onda smo čuli neko režanje koje se počelo približavati nama.Bezglavo smo pobjegli,al nas je to režanje pratilo.Napokon se i pokazala stvar od koje smo bježali (počeo je drhtat al naposlijetku nastavio dalje pričat).Bio je to najveći predator ikad...mislim nekih 4 metra velik medvjed kod koga su zubi kao...kako da kažem preveliki za usta a ništa manje nisu bile ni kandže,bio je i prokleto brzi stvor.Vidjeli smo da će nas sustići pa sam navratio prijatelja da se razdvojimo.Al prokledi stvor (plače)...krenuo je za njim.Trčajući,poskliznuo sam se na leševe drugih lovaca koji su bili potpuno razderani,da...krv na mojoj odjeći je njihova.Nastavio sam bježat i naletio sam na vas.Razumijel te me...ne naravno da ne,vozite me u ludnicu,tamo sam siguran"
Max : (iznenada zaustavi auto) Pričaš sranja,izlazi iz auta
Meg : Ti to neznaš,možda i ne laže.Ionako nisam htjela ić na onu vikendicu,skroz je zabačeno
Chris : Da Max,odvedimo ga u bolnicu...il ludnicu svejedno samo se gubimo odavde
Max : Neznam ja koji je vama vrag.Ni jedan nije pomislio da je ovaj lik...Bob neki psihopat koji je sve njih pobio.
Bob : Ne..vjeruj mi ja nis...
Max : ZAČEPI!
(nešto se penje na krov auta)
Bob : To je on
Jason : Nije dobro
Max : ZAČEPI I TI JASONE I NEMOJ DA TE SMJ... (iznenada ruka sa ogromnim kandžama proleti kroz krov auta i otkide Max-u glavu)
Počeli su vrištati,Meg je krenula da upali auto al je čudovište počelo čupati motor a oni su izašli iz auta i pobjegli u smjeru vikendice.
Chris : (u trku) Zašto nisi pucao na njega?
Bob : Puška mi prazna
Chris : ŠTA...kako sad to?
Bob : Šuti i bježi (ubrzaše)
Naposlijetku dođoše do kolibe gdje je lab. i tu su se odlučili odmorit.
Jason : Uredu,sad trebamo nekog nazvat
Meg : Ja imam mobitel al ovdje nema signala,trebam izić vani da provjerim
Bob : Uzalud,nemožemo čekati na jednom mjestu,moramo bit u pokretu...naći će nas brzo
Meg : Još ne razumijem kako si došao u lov sa praznom puškom
Bob : Ja...
Meg : Odo van
Chris je pretraživao lab. al je iznenada iz ormara izletio prijatelj od Bob-a koji se predstavio kao Steve.Uspio je preživit nakon što su se razdvojili.
NASTAVIĆE SE KASNIJE (mrsko mi bilo više pisat a imam i obaveza)
But I'm a creep
I'm a weirdo
What the hell am I doing here?
I don't belong here
Neko ce ovdje postat pisac!!!! ili ne
Amirix, e trešeru stari, baš sam uživao dok sam to čitao (flashback na većinu B werewolf filmova, posebno prizor kad nekog dograbi šapom kroz prozor, baš sam se nadao da će se to dogodi).
Amirix, sviđa mi se priča sve do zadnje rečenica. Moglo se iz toga isplesti nešto kao da ona neka živina koja jede ljude kako bi ostala mlada, ovako je ispala kao neka komedija (zamišljam glavnog lika crnca koji se dere "Oh shiiiiit!!" kad vidi kakva je ova kad izađe).
Ovaj idući je inspiriran jednom knjigom (ciljana je kao metafora, ako tko skuži).
------
U svojoj si kolibi koja je u vlasništvu obitelji već nekoliko desetljeća. Ništa posebno, samo mala koliba usred šume, ali dovoljno da se udaljiš od gradske vreve i odmoriš, bar na kratko. Ali večeras nemaš sreće; ne samo da mećava dreči kao luda, već i netko uporno lupa po vratima. Više kao da ih ruši nego da samo lupa (gotovo čuješ kako sloj po sloj vrata otpada svakim novim udarcem). Osim toga, zakleo bi se da čuješ režanje sa druge strane vrata... režanje koje se gotovo identično poklapa sa zavijanjem vjetra.
Lupanje i režanje se nastavljaju i nastavljaju.
I tada ti ti se konačno nešto prelomi i dosta ti je svega. Ustaješ bjesniji nego ikad prije i krećeš prema prednjim vratima, izvoru meteža. U hodu pališ svijetlo koje uspijeva ostati ostali upaljeno samo djelić sekunde prije nego li žarulja doslovno eksplodira i okupa kolibu u staru tamu. Režanje pred vratima je sve jače i jače, kao da je osoba (ili nešto, više ne znaš) sve ljuće i ljuće, a lupanje sve brutalnije i... krvoločnije (sada si siguran da čuješ kako će se vrata svaki čas srušiti). Dok ti srce manijakalno titra i noge lelujaju od straha krećeš se prema telefonu moleći se da osigurač nije izbacio... samo da bi nastupila tišina onog trenutka čim dograbiš slušalicu. Kao da ih nikada nije ni bilo, kao da ništa nisi čuo.
Trenutak dok držiš telefon se čini kao satima dug. Moliš se da neće opet početi kad spustiš telefon... i spuštaš ga. Doista, tišina se nastavlja. Tada se odlučuješ za drastičan potez, boreći se da smiriš srce koje ti se praktički popelo i zapelo u grlu, odlučuješ (gotovo protiv volje kad razmisliš) otvoriti vrata i pogledati vani. Otvaraš vrata i blagi vjetar (gdje je nestala mećava?) ti upuhuje pahuljice snijega u kolibu. Bacaš pogled na vrata i ostaješ šokiran - vrata su netaknuta. Ništa. Kao da se ništa nije ni dogodilo... nemoguće, oni udarci su bili trenutak od toga da probiju vrata, trenutak od toga da ih satru do temelja. Nema ni tragova, bilo koje vrste.
Treseš glavu u nevjerici; "Predobra mašta" i vraćaš se u kolibu. Zatvaraš vrata i samo što se ne onesvjestiš od saznanja - tragovi su iznutra.
Čitam ovo, skroz sam se udubio u priču, zamišljao sve u glavi, imao sam zvučnike dosta pojačane i kad pročitam zadnju rečenicu, netko mi se logoffa sa xfire i onaj zvuk zatvaranja vrata se čuje, nisam se ovako stresao godinama.
92% ljudi stavlja ovakve besmislice u svoje sigove. Ako ste među onih 8% koji to mrze, stavite ovo u svoj sig.
oh wait...
bah...meni previše vuče na hrpu random filmova sa strašnom šumom i hrpom tinejdžera...nikakav mindfuck, ništa strašno...
Ova je mislim iz Dexterovog laboratorija-crtani..
Piknik štrebera...
"...I onda kad je Marko upalio računalo pojavila se poruka srušenog sistema..."
CLICK OR DIE!
Sharing is caring!
E Amarix koja si ti pička
"NASTAVIĆE SE KASNIJE (mrsko mi bilo više pisat a imam i obaveza)"
Daj piši tu priču, nemoš me nabrijati pa stisnuti kočnicu, isti si ko moja cura
zezaš bartuc_biću pisac do jaja_a evo nastavak
Dakle Bob-ov prijatelj Steve koji je preživio nakon što su se razdvojili se bio skrivao u kolibi u kojoj se nalazio lab. za genetske pokuse.Al je Bob bio neugodno iznenađen,zbog jednog dnevnika koji je Steve držao u ruci :
Bob : Steve...al kako
Steve : Pobjego,eto kako.A neznam kako nisu uspjeli drugi lovci,al to ti sigurno znaš
Bob : Neznam o čemu ti...
Steve : Ne provaljuj,znaš dobro šta držim u ruci
Jason : Šta je to?
Steave : To je Bob-ov dnevnik koji sam našao u ovoj kolibi,njegov je rukopis,čitajući ga saznao sam dosta o tebi što mi se ne sviđa
Jason : (koji se stalno ubacuje u razgovor) Nešto nam Bob treba objasnit
Steave : Previše si inteligentan da budeš samo lovac
Bob : OK,dobićete moju priču
"Ova koliba je moj drugi dom,ovdje sam se osim lova bavio izigravanjem boga.Moji pokusi su bili bezuspješni,sve dok jednog dana nisam naletio na ranjenog medvjeda koji je bio ono što sam tražio.Do mene je potrčao drugi lovac koji ga je pogodio.Uperio sam pušku na njega i zaprijetio mu da ću ga ubit ako mi ne pomogne u mom novom pokusu,on sada leži prepolovljen blizu kolibe u doktorskom odijelu.Napao ga naš ranjeni medo koji je mutirao od raznih seruma primijenjenih na njemu,al mene nije napao.Bio sam mu prirasto srcu,al je jednostavno htio ubijat.Odlučio sam zaposlit jednog momka koji će ljude voziti u ove predjele da bi ih kasnije moj ljubimac napao.Zvao se Max koji je bio u vikendici nedaleko odavde,bio je depresivni tinejdžer koji je mrzio ljude tako da je za pare pristao ovo radit.Ono u autu je dobro izveo kada je govorio da zašutim,pravio se da me ne poznaje.Sve je išlo dobro dok jednog dana Steve i još sedmero lovaca odlučili da odu u tu šumu neznajući za moju kolibu i mog ljubimca.Taj sam dan zaposlio Max-a u donošenju novih žrtava,ovaj se odlučio za vas troje.Lovci su već počeli da ginu a ja sam znao da će čudovište krenut za Steave-om ako se razdvojimo.Onda sam naletio na 4 preživjela lovca koje sam pobio iz dvocijevke,potrošio sam sve metke na njih.Došao je moj ljubimac samo da bi sazno da sam ja pobio preostale lovce tako da je poludio i počeo mene napadat,dalje znate šta je bilo"
Jason : Hoćeš reć da nas je Max htio dovest ovamo samo da nas ubije to biće
Bob : Upravo tako,prijatelj ti je šupak.A sad sam vas sigurno zadržao ovom pričom,moj ljubimac bi trebao ovamo već biti
Steve : Primijetio sam da ste imali i jednu djevojku s vama,gdje je otišla
Chris : Otišla je napolje da nekog nazove...sranje
Čuje se vrisak napolju i kroz prozor uleti bačeno rasporeno truplo od Meg.Svi su pobjegli na stražnja vrata jedino je Bob ostao u kolibi,odlučio mu se obratit : izvini što sam ih pobio umjesto tebe,znam da to jedino ti želiš radit i znam da više nismo ništa jedan drugom,zato me ubij.Samo se čuo vrisak iz kolibe dok su oni trčali kroz šumu.
Chris : (primjetivši pušku kod Steve-a) Da li je napunjena?
Steve : Do kraja
Chris : Dobro je
Dotrčali su do auta.Steve pokušaje da upali auto.
Jason : Uzalud pokušaješ,taj stvor je pretrgo motor
Steve : (uspije upalit auto) Upadajte
Jason : (Steve iznenada okrene auto i krenu prema vikendnici) Koji ti je vrag,možemo pobjeć
Steve : Da,al će nas slijedit i usput pobiti druge koji mu se nađu na putu,to bi bio masakr.Čitajući Bob-ov dnevik,saznao sam da vikendica služi kao stožer za benzin i plinska sredstva,znate šta mislim
Chris : Poderat ćemo tog stvora
Steve : Upravo tako (smije se)
Jason : Šta je smiješno?
Steve : Umrijet ćemo
Tako su uspjeli doć do vikendice dok je počeo padat mrak,u podrumu te vikendice su našli što su tražili.Odlučili su da dočekaju stvora da uleti kroz vrata,da mu gurnu plinsku bocu i da pucaju na nju sve dok eksplodira zajedno s njim.Čudovište je već došlo do vikendice,u ustima je držalo tijelo od Bob-a koji je još bio živ i jedva izgovara bilo koju riječ.Čudovište ga ispljunu i pregazi mu glavu pa je krenuo prema vratima kako su bili planirali.Sve je pošlo po planu,čudovište je provalilo kroz vrata a njih trojica su gurnuli plin prema njemu,upucali jedan metak u plin a on je eksplodirao i odnio čudivište napolje.Još neznaju da li su ga ubili tako da neko mora provjerit.Otišao je Steve,ali nije zatekao njegovo tijelo.Chris je krenuo za njim al sa strane ga je dočekalo to čudoviše koje bilo svo krvavo od eksplozije,jednim zamahom otkide Chrisu utrobu.Osim što je bilo svo krvavavo,čudovište je posalo ranjivo.Steve je počeo pucat po njemu dok nije upalo.Na tlu je još uvijek bilo živo pa ga je htio dovršit metkom u glavu,al ga je Jason htio dovršit tako što je posuo benzin po njemu i zapalio ga.Mogao se jasno vidit pun mjesec na nebu iako nisu imali posla sa vukodlakom nego sa vražijim mutiranim medvjedom.Punih 10 minuta je to čudovište gorilo živo i jaukalo dok nije napokon postalo beživotno.Dok je gorila vatra po njemu Steve je izvadio Bob-ov dnevik i bacio ga u vatru.Natovarili su još benzina u kola i krenuli prema kolibi po kojoj su posuli benzin i zapalili je zajedno sa lab.-om,unutra je bio leš od Meg al se Jason nije obaziro.Nastavili su dalje vozit,Jason je bio za volanom a Steve odma do njeg.Na putu je ležao Max-ov bezglavi leš a Jason ga pregazi.
Steve : Jel ono bio Max-ov leš
Jason : Od koga?
Steve : Zaboravi
But I'm a creep
I'm a weirdo
What the hell am I doing here?
I don't belong here
U tome i je ljepota, premda nije baš horor.
Nastavak B flicka je opet dobar (posebno su mi dijalozi zabavni, na treš način).
@Aerospark:
Hehe, drago mi je da se nekom svidjelo.
hehe, najs, iako mi se ne svidaju b hororci mi se svidio dio kako nece medvjed umrijeti, moram opet odigrati dead space
Kćer ti obolijeva. Obilaziš sve bolnice za koje čuješ da mogu pomoći, ali one ne mogu apsolutno ništa napraviti. Kao da nikada nisu vidjeli takvu bolest. Svaki dan joj je sve gore i gore... Jednog dana slučajno porežeš ruku i odlaziš u bolnicu gdje ti je kći hospitalizirana da ti doktor previje prst, ali u taj čas medicinska sestra dotrči kod doktora i kaže da ti se kći počinje stabilizirati. Na žalost, kako ti rana zacjeljuje tako ti se i kćeri staneje pogoršava.
Žena te pita jesi li primjetio čudnu slučajnost i te iste večeri te, dok selite pokućstvo sa kata, slučajno gurne niz stepenice krajem komode. Sva u panici te odvodi u sada već poznatu bolnicu kod onog istog doktora i tamo čuješ da imaš slomljenu ruku. Kćer ne samo da se stabilizira tu večer, već čini i nevjerojatan oporavak, iako su tragovi bolesti još prisutni. Dok se vraćate kući po odjeću za kćer primjećuješ kako te žena gleda sumnjičavo i odsutno... na upit što joj je samo se nasmije i kaže ništa (krajičkom oka hvataš kako te stalno gleda dok voziš).
Te iste večeri žena ti sprema omiljeno jelo i voljela bi da ga odmah pojedeš... dapače, inzistira na tome.
---------
Prokleto predvidljivo ako znate što tražite, ali nisam mogao odoljeti.
Pravila postanja
